Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Još jedna hrvatsko-srpska antifašistička svađa oko političke nakaze Šešelja

Za razliku od politički razborite konzervativne predsjednice, naša se ljevičarska vlada natječe sa srpskim dužnosnicima u dokazivanju svoje nacionalističke revnosti
04. travnja 2015. u 12:00 18 komentara 2415 prikaza
Vojislav Šešelj
Foto: screenshot Reuters/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/5

Aktualno zaoštravanje odnosa između Hrvatske i Srbije zoran je primjer još jedne antifašističke svađe, praćene pravom malom šovinističkom galamom. To, da ljevičarska ideološka matrica može producirati najniže političke strasti i međunacionalne konflikte, mnogima može djelovati začudno. Ta, nije li ljevica ta koja je uvijek za dijalog i ljubav među narodima, a protiv šovinizma i mržnje, za koje je, po općem vjerovanju, zadužena mračna nacionalistička desnica?

Najnovija hrvatsko-srpska diplomatska svađa mogla bi, tako, poljuljati ideološke temelje i stereotipe na kojima počiva većina hrvatsko-srpskih zavada. Naime, ako pogledamo aktere ovog zadnjeg sukoba i karakter njihovih međusobnih optuživanja, dobivamo dosta neobičnu, ali i poučnu sliku. Ukratko, u središtu ovih zbivanja našli su se ljevičarski politički akteri, dok konzervativni političari s desnice pokušavaju smiriti strasti.

Reakcije su bile očekivano histerične

Pogledajmo tu sliku iz krupnog kadra. Sredinu scene zauzima zapjenušani politički mrtvac i redikul s titulom četničkog vojvode koji pali hrvatsku zastavu s jasnom namjerom da u svom očaju privuče pozornost i izazove očekivane reakcije. Ova politička nakaza može još samo poslužiti tome – a tome je, u biti, uvijek i služila – da u antifašističkoj svijesti pobudi uobičajene predodžbe o tome da je prava priroda nacionalizma samo razulareno fašističko divljanje. Reakcije nisu izostale, i bile su očekivano histerične. Umjesto da se Srbiji zbog paljenja zastave uputi diplomatska nota i od Srbije zatraži da osudi taj vandalizam, kako je to predložila politički razborita konzervativna predsjednica, ljevičarska vlada odlučila se na radikalnije i ambicioznije mjere, pa je povukla hrvatskog veleposlanika iz Beograda i, još gore, dala se u nimalo diplomatska prepucavanja sa srpskim dužnosnicima, natječući se s njima u dokazivanju svoje nacionalističke revnosti.

Za svog parnjaka na srpskoj političkoj sceni je odmah pronašla primjerenog političkog redikula, inače zadrtog Jugoslavena, također borbenoga antifašista, obožavatelja Tita i Che Guevare, srpskog ministra rada, Aleksandra Vulina. Njemu se, kako to kod ljevičara često biva, odnekud prividjela fašistička prijetnja, pa je odmah uzeo u Hrvata raskrinkavati ustaštvo, optužujući generala Gotovinu i ministra Matića za ustaštvo. Ustaštvo je, međutim, u Hrvata taman toliko realno i sveprisutno, koliko je u Srbiji realan i sveprisutan razulareni fašizam oličen u histeričnom četničkom vojvodi i tucetu njegovih sljedbenika. I jedni i drugi su samo aveti – aveti kojima realitet daje samo nesretna antifašistička svijest, i o kojima ta svijest egzistencijalno ovisi. Bez tih aveti, ta svijest ostaje bez realiteta, tek besmisleno šovinističko buncanje, što ona u biti i jest.

Nacionalizam kao posljednji stadij komunizma

I sada dolazimo do zanimljivog pitanja – što dobivamo kada iz hrvatstva ili srpstva otklonimo ljevičarske aveti “ustaštva” i “četništva”? Ovo pitanje nas vodi još zanimljivijem pitanju – da li je slučajno što su se u centru ovog hrvatsko-srpskog diplomatskog spora našli političari s ljevice i zadrti antifašisti? Nisu li nacionalističke i šovinističke strasti temeljno antifašističke strasti, nisu li čisti proizvod ljevičarske ideologije? Nisu li hrvatski i srpski šovinisti samo čisti zrcalni odraz ljevičarske slike nacionalizma? Vidjeti u hrvatstvu ustaštvo, a u srpstvu četništvo, ne znači ništa drugo do potvrdu vlastite antifašističke pravovjernosti. Vidite li u Srbinu četnika ili u Hrvatu ustašu, nesumnjivo ste pelcovani ljevičarskim antifašističkim serumom. Nažalost, suvremeni hrvatski i srpski nacionalni identiteti su uvelike kontaminirani tim ljevičarskim ideološkim stereotipima. To možda nije ni čudno zbog dugotrajnog i produženog djelovanja komunističke ideologije u nas. Suvremene hrvatske i srpske nacionalne ideologije, tako, samo potvrđuju Mihnjikovu tezu o “nacionalizmu kao posljednjem stadiju komunizma”.

Iz ovoga nam se nadaje jedan opći zaključak, a to je da su one ideološke matrice koje su dugo nametane kao modeli “međunacionalnoga pomirenja” i “miroljubive koegzistencije među narodima” – antifašizam, jugoslavenstvo, socijalizam, ljevica itd. – u stvari bile matrice preko kojih su se reproducirali međunacionalni konflikti. I obrnuto – da samo konzervativna desnica, koja ne želi biti tek izokrenutom slikom ljevičarske ideologije, može pridonijeti suradnji i dobrosusjedskim odnosima između Hrvatske i Srbije, kao i generalnom poboljšanju hrvatsko-srpskih odnosa.

>>Vojislav Šešelj: Hoćete li da i danas jednu zastavu zapalim?

>>Veleposlanik se vraća u Beograd, ali Vučić još nije nazvao Milanovića iako je najavio

krađa
Uhvaćen na djelu
Postavio kameru kako bi otkrio tko mu krade stvari iz ulaza, ali ovog lopova nije očekivao
PET FAZA SNA
Jeste li se ikad zapitali zašto spavate više od osam sati, a nenaspavani ste?
  • Avatar comparator
    comparator:

    Užasno gadljivo i ne želim uopće gledati ni jedne ni druge .Lijeva vlada Hrvatske i fašistička srbijanska desnica sdruge su se suglasili u interesima i politiziuranju za vlastite političke probitke u kojima žele osigurati neke poene kog svojih građana. Toliko ... prikaži još! odvratne glume koja bi trebala uvjeriti Hrvate da "hrvatski"srboslaveni brane hrvatske interese kao i srbijanske da brane njihove izaziva kod nas hrvata odvratnost jer ne podnosimo laž. Laaaažžžžžž !!!!!!!!!!!!

  • Avatar canicolZotiT
    canicolZotiT:

    HR Vlada i Kukuriku koalicija je veliki glumac u tobožnjem prepucavanju sa Srbijom sve u cilju pridobivanja glasača za buduće skorašnje izbore! Licemjerstvo bez granica!

  • Avatar canicolZotiT
    canicolZotiT:

    Šešelj je čovjek koji - biblijski gledano - nerazumno živi. A "čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba"! (Biblija).