Izvoz je tema o kojoj se godinama priča kao o ključnom elementu ekonomskog rasta, ali isto tako opet kao da smo na početku saznanja koliko je izvoz važan. Moguće i zato što se opušteno oslanjamo na prihod zarađen od izvoza od turizma. No onaj robni nailazi na niz problema. Razlozi koji se navode različiti su – od prejake kune, premalo ulaganja, loše porezne politike do problema nepostojanja sporazuma o dvostrukom oporezivanju, primjerice sa SAD-om, zbog čega neke tvrtke moraju otvarati predstavništva u drugim zemljama. Zlatni recept za veći izvoz, kako se najavljivalo, trebao je biti ulazak u Europsku uniju. Izvoz i jest veći, no on se velikim dijelom odnosi na izvoz proizvoda koje mi nemamo, nego smo samo prolazna stanica. A istodobno nam je smanjen izvoz na tržišta Cefte, koja su godinama bila najvažnija za naše izvoznike. Da ne stojimo dobro, pokazuje i podatak o udjelu izvoza u BDP-u na razini od samo 20 posto, odnosno jedan od najnižih među zemljama EU. Uspješnih izvoznika ima, onih koji imaju traženi proizvod, ili je tvrtka zbog akvizicije nastavila plasman proizvoda svog vlasnika. No taj je broj još uvijek malen. Pa zato i nije čudno što svi jako žele izlazak na nova tržišta, kao što je ono u Iranu, Rusiji ili Kini.
Roba stranog podrijetla
Robni je izvoz u prva tri mjeseca ove godine iznosio 3,9 posto, dok je lani u istom razdoblju taj rast bio 9,8 posto. Zbog visokih stopa rasta u protekle dvije godine i rasta baze, usporavanje rasta u ovoj godini bilo je očekivano, međutim ono ostvareno u prva tri mjeseca ipak je bilo niže od očekivanog. U prvom kvartalu došlo je i do povećanja iznosa robnog deficita u odnosu na prošlogodišnji za 4,2 posto, te sada iznosi 13,5 milijardi kuna. Gledajući u prošlost, vrijednost robnog izvoza Hrvatske imao je dugogodišnji trend rasta, pa se između 1995. i 2008. godine utrostručio. U 2009. godini je zbog posljedica krize, odnosno pada globalne potražnje i cijena, došlo do pada vrijednosti izvoza 20,1 posto, a nakon toga je trend rasta nastavljen pa je vrijednost izvoza u kunama u 2015. godini bila oko 27 posto veća nego u pretkriznoj 2008. godini. Premda je uz raspoloživu statistiku teško kvantificirati koliki je učinak pristupanja Hrvatske Europskoj uniji na rast izvoza, kažu u Hrvatskoj gospodarskoj komori, primjetno je da je rast izvoza od trenutka pristupanja dinamiziran pa su u 2014. i 2015. godini zabilježene visoke stope rasta, od 9, odnosno 11 posto.
– Dio tog rasta ipak nije rezultat povećane domaće proizvodnje, već povećane trgovine robom inozemnog podrijetla prije svega potaknute položajem Hrvatske kao rubne i lučke članice EU. Međutim postojali su i drugi faktori koji su poticali trgovinu pa je tako izvoz novih i rabljenih automobila u posljednje dvije godine znatno utjecao na rast vrijednosti ukupnog izvoza – komentiraju u HGK.
Struktura glavnih izvoznih proizvoda posljednjih se godina dosta izmijenila. U razdoblju prije krize najznačajniji izvozni proizvodi bili su naftni derivati, brodovi i druge vrste plovila, lijekovi, električni transformatori i drvo. Međutim, pad inozemne potražnje i restrukturiranje brodogradilišta te pad cijene sirove nafte i veća proizvodnja u regiji znatno su smanjili udio izvoza naftnih derivata i brodova. Tako su u 2015. najznačajnije izvozne industrije bile prehrambena, proizvodnja strojeva i uređaja, na trećem mjestu naftna industrija te proizvodnja gotovih metalnih proizvoda.
Vrijednost domaćeg izvoza, za razliku od pojedinih bivših tranzicijskih zemalja, poput Mađarske i Slovačke, nije dovoljno potaknuta inozemnim ulaganjima. No, ima i primjera značajnih izvoznika tvrtki u stranom vlasništvu koji su na domaće tržište došli akvizicijom ili greenfield ulaganjem.
Osim nedostatka ulaganja, kao prepreku većem izvozu u Komori izdvajaju i poreznu i tečajnu politiku, nisku tehnološku razinu, visoku cijenu kapitala, odnosno nisku konkurentnost domaćih proizvođača. Iz tih razloga vrijednost izvoza ostala nam je u dugom razdoblju na razini od približno 20 posto BDP-a, što je među najnižim udjelima u usporedbi s ostalim članicama EU. U 2015. ipak je taj udjel u BDP-u povećan na 26,3 posto.
– To je vrlo značajan proces jer je u malim ekonomijama s tržištem ograničenim brojem stanovnika i njihovom kupovnom moći izvoz najlakši način ostvarivanja značajnijeg gospodarskog rasta. Primjetno je da se posljednjih godina u tom smjeru izmijenila i svijest hrvatskih poduzetnika koji se sve više orijentiraju na izvoz, te je još na ekonomskoj politici da više doprinese daljnjem i dinamičnijem rastu izvoza – komentiraju u HGK.
Potrebna jača diplomacija
Problem prejake kune spomenut je i na ovogodišnjoj konvenciji Hrvatskih izvoznika. O tome je govorio predsjednik Hrvatskih izvoznika Darinko Bago. Prema računici, zbog jačanja kune samo od sredine siječnja do sredine travnja za 2,5 posto, izvoznici su izgubili 50 posto svoje dobiti. Zato i postoji prijedlog da u paketu mjera kojima će se potaknuti izvoz bude i ona vezana za postupnu devalvaciju kune. No odgovor na taj problem nije zasad dao nijedan guverner. I sadašnji Boris Vujčić smatra da tečaj nije glavna prepreka većem izvozu.
– U posljednje dvije godine najveći pokretač BDP-a je izvoz. I vidi se da većem izvozu pridonose necjenovni faktori. Odnosno, razlog tomu je prije svega ulazak u EU. A za daljnji rast važno je raditi na povećanju investicijske i poslovne klime. Jer u tome zaostajemo za zemljama konkurentima. Bitno je reći i da raste produktivnost pretežito u malim i srednjim tvrtkama, što je potrebno poduprijeti lakšim financiranjem – komentira guverner Vujčić.
U ovogodišnjoj deklaraciji Hrvatski izvoznici izdvojili su da je potrebno stvaranje uvjeta za veće horizontalno i vertikalno povezivanje proizvoda domaće poljoprivrede, industrije, turizma i trgovine, a radi izvoza s većom dodanom vrijednošću. O tome bi brigu trebale voditi, kažu, ekonomske politike na središnjoj i lokalnoj razini, primjerice, dodjeljivanjem potpora ili subvencioniranjem mogućnosti zaduživanja. Važna je, napominju, i dodatna uloga HBOR-a, HAMAG-a, HNB-a i ukupnog financijskog sustava u pružanju jeftinih izvora financiranja i podrške izvozu poput programa jamstva, (re)osiguranja i kredita za inozemne kupce kakvi su razvijeni u drugim konkurentskim gospodarstvima. Potrebno je i jačanje hrvatske diplomacije u otvaranju novih prilika za plasman na svjetskom tržištu.
HBOR je zamišljen kao razvojna banka koja će među ostalim poticati i izvoznike. To i čini, no s obzirom na to da nema vlastiti kapital, nema mogućnost praćenja izvoznika na dulje razdoblje, iznad deset godina uz vrlo povoljne kamate. Ni poslovne banke ne daju takve uvjete.
