Kad se ono u prvim godinama ovog stoljeća, u vrijeme Račanove vlasti, strancima u Hrvatskoj prodavalo “sve živo”, Ljubo Jurčić je rekao kako svakog člana elitnog kluba u koji želiš ući treba podmititi. Tako je Hrvatska još od vremena premijera Mateše podmićivala moćne zemlje EU prodajom banaka, koje su s vremenom gotovo sve – 95 posto – završile u stranom vlasništvu.
Prodani su i Hrvatski telekom, Pliva, Ina, hotelski kompleksi, mediji, televizijske koncesije... Izgubili smo financijsku suverenost, uvelike i gospodarsku i političku, ali slavljenje i obožavanje Europske unije nije prestajalo, i danas je u elitnim političkim i drugim krugovima ostalo isto kao i prije. Elitnost EU bila nam je i ostala važnija od nacionalnih interesa, poistovjećivanje s njezinim vrijednostima, značenjem, povijesti, kulturom od poistovjećivanja s vlastitom domovinom i njezinom sudbinom. Ali - kakve su to vrijednosti?
Najmoćnije zemlje EU bile su i ostale izrabljivačke sile, napustile su svoje kolonije ali ne i kolonijalizam. Evo nekoliko primjera. Francuska od 14 svojih bivših afričkih kolonija ubire godišnje 500 milijardi dolara poreza za infrastrukturu koju im je ostavila, a ako se koji afrički čelnik tome usprotivi, bude svrgnut ili dobije metak u čelo. Njemačka, Francuska, Nizozemska, Belgija... izvoze u afričke zemlje najlošije meso i zahvaljujući subvencijama mogu ga jeftino prodavati, te tako masovno uništavaju afričke farmere koji im bez subvencija ne mogu konkurirati.
Zapad godišnje iz Afrike izvuče 1500 milijardi dolara profita, i tako dalje, i tako dalje. Na sličan način ti moćnici iz EU iskorištavaju slabije i manje zemlje u Europi, u kojima su kao i u Hrvatskoj pokupovale nacionalna bogatstva i u kojima preko moćnih uvoznih lobija uništavaju nacionalne proizvodnje.
Bugarsku je Bruxelles prisilio da zatvori dvije nuklearne elektrane samo zato što su ih pomogli sagraditi Rusi, pa sada Bugari troše neusporedivo skuplju struju i na izborima glasuju protiv onih koji su izdali nacionalne interese. Dvije trećine medija u Poljskoj u stranom je vlasništvu, većinom njemačkom, a strani se vlasnici, naravno, ne ustručavaju utjecati na izbore i diktirati njihov ishod koji im najviše odgovara. U Hrvatskoj se o tim primjerima malo piše, jer je lik EU morao ostati svijetao.
Većina medija i dalje vidi u EU ideal i burno reagira čim to netko zaniječe. Znaju li za te i mnoge druge primjere hrvatski europarlamentarci i oni koji se pripremaju za skore izbore u Europskom parlamentu? Vjerojatno znaju, ali znali ili ne znali, oni su prema opačinama iz Europske unije ravnodušni. Ali očito nisu ravnodušni na plaće u EP-u, koje su goleme, a u usporedbi s plaćama u Hrvatskoj bajkovite. Sada se u medijima spominje svota od 10.000 eura mjesečno, ali se govorilo i pisalo o koju tisuću manjim iznosima, no još uvijek fantastičnim. Niti su se dosad hrvatski europarlamentarci u EP-u, osim u sitnicama, zauzimali za hrvatske interese, pogotovo ne za one koje bi značile sukob s Bruxellesom, niti je to u programu ijedne stranke ili skupine koja izlazi na iduće izbore. Ali će zato na njima biti 33 liste, osam više nego prije pet godina.
Kandidata je oko četiri stotine, stotinu više nego na proteklim izborima. Budući da nitko ne nudi neki program koji bi mu opravdao razlog izlaska na izbore, jasno je da je glavni razlog - visoka plaća u EP-u. I nema neke velike razlike između lijevih i desnih, motivi su manje-više svima isti, nisu patriotski nego koristoljubivi. Zamislite što znači primati od 6000 do 10.000 eura mjesečno. Koji je to iznos u svih pet godina mandata!
Za toliko bi u Hrvatskoj, kad bi se prihvatio prijedlog predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović da prosječna plaća bude 7500 kuna, trebalo raditi tridesetak godina!
Privlačnost takve plaće jača je i od domoljublja i od osjećaja za stvarnost, koji nedostaje stotinama kandidata koji nemaju ama baš nikakve šanse da budu izabrani. A zastupnici u Europskom parlamentu mogu mnogo učiniti ako su hrabri i patrioti, samo jedan član toga parlamenta, Englez Nigel Farage, zatresao je cijelu Europsku uniju. Tako će novi hrvatski europarlamentarci, među kojima će biti i neki stari, ostati ista priča - strani profiteri iznosit će iz Hrvatske milijarde profita, ali te će milijarde biti beznačajne u usporedbi sa šest, osam ili deset tisuća eura plaće hrvatskog sirotana u EP-u kojima je zapravo skupa s Hrvatskom radi tih milijardi i podmićen.
Ivkošića u EU Parlament ! Taj će njima pokazat gdje im je mjesto !