– Zašto ga trpate u zatvor? Kakva je to gadarija? Da bi me još jače kaznili – vikao je lupajući šakama po stolu, očajan zbog presude netom izrečene njegovu bratu Olegu.
On je Aleksej Navalni, jedan od najpoznatijih ruskih zviždača i oporbenih aktivista, odvjetnik i bloger kojeg nazivaju i ruskim Julianom Assangeom. Toga dana braća su proglašena krivima jer su pronevjerila 384.000 eura na štetu ruske podružnice francuskog kozmetičkog diva Yves Rocher, a presuda uključuje i povrat 63.200 eura tvrtki. Francuzi su nešto ranije, uz pomoć Christiana Melnika, financijskog direktora ruske podružnice, objavili da tvrtka nije pretrpjela "nikakvu štetu" nakon suradnje s tvrtkom braće Navalni, ali tko bi za to mario?
Protiv Alekseja Navalnog vodi se još najmanje pet drugih istražnih postupaka i svi se također tiču navodnog gospodarskog kriminala. Slovi kao jedan od vodećih kritičara Kremlja, bio je prvi koji je vladajuću stranku Jedinstvena Rusija nazvao "strankom varalica i lopova". Na njegovoj internetskoj stranici "Dobri stroj istine" posjetitelje pozdravlja crveni parni valjak koji gazi sivi televizijski toranj u Moskvi – simbol propagande Kremlja i službene Rusije. On pak uporno objavljuje imena političara koji nabavljaju luksuzne automobile na državni trošak ili potkradaju koncerne. Nadležna tijela na svakom koraku pokušavaju mu otežati javno izražavanje svojih otkrića i stavova, a već je sa svojom "Zakladom protiv korupcije" stekao mnogo moćnih neprijatelja, pa i onog najmoćnijeg, Vladimira Vladimiroviča Putina, koji je otrpio silne napade – pa i onaj kad je Navalni 2011. pozvao javnost na dokumentiranje lažiranja na izborima 2011. na kojima je Putin izabran za predsjednika – sve dok, upravo, nije krenuo u finalni obračun.
Visok, plav i dojmljiv – tako oporbenjaka Navalnog opisuje Julia Ioffe, moskovska dopisnica New Yorkera i Foreign Policyja, koja je u mnogo navrata pisala o Navalnom. "On je jedini političar s potencijalom u današnjoj Rusiji", kazala je u razgovoru za DW. Navalni je čovjek "koji potječe iz srednjeg sloja naroda i koji razumije njegove brige". Pritom Navalni nije klasični profesionalni političar: nema ni stranke koja bi stajala iza njega.
Svoju popularnost u javnosti prije svega može zahvaliti internetu. Njegov blog na ruskom "Live Journalu" čitaju stotine tisuća korisnika, no prisutan je i na drugim internetskim stranicama na kojima razgolićuje korupciju ruskih državnih poduzeća. Nakon njegovih otkrića nekoliko zastupnika stranke "Jedinstvena Rusija" bilo je prisiljeno dati ostavku na svoje funkcije.
S porastom korupcije u njegovoj zemlji raste borbenost, pa i popularnost ovog političara kojeg zapadni tisak naziva "najjačim Putinovim protivnikom". A skupa s popularnošću i represija državnog aparata koja se ovih dana upravo sručila na njegova pleća.
Aleksej Navalni rođen je 1976. u blizini Moskve, u Butinu, vojnom gradu zatvorenom za javnost. Njegov otac bio je časnik Crvene armije, a majka Ljudmila ekonomistica i odana komunistica. Prvih deset ljeta svog života Aleksej je proveo kod bake u selu nedaleko od Černobilja. Kada se koncem travnja 1986. dogodila havarija tamošnje nuklearne elektrane, koju se sovjetska vlada silno trudila umanjiti, cijela je obitelj odande evakuirana i trajno preseljena, no mnogi od njih i danas pate od bolesti jetre i štitnjače. "Aleksej ne govori puno o tome, ali Černobilj je imao prilično veliki utjecaj na njega", izjavila je kasnije njegova majka Ljudmila.
Cijena ispita – 50 dolara
Njezin sin nastavio se školovati u nizu vojnih gradova u moskovskoj regiji. Kao student prava stekao je naviku svojim učiteljima reći što misli o njima, a u to vrijeme prvi se put susreće s korupcijom. Cijena prolazne ocjene na ispitu iznosila je 50 dolara, umetnutih u indeks. Diplomirao je (na pošten način) 1998. godine, a dogodine se angažirao u liberalnoj ruskoj stranci Jabloko i počeo pisati blog.
Obrazovanja mu nije bilo dosta pa je izučavao i financije, ubrzo magistrirao, a potom je zbog dodatnog znanja iz pravnih znanosti preletio ocean i upisao se na prestižno američko sveučilište Yale. Ono što je Navalnog onamo dovelo bila je borba protiv korupcije. Prije nego što će dobiti stipendiju na Yaleu, kao bloger je stekao reputaciju boreći se protiv korupcije s ruskim državnim službenicima. Po dolasku na Yale ubrzo je počeo primjenjivati novostečene vještine.
"Dok smo mi ostali međusobno razgovarali tijekom odmora, Aleksej bi sjedio s laptopom u krilu i pisao svoj blog", sjeća se njegov kolega Sergej Lagodinski. Upravo tada optužio je državnu naftnu kompaniju Transnjeft da je tijekom izrade projekta s plinovodima preko Tihog oceana obrnula milijarde. Ta je priča kasnije nagrađena kao najbolje blogersko istraživanje. U to vrijeme mnogi ga u Rusiji počinju uspoređivati s Julianom Assangeom, osnivačem WikiLeaksa,
Kao novi oporbeni vođa Navalni je istupio na rusku scenu demonstracijama "za više demokracije" u zimu 2012. godine, organizirajući prosvjede nakon kojih je bio više puta uhićen. Odgovor iz Kremlja nije trebalo dugo čekati. U proljeće 2013. Navalnog su optužili da je nekoliko godina ranije iz državnog poduzeća za drvnu preradu "Kirovles" ukrao 10.000 prostornih metara i time ga oštetio za oko 400.000 eura, zbog čega mu je prijetila kazna zatvora i do deset godina. Navalni je odbacio sve optužbe za pronevjeru i rekao da je riječ o politički motiviranom procesu. "To je čisti politički proces", izjavio je za Deutsche Welle Jens Siegert, voditelj moskovskog ureda zaklade Heinrich Böll.
Možda motive za podizanje ove optužnice treba potražiti i nešto ranije kada je Navalni kazao da ima ambicije za najvišu državnu funkciju. "Želim postati predsjednik i promijeniti život u zemlji." Navalni ni najmanje nije krio svoje političke ambicije pa je u to doba službeno predao kandidaturu za predstojeće izbore na kojima će birati gradonačelnik Moskve. Završio je kao drugoplasirani i osvojio 27 posto glasova.
Istini za volju, u njegovoj biografiji ima i tamnijih mjesta: iz stranke Jabloko izbačen je zbog svojih radikalnih nacionalističkih izjava, a Zapadu je osobito sumnjivo njegovo očijukanje s ruskim nacionalizmom. Još donedavno sudjelovao je na "ruskim marševima", manifestacijama ruske ekstremne desnice, a na internetu se i danas mogu pronaći filmovi iz njegovih "ranijih radova" u kojima se zalaže za korištenje oružja u borbi protiv ilegalnih migranata. Danas se od toga ograđuje, no i dalje misli kako "u jednoj državi kao što je Rusija, u kojoj žive razni narodi, ne bi trebalo od problema vezanih za useljenike raditi tabu-temu". Navalni dodaje kako se on smatra "razumnim nacionalistom", međutim prošlog proljeća zorno je demonstrirao da se njegova nacionalistička stremljenja ipak ne razlikuju od onih njegova oponenta Putina. Nakon ruske aneksije Krima, Navalni je odbio da se taj poluotok vrati Ukrajini "kao da je to nekakav komad kruha s kobasicom".
Kad je riječ o privatnom životu, oženio se ekonomisticom Julijom Abrosinovom, koju je upoznao na odmoru u Turskoj i s kojom ima dvoje djece. Za život zarađuje radeći u odvjetničkom uredu u središtu Moskve koji je novinare zaprepastio skromnim izgledom. Zapravo, riječ je o običnoj špelunki u kojoj tijekom cičih moskovskih zima radijatori odbijaju poslušnost pa njegova tajnica klijente poslužuje čajem odjevena u debelu zimsku jaknu s kapuljačom. Zapošljava četiri odvjetnika, a po potrebi angažira još pokojeg. Tvrdi da zarađuje taman toliko da pokrije režije u uredu i kod kuće te da prehrani svoju obitelj, a ostatak vremena posvećen je antikorupcijskim inicijativama.
Nedavno je tako objavio izvješće o korupciji vezanoj uz Olimpijske igre. Prema tom izvješću, prilikom gradnje olimpijskih objekata pronevjerene su milijarde i milijarde rubalja. Navodno se radi o deset objekata s prepravljanim ugovorima kako bi se Putinovi prijatelji financijski okoristili. Navalni tvrdi kako su Olimpijske igre koštale 1,5 bilijun rubalja te da je 96% tog novca stiglo iz državnog proračuna. Putin pak tvrdi suprotno, da je za Olimpijadu potrošeno 214 milijardi rubalja, od čega 100 milijardi državnog novca. "To što Putin kaže nevjerojatna je laž", komentirao je Navalni i time prelio čašu Putinova strpljenja.
Taktika kaljanja ugleda
Optužbe protiv Navalnog neovisni ruski stručnjaci i strani promatrači ocjenjuju kao konstruirane ili u najmanju ruku sporne. Da iza svih optužbi protiv Navalnog stoji Kremlj, više je nego jasno. Taktika ide u smjeru odvraćanja Navalnog od njegova oporbenog rada i mogućeg formiranja vlastite stranke.
Dio je taktike i taj da ga se osudi kako bi se okaljao njegov ugled, ali da ga se pritom ne pošalje u zatvor kako ne bi stekao imidž političkog mučenika. Stoga je i najnovija osuda, zbog navodnih pronevjera u poslovima s tvrtkom Yves Rocher, samo uvjetna. Aleksej je osuđen na tri godine zatvora uvjetno, no njegov je brat osuđen na istu vremensku kaznu, ali zatvora.
Za sada je sigurno samo jedno : Aleksej Navalni na predsjedničkim izborima neće se kandidirati. Na prethodnima 2012. to mu nije pošlo za rukom jer je krajnji rok za prijave istekao u danima kada je on bio u zatvoru. Na onim predstojećim 2018. neće pak moći konkurirati jer prema zakonu kandidati za taj položaj ne smiju biti kažnjavani pa njegova ambicija da se kandidira za predsjednika Rusije barem formalno ovom presudom postaje nemoguća.
I to je upravo ono što mu se ovih dana i dogodilo. Put do Kremlja sada mu je blokiran, kao i svima onima koji su stali na put moćnom ruskom caru.
>> Najveći Putinov kritičar prekršio kućni pritvor pa uhićen na prosvjedu!
>> Vođa ruske opozicije A. Navalni pušten na slobodu
A sta hoce taj jadnicek, da preda zemlju Amerima u sake? Znamo mi nesto o takvima ne brini.