Gledano iz perspektive Europske unije, Kina je dugi niz godina zauzimala primarno mjesto u strateškom razmišljanju zajedničke europske politike prema Aziji, a Indija se činila kao jednako velik, važan igrač, no drugoplasirani u tom maratonu. Europa s Indijom, kao najmnogoljudnijom demokracijom na svijetu, ima više dodirnih točaka nego s Kinom kao komunističkom zemljom, u kojoj vlada jednoumlje. No, Europa s Kinom ima puno više ekonomskih dodirnih točaka i ekonomske međuovisnosti. Kako sada velike geopolitičke promjene utječu na europski pogled na Kinu i Indiju? Je li Europi i dalje na prvom mjestu kineski zmaj ili će to ipak s vremenom biti bengalski tigar?
Nema sumnje da se na zapadu javlja nova vrsta opreza i skeptičnosti prema stvarnim namjerama Kine u globaliziranom svijetu. Sve je više glasova, i s vrha vlasti (u Washingtonu, ali ne samo ondje) i iz redova analitičara i komentatora, koji upozoravaju da je zapad bio prenaivan prema Kini, da joj je dao svoje povjerenje i dopustio kineski ulazak u globalne trgovinske i političke tokove zanemarivši činjenicu da Kinom upravlja jednopartijski, totalitarni režim koji može promijeniti dlaku, ali ne i ćud. Odnosno, koji dugoročno nije zainteresiran za prihvaćanje zapadnih vrijednosti i pravila, nego za učvršćivanje svog modela vladanja, pa i nametanje takvog modela drugdje u svijetu, gdje god Kina vidi priliku da ga nametne.
Toj novoj vrsti opreza pridonosi i pojava koronavirusa, ali i prije globalne pandemije tom je oprezu pridonosila i pojava predsjednika Donalda Trumpa u Bijeloj kući, ili pitanje Huaweija.
To je pitanje trebaju li zapadne demokracije dopustiti kineskim tehnološkim divovima slobodno tržišno natjecanje u izgradnji 5G telekomunikacijske infrastrukture. Europske države oko toga baš ne slijede slijepo američke naputke i apele da se Huaweiju potpuno zabrani pristup izgradnji 5G mreže. Europljani su skloniji balansiranju, odnosno zabrani za kinesku tehnologiju samo u sigurnosno najosjetljivijim dijelovima te infrastrukture, a otvorenom pristupu za sve, pa i Huawei, tijekom izgradnje ostalih, ne toliko osjetljivih dijelova 5G mreže. No, Amerikanci i dalje snažno pritišću Europljane prema široj zabrani za kinesku 5G tehnologiju.
Novi kineski nasrtaj na autonomiju Hong Konga, i demokratska i ljudska prava zajamčena u toj kineskoj posebnoj administrativnoj regiji, stvara dodatni osjećaj opreza i nepovjerenja prema Pekingu. No, trgovina ostaje trgovina, i u svim raspravama ostaje snažan taj argument ovisnosti globalne trgovine o važnim karikama tog lanca koje se nalaze u Kini. EU, osim toga, u Kini vidi ključnog partnera u borbi protiv klimatskih promjena, posebno nakon što je Trump izveo Ameriku iz Pariškog sporazuma o klimi. Najviši kineski dužnosnici, pak, koriste argument da je Kina zemlja u razvoju koja na određena globalna pitanja gleda iz drukčije perspektive nego razvijene zemlje. Kina se mora razvijati svojim ritmom i na svoj način, tvrde u Pekingu.
Indija je od 2008. vodila politiku približavanja i suradnje s Kinom, dva summita su u tu svrhu organizirana u Wuhanu i Chennaiju, ali rezultati tog procesa su mršavi. Ovoljetni incident na kinesko-indijskoj granici samo može potaknuti otrježnjenje u Indiji i želju da New Delhi ojača sigurnosnu suradnju i partnerstvo s nekom svjetskom silom. I premda Indija kupuje dosta naoružanja od Rusije, ta svjetska sila na dugi rok može biti jedino Amerika. Indija ne percipira Europsku uniju kao sigurnosnog partnera jer Unija nije tvrda sila, nema vojsku, i snažnija je percepcija samih država članica poput Francuske (ili donedavno Velike Britanije), nego percepcija Unije kao zajednice. No, EU kao najveće jedinstveno tržište na svijetu, s kojim se ne samo trguje, nego iz kojeg dolaze i najviši regulatorni standardi koji se potom repliciraju drugdje po svijetu, može biti sve važniji strateški partner za Indiju u nizu drugih područja, koja nisu usko vezana uz sigurnosnu politiku.
Europska unija imala je u ovo doba pandemije koronavirusa dva summita s dva azijska partnera. Oba važna, svaki na svoj način. Oba, zbog koronavirusa, održana u obliku videokonferencija. Jedan je zaključen zajedničkom izjavom, drugi nije, što govori o razini usklađenosti ili neusklađenosti. Summit EU – Indija 15. srpnja imao je zajedničku izjavu. Summit EU – Kina 22. lipnja nije imao zajedničku izjavu.
Zašto bi Kina prihvaćala zapadne vrijednosti kad imaju svoj sustav stvaran nekoliko tisuća godina? Kako to zapadnim demokracijam ne smeta režim S. Arabije u kojemu npr žene imaju manja prava od deva. Kako je Britanija dobila vlast nad Honkongom? Demokratskimm načinom ili topovnjačama? Prošla su ta vremena.