Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

'Jeftine knjige u trgovinama i na kioscima zaslužne su za drastičan pad prodaje u knjižarama'

Imamo kontroverzne autore poput Noama Chomskog i Ayaan Hirsi Ali koji nas izazivaju da drugačije promišljamo
19. kolovoza 2014. u 19:00 3 komentara 3514 prikaza
Petra Ljevak
Foto: Robert Anić/ Pixsell

Razgovor s Petrom Ljevak, mladom direktoricom jedne od najvećih nakladničkih kuća u Hrvatskoj, obavio sam između njezina dva kratka odmora na moru, prvog koji je provela obiteljski i drugog koji je provela s prijateljicom iz Turske Ece Temelkuran, inače novinarkom i književnicom kojoj je baš Ljevak preveo senzacionalnu publicističku avanturu “Planina boli”.

:: Koja je najbolja knjiga koju ste izdali ove godine? Ili, ako je nezahvalno odgovoriti na ovo pitanje – koju je knjigu bio najveći izazov izdati?

Svaka knjiga nastaje relativno kompliciranim procesom koji seže od akvizicije autorskih prava, rada na tekstu, grafičkog oblikovanja, dizajna i tiska. S obzirom na to da je nakladnik specijaliziran za sve segmente posla vezanog uz nastanak knjige, mnoge od njih nastaju relativno profesionalno i glatko, uz uobičajene premostive poteškoće. Ipak, ponekad se pojavi zahtjevniji projekt koji zbog svoje kompleksnosti i opsežnosti angažira čitav tim ljudi te nastaje godinama i rezultat je predanog rada različitih stručnjaka.

Kada završimo takav projekt, redovne visoke i trajne kulturološke vrijednosti, to izaziva poseban nakladnički ponos.

U Nakladi Ljevak već godinama njegujemo takvu biblioteku pod nazivom Povijest umjetnosti u Hrvatskoj, koja se sastoji od niza luksuzno opremljenih znanstvenih monografija spomenute teme. U posljednjih godinu dana u sklopu biblioteke objavili smo dvije knjige: “Hrvatsko slikarstvo od 1945. do danas” Sandre Križić Roban i “Hrvatsko kiparstvo od 1950. do danas” autora Ive Šimata Banova.

Ayaan protiv nepravde

Razgovarati o najboljoj ili najdražoj knjizi koju smo izdali doista je teško. Kao nakladnik, lako se vežem uz knjige i autore koje objavljujemo te je i vrlo vjerojatno da pritom gubim potpunu objektivnost. Ponosna sam na mnoga naša izdanja, publicistička i beletristička, među kojima na godišnjoj razini produkcije pokušavamo držati ravnotežu. Ove godine u planu imamo 70 naslova od čega je nešto više od pola beletristika. Najrecentniji publicistički naslovi koje smo objavili su Eric Hobsbawm: “Kako promijeniti svijet: Priče o Marxu i marksizmu” i Annika Mombauer: “Uzroci Prvog svjetskog rata”. Od beletrističkih naslova izdvojila bih roman “Ponavljanje” Ivice Đikića i “Narančasta je nova crna” Piper Kerman te novu knjigu Irene Vrkljan “Koračam kroz sobu” koja je zamišljena kao susret riječi i fotografija.

:: Imate neke od najkontroverznijih, ali ujedno i najuzbudljivijih publicističkih autora današnjice, poput Noama Chomskog ili Ayaan Hirsi. Ali... Imate li reakcije na njih? Pogotovo kad je u pitanju Ayaan – zamjeraju li vam iz muslimanskih krugova što prevodite ovu autoricu?

Prvu biografiju Ayaan Hirsi Ali objavili smo 2006., svega godinu dana nakon što je objavljena u SAD-u i dvije godine nakon što je ubijen Theo van Gogh, partner u izradi kratkog filma zbog kojeg je i sama bila potencijalna meta aktivista. Njezinu drugu biografiju pod nazivom “Nomatkinja” objavili smo dvije godine poslije. Među sto najutjecajnijih ljudi na svijetu 2005. časopis Time izabrao je Ayan Hirsi Ali i dobitnica je mnogih nagrada, među kojima su i Moral Courage Award za nastojanja usmjerena na rješavanje konflikta i etiku. Ayan se ne bori samo protiv određenih načina religijskog prakticiranja, nego pokušava prikazati svu silinu agresije koja nastaje kao rezultat netolerancije, neobrazovanosti te manipulacije masa kroz različite političke i religijske sustave.

U svojim knjigama Ayan se, naravno, referira na svoje okruženje i kao sekularist odupire onom što je u tom okruženju izvor nepravde, a to je religijski sustav. No, njezina životna borba odnosi se na sve nas: bili kršćani, muslimani, Izraelci, Palestinci ili Amerikanci. To je borba u kojoj je oružje upućivanje na važnost vlastite prosudbe i vlastitog, a ne nametnutog moralnog kompasa te raskrinkavanje nametnutih pravila funkcioniranja. I Noam Chomsky na sličan način svojim tekstovima izaziva čitatelja da kritički promišlja o jednom drugom vidu svakodnevice. Posebno sam ponosna baš na knjige koje svojim sadržajem šire horizonte, propituju našu svakodnevicu i doprinose razumijevanju različitih kultura.

:: Jesmo li mi u Hrvatskoj doista tanki s knjigama, nacija koja prestaje čitati knjige i zadovoljava se serijama na Foxu i HBO-u?

Prema podacima nekih istraživanja o tržištu knjiga i navikama čitanja, Hrvati doista čitaju ispod svjetskog prosjeka: 40 posto populacije pročita jednu knjigu mjesečno, što je nešto bolje od Srbije (39) i Argentine (37). Više čitaju Makedonci (45), Poljaci (57), Španjolci (68), a najviše čitaju Nijemci (73), Talijani (71) i državljani SAD-a (68). Većina knjiga posuđuje se u knjižnicama ili od prijatelja, a samo 23% populacije kupilo je barem jednu knjigu u godinu dana. No najviše zabrinjavaju odgovori velikog dijela one većine od 77 posto na pitanje koji je glavni razlog zbog kojeg nisu kupili nijednu knjigu. Njih čak 47 posto decidirano je izjavilo da je to zato što im knjige ne trebaju ili ih uopće ne zanimaju! Razlog pada prodaje knjiga i interesa za knjigom generalno treba tražiti u ekonomskoj, ali i društvenoj situaciji. Sigurno je da gospodarska kriza utječe na prodaju i dostupnost knjiga, kako utječe i na prodaju svih tzv. luksuznih proizvoda. Naime, najprije se odustaje od kupnje onog što nam nije nužno za život.

Drugi je razlog ovakve situacije sasvim sigurno i izloženost velikom broju informacija na dnevnoj razini. Internet, društvene mreže i pametni telefoni predstavljaju preduvjete tzv. trostruke revolucije koja je promijenila naš način funkcioniranja na način da smo stalno povezani i umreženi te izloženi bezbrojnim informacijama. Možda je čak pogrešno reći da se danas manje čita. Čita se više nego dosad, ali čitamo kratke, često potpuno nerelevantne informacije, a sve što zahtijeva koncentraciju i vrijeme postaje teško provesti. Tako je i s čitanjem. Možda se ista logika može aplicirati i na sve veću popularnost serija naspram dugometražnih filmova. Pad interesa za knjigom i čitanjem nije samo nacionalni nego i globalni problem.

:: Imate li vi neku omiljenu seriju? Ili je vaše slobodno vrijeme rezervirano isključivo za čitanje knjiga?

Naravno da imam omiljenu seriju. I to ne samo jednu. Volim serije, a kompanijama kao što su Netflix ili HBO doista se divim. Voljela bih imati priliku provesti pola godine u Netflixu ili HBO-u da bih otkrila kako taj posao funkcionira, koliko je različit od mojeg, kako su posloženi i organizirani i kako funkcionira proces nastanka i distribucije jedne takve serije. Neke od mojih omiljenih serija su: “Breaking Bad”, “Utopia”, “Orange is the New Black”, “House of Cards”, “Borgen”...

:: Tko su po vama najbolji autori današnjice i može li se neka zemlja izdvojiti po uzbudljivim autorima, kao što, primjerice, u kinematografiji možemo govoriti o vrlo talentiranoj rumunjskoj ili južnokorejskoj...

Kao i u bilo kojoj umjetnosti, i književnost je često podložna trendovima. Posljednjih nekoliko godina prevladava trend nordijskih krimića. Na mnogim svjetskim top ljestvicama velik broj mjesta otpada na švedska, danska ili norveška imena kao sto su Stieg Larson, Jo Nesbo, Jonas Jonasson. Tajna njihova uspjeha prije svega je u vještini stvaranja likova i izmišljanja napete priče te nezaobilazne socijalne pozadine.

Turska književnost također posljednjih godina proživljava svojevrsni “revival” i tu možemo naći velik broj izuzetnih suvremenih autora kao što su Orhan Pamuk, Ahmet Umit, Ayse Kulin, Ece Temelkuran, Nedim Gursel…

Čežnja za Mostarom

:: Prolazi li kod nas i dalje tzv. self-help literatura ili ju je zamijenio neki novi trend?

Usudila bih se reći da tzv. self-help literatura uvijek prolazi. Najveći njezin proboj dogodio se na hrvatskom tržištu 2009. i 2010. izlaskom knjiga Mirjane Krizmanić te Brune Šimleše. U području spiritualnosti posljednjih nekoliko godina posebno su iskočile knjige koje se bave tematikom anđela. Najprodavanije su knjige te tematike književnice Lorne Byrne, od kojih je najnovija “Ljubav s neba” objavljena prije nekoliko tjedana i već je na samom vrhu knjižarskih top ljestvica.

:: Jesu li džepna izdanja bestselera koja se u Konzumima prodaju po 20 kuna poremetila posao uhodanih izdavača poput vas?

Prvi val tzv. mass market izdanja, jeftinih izdanja dostupnih na kioscima, u knjižarama i supermarketima, počele su dnevne novine. Reakcije čitatelja bile su nevjerojatne, a prve naklade i do 100.000 primjeraka. Mislim da se svi još možemo sjetiti redova koji su bili na kioscima kada se pojavila prva knjiga edicije Jutarnjeg lista “Ime ruže”. Ljudi su hrlili na kioske opčinjeni niskim cijenama bez obzira na to što su neki od njih mislili da je riječ o priručniku za vrt. Nakladnici su tada prvi put bili pod pritiskom ovakvog projekta, ali i pod pritiskom javnosti kojoj je bilo teško objasniti da tradicionalni nakladnik ne može plasirati takvu nakladu, a zbog toga ni postići tako nisku cijenu, te da uobičajene cijene knjiga nisu na bilo kakav način varanje čitatelja. U nekoliko godina došlo je do prezasićenosti mass market knjigama koje su sve masovnije počeli izdavati novine, časopisi i sami izdavači. Godine 2011. Agrokor je kupio izdavačku kuću Znanje koja je počela s projektom KDS (knjiga dostupna svima), koji je dalje utjecao na smanjenje prometa u knjižarama i cijene.

:: Što se u Hrvatskoj trenutačno najviše čita, mislim na posljednjih godinu dana? Kako prolaze domaći autori?

Popularne su SF/fantasy serije, posebno one koje su doživjele ekranizaciju. Ove godine popularnošću se istaknula trilogija Veronice Roth: “Različita”, kako u kinima tako i na papiru. I prva i druga knjiga trilogije iznimno su se dobro prodavale. Spomenula sam već i knjige o anđelima te nordijske krimiće. Domaća proza, čini se, ima svoju standardnu publiku na kojoj prilično sigurno funkcionira. Među najprodavanijim hrvatskim autorima sigurno su Zoran Ferić, Sanja Pilić, Mirjana Krizmanić, Hrvoje Šalković, Pavao Pavličić, Ivana Simić Bodrožić... Sretna sam što mi se čini da se u medijima konačno mogu pronaći inicijative koje podržavaju plasman domaće proze i domaćih autora.

:: Jeste li ikada razmišljali o nekom drugom zanimanju, što vas još privlači?

Volim svoj posao. Smatram da je rad s najrazličitijim ljudima na nečemu tako intimnom kao što je tekst te plasman i širenje ideja doista nešto prekrasno. Zahvalna sam što imam tu priliku. Naravno, još me puno stvari zanima… Uz menadžment studirala sam i psihologiju koja je ostala moja tiha patnja. Također, povremeno se uhvatim u razmišljanjima kako bi bilo stvarati ili sudjelovati u stvaranju sadržaja na nekim drugim medijima…

:: Družite li se privatno s nekim od autora koje izdaje vaša kuća?

Kada s nekim dijeliš nešto tako intimno kao što je tekst, neminovno je uspostavljanje nekih privatnih kontakata. Neki su od njih dublji, neki nešto površniji, ali oni zasigurno postoje. Nije mi neobično s nekim autorima ili suradnicima otići na kavu, ručak, izaći na koncert. Ovaj mi je posao doveo predivne ljude i nekolicinu najboljih prijatelja/prijateljica koje sam prvi put upoznala dogovarajući izdavanje knjige.

:: Otac vam je iz Mostara, majka iz Omiša. Jasno je da ljeto provodite u Dalmaciji, no idete li u Hercegovinu?

Ljeta svojeg djetinjstva provodila sam u Mostaru koliko i u Omišu, što mi je donijelo jake veze s obitelji koju tamo imam. Na žalost, nakon rata, tijekom kojeg sam se formirala kao osoba, taj se kontakt prorijedio. Danas sam u Mostaru jednom godišnje, obično na svega nekoliko dana. Ipak, onog trenutka kada se približim tom gradu, Neretvi, osjetim u sebi veliku toplinu i svaki se put ponovno zapitam je li ljubav prema mjestu ipak negdje zapisana u genima.

:: Ljevak spada u sam vrh domaćeg izdavaštva. No, možete li opstati ako se ova kriza nastavi, jer baš i nema nekih naznaka da će se uskoro okončati?

Kao i svi izdavači, funkcioniramo teško. Ipak, ova nas je kriza mnogočemu i naučila. Reorganizirali smo mnoge procese i takvo će se prilagođavanje morati nastaviti. Još vjerujem da će se naći način na koji će knjiga moći nastaviti živjeti. A s njom i mi.

>> Stavros će čitati Bibliju, Vicko vjeruje u književni ukus supruge, a Antonija Blaće je luda za krimićima

>> Autor knjige tvrdi: Bill Clinton uz pomoć Tajne službe krije ljubavnicu od Hillary

Ovo su knjige koje je Petra Ljevak preporučila za ovogodišnji odmor

1. Piper Kerman: Narančasta je nova crna

2. Nedim Gursel: Alahove kćeri

3. Gregory David Roberts: Shantaram

4. Orhan Pamuk: Muzej nevinosti

5. William Paul Young: Prekretnica

ZADIRANJE U PRIVATNOST
Skandal na granici: Novinara Večernjeg lista policija skinula do gola zbog filtera za cigarete
Renault Zoe
U POTRAZI
Od Samobora do Ivanić Grada: Kako smo tražili najbolje jagode?
  • Avatar Ironman0105
    Ironman0105:

    Potpuno pogresan naslov. Trebao bi glasiti "realne cijene knjiga u trgovinama I na kioscima zasluzne su za drastican pad prodaje u knjizarama". A trebalo bi spomenuti da su zasluzne I za drastican rast citanja, kategorije koju je video skoro unistio.

  • Avatar Lizard king
    Lizard king:

    Ajme, vi ko da ste se ludih gljiva najeli..pa knjige su EKSTREMNO preskupe opcenito, nije bitno dal je negdje rasprodaja ili nije..u danasnje vrijeme interneta i mogucnosti skidanja svega i svacega badava, pa tako i knjiga, prave knjige bi morale ... prikaži još! biti barem peterostruko jeftinije da bi se kupovale..jos ima ljudi koji vole uzeti stvarnu knjigu u ruke i uzivati u citanju (gledam prvenstveno po sebi) , ali one su toliko skupe da bi bilo jednostavno preglupo kupiti je kad je mozes sigurno naci na web-u

  • Avatar nijeminišta
    nijeminišta:

    5 bodova za ovo? hahaha - ovaj članak će pročitati troje ljudi...