Dok se mlada reprezentacija u siječnju ove godine pripremala u svom kampu u Umagu, u prvoj momčadi Dinama zaključili su da im treba još jedan stoper na pripremama, netko tko će popuniti broj, tako da imaju dva stoperska para. Izbor je pao na Tina Jedvaja.
– Nazvao me direktor naše omladinske škole Romeo Jozak, on me obavijestio. Iako, prvi me nazvao Dinamov sportski direktor Zoran Mamić. Ali, kako sam bio u Umagu, zvao me dok sam spavao i nisam čuo telefon. Onda me dobio direktor Jozak i rekao mi: Imaš 20 minuta da se spremiš, ideš u Zagreb, pa na pripreme s prvom momčadi Dinama – kaže Tin Jedvaj koji će taj poziv uvijek pamtiti.
Odmah je sjeo u zrakoplov koji je Dinamo odveo u Tursku. Otišao je tamo da bi popunio broj, a sad je odigrao sve tri utakmice za Dinamo pa i derbi na Poljudu u kojem je sve oduševio. Iako je Jozo Šimunović bio prvi Jurčićev izbor, igrao je Jedvaj.
– I ja sam bio iznenađen jer se govorilo da ću igrati za juniore. Trema? Bilo je malo treme u Osijeku zato što mi je to bila prva utakmica u ligi, ali igrao sam u Turskoj i u Hercegovini.
Školu neću zapustiti
Došao je i taj derbi, jeste li se nadali da ćete igrati?
– S obzirom na to da sam igrao protiv Osijeka i Rijeke, a i razgovarao sam s trenerom Jurčićem, rekao mi je da ću igrati i pripremao sam se za derbi.
Imali ste posebnu pripremu?
– Uglavnom sam slušao savjete starijih: Leke, Šimunića i Vrsaljka. Oni su mi govorili da samo igram kako znam, da se ne obazirem na publiku u Splitu.
Kako ste se osjećali na Poljudu, kad izađete na teren, a 25.000 ljudi pjeva?
– Meni je to odlično, svuda u inozemstvu je normalno da je pun stadion. U Hrvatskoj samo Hajduk ima puno navijača, volio bih kad bi tako bilo i u Maksimiru, da bude kao nekad, kao kad sam nekoć gledao te utakmice na televiziji. Nadam se da će opet doći ta vremena.
Što vam kaže tata Zdenko, bivši nogometaš?
– Dijeli mi savjete, govori što da poboljšam, korigira me.
Prigovara?
– Ma ne, on mi je najveća podrška, uz mamu i prijatelje. Mogu od njega puno naučiti.
Imate li braće i sestara?
– Imam mlađu sestru.
Još nemate 18 godina, ne možete voziti. Vozi li vas tata na treninge?
– Ponekad, ali u većini slučajeva idem tramvajem. Obično idem na trening iz škole.
Kako uspijevate ići u školu?
– Idem kad god mogu, bar na sat ili dva.
I kako prolazite?
– Hm, dobro.
Koliko se uspijevate koncentrirati na školu, ili vam je glava ipak uglavnom u Dinamu?
– Sad kad sam u prvoj momčadi, uglavnom sam se posvetio treningu, ali ne želim zanemariti školu. U sportskoj gimnaziji daju mi potporu, puno mi izlaze ususret zato što igram.
Joško Jeličić kaže da ste već bolji od oca, koji je igrao za Velež, Zagreb...
– Ne znam, meni su govorili da je tata odlično igrao, ali nisam ga gledao. Nemam snimke da bih to vidio. No, hvala Jeličiću, takva pohvala mi puno znači, iako mislim da još moram puno raditi da bih dostigao tatu.
Hajdukovi stoperi su također neiskusni, no za razliku od vas, puno su griješili. Ne samo da ste zaustavljali napade Hajduka već ste i iznosili loptu, proigravali. Je li to navika iz Dinamove škole?
– Da, puno se u školi radi na pâs-igri, težimo igri, a ne preskakanju, i tu sam naviku donio u seniore.
Spomenuli ste da su vam uzori Thiago Silva i Puyol, nas ste na utakmici u Splitu podsjetili na Zajeca i Bišćana, pogotovu pri iznošenju lopte. Imate li uzor u našem nogometu?
– Puyol i Thiago Silva su vrh svjetskog nogometa. A od domaćih igrača, uza spomenute Zajeca i Bišćana, sigurno je tu Josip Šimunić, ali i Ćorluka, Lovren, sve su to vrhunski igrači.
Podvikne li Šimunić?
– O, da, i treba! Kapetan je i mora nas upozoriti kad griješimo.
Osjećate li se kao zvijezda?
– Ne! Imam prijatelje koji me drže na zemlji, da ne odlutam, da ostanem njihov kvartovski dečko i ne odem u nebesa. Uvijek ću imati vremena za njih, uvijek su bili sa mnom, od početka su tu iz kvarta Ardi, Tomislav, pa Bartolec iz škole... I dalje izlazim u kvartu, u kafiće u kojima gledamo utakmice, iako više volim ići u kino.
Ostat ću kvartovski dečko
Je li vam se nešto promijenilo u životu otkako ste u prvoj momčadi?
– Ljudi me više prepoznaju. Ali više mi se promijenio način života, dižem se ujutro i idem na prvi trening, pa ručak, pa opet trening i kući. Prije sam više mogao poslijepodne prošetati, sad se samo idem doma odmarati. Teže je, stroži je način života, ali isplati se.
Igor Cvitanović rekao je da imate sportsku drskost.
– To mi je usadio Vlado Kasalo. Zapravo, rekao je da sam to imao, da su mi svi suparnici isti. Svi mi igramo za pobjedu i uvijek ću protiv svakoga igrati isto.
I da vam sutra u Ligi prvaka dođu Messi ili Ronaldo?
– Ma isto, a da mi nešto ružno naprave, odgovorio bih im. S igračke strane, ne strahujem ni pred kim.
