Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Izbori su dan prije onog dana kad se vraćamo u stvarnost

Rast zahtijeva i reforme koje danas ne prihvaća 90% birača koji su postali žrtvama 10 godina politikanskog pranja mozga
04. studenoga 2015. u 12:00 0 komentara 100 prikaza
25.05.2014., Zagreb -  Lokalni izbori, ilustracija glasovanja Photo: Davor Puklavec/PIXSELL
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Vrijeme pred izbore donosi i prekomjerna granatiranja javnosti kojekakvim statističkim pokazateljima. Vlada vidi i naglašava rast i pozitivne trendove, oporba pad i negativne trendove. I jedni i drugi uvjereni da onaj drugi manipulira činjenicama i obmanjuje javnost. Prosječno informirani građanin se ne može snaći u poplavi proturječnih ocjena stanja i trendova. Konfuzija dostiže vrhunac kako se bliži dan izbora. Dan prije onog dana kada će nastupiti povratak u stvarnost. Uistinu, kakva nam je stvarnost?

Bez pretenzija da ću ponuditi konačan odgovor, navodim podatke iz tablice na koju sam naišao ovih dana. Podaci sadržani u njoj su službeni i lako dostupni na stranicama Eurostata, MMF-a, EBRD-a ... Razdoblje koje se promatra je zadnjih deset godina, od 2005 do 2014. Pokazatelj je prosječna godišnja stopa rasta realnog BDP-a. U tablici su stope rasta za devet zemalja iz neposrednog susjedstva. Iznenadit će vas i poredak i vrijednosti. Dakle, na prva dva mjesta su Crna Gora i Makedonija sa prosječnim godišnjim rastom od 3,3 posto. Na trećem mjestu je Rumunjska sa prosječnim rastom od 2,8 posto. Na četvrtom mjestu je Bugarska sa 2,6 posto. U sredini tablice je, na petom mjestu, Bosna i Hercegovina sa prosječnom godišnjom stopom rasta BDP-a u zadnjih deset godina od 2,3 posto. Na šestom mjestu je Srbija sa 2,0 posto godišnjeg rasta. Na sedmom mjestu je Slovenija sa 1,3 posto, a na osmom Mađarska sa stopom rasta od 0,9 posto.

A Hrvatska? Na posljednjem mjestu, sa mizernih 0,3 posto prosječnim godišnjim rastom BDP-a u zadnjih deset godina. Uvjerljivo posljednja! Sa sramotno velikim zaostatkom. Eto, i to smo mi, onako iskreno. Sve nas može i treba biti sram. Nema opravdanja. Nikakvog. Radi se dakle o mjerenjima u razdoblju koje je započelo punih deset godina nakon završetka rata. Radi se o usporedbama sa zemljama nastalim iz bivše zajedničke države i sa susjedima koji su svi imali komunističku prošlost. Svih devet zemalja je jednako bilo izloženo svjetskoj krizi 2009 do 2011. Nema nikakve korelacije ni sa redoslijedom ulaska ili približavanja članstvu u EU. Mi uvjerljivo posljednji.

A u desetljeću prije toga, koje uključuje i "mračne" devedesete? Hrvatska na prvom ili drugom mjestu! Uzor čak i onim zemljama od kojih danas traži savjete. Tko ne vjeruje neka se potrudi i sam sastavi tablicu.

Kako objasniti fundamentalnu promjenu u zadnjem desetljeću? Što napraviti da se vratimo na vodeće pozicije barem na ovoj ljestvici? Pitanja su to koja će se morati ozbiljno razmatrati, s početkom za desetak dana. Pitanja su to koja ne trpe pristup neodgovornog i kratkoročno orijentiranog političkog pragmatizma. Pitanja koja će pronaći takve odgovore koji se mnogima neće dopasti. Ali ih se mora pronaći. Neka se nitko ne zavarava da će se ekonomski rast ubrzati sa par jednostavnih poteza u makro-ekonomskoj sferi i sa nekakvom "pravednijom" raspodjelom. Nikakva parcijalna žongliranja sa porezima, nikakvi poticaji svega i svačega, kampanje podizanja optimizma, ili kampanje progona, nikakvi izdašni EU fondovi, nikakva nova monetarna politika neće ubrzati ekonomski rast. Prije će ga sniziti. Ozbiljan i održiv ekonomski rast zahtijeva cijeli niz fundamentalnih reformi u gotovo svim sustavima ("resorima"). Zahtijeva i neke reforme koje danas ne prihvaća 90 posto birača koji su postali žrtvama desetaka godina pranja mozga politikantskim hajkama. Spomenimo neizbježnu privatizaciju masovnih razmjera.

Tko će strpljivo objašnjavati ljudima da je, primjerice, drvna masa u hrvatskim šumama doista nacionalno blago, ali da to nije slučaj sa konkretnim poduzećem ili više njih koja gospodare tim hrastovima i jelama i za naše pra-praunuke? Tko će objašnjavati javnosti da se istinsko pravo na zdravstveno zaštitu svih građana daleko bolje ostvaruje kroz sustav u kojem je svakome zajamčena državna polica osiguranja, a ne bolnica u državnom vlasništvu? Tko će objašnjavati da se znanje i znanost bolje povećava i usvaja konkurencijom privatnih i državnih škola, pri čemu država plaća troškove svim studentima koji pak slobodno biraju škole koje im nude bolje obrazovanje za bolje plaćene poslove? Tko će... sami nastavite niz. Ima, doduše, jedna nedavno osnovana stranka čiji objavljeni program i pametno i hrabro adresira ova i slična pitanja.

>>Vrijeme kada je ekonomistima najbolje zašutjeti

>> Neugodno buđenje na Glavnom kolodvoru Zagreb

PBZ
#OSTAJEMDOMA
Vodič za biznis: online usluge koje će vam dati uvid u poslovanje u svakom trenutku
PBZ
DIGITALNO DOBA
Iz udobnosti vaše fotelje: digitalne usluge koje će vam olakšati svakodnevicu
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.