Činilo se da će u aktualnoj predizbornoj kampanji konačno dominirati gospodarske teme, korona je skrenula pažnju javnosti na egzistencijalna pitanja, strah od gubitka posla i smanjenja primanja nije bio bez osnova, a gubitak prihoda iz turističke sezone ogolio je je ranjivost svih ostalih sektora gospodarstva.
No, strah očito nije bio toliki da se odlijepimo od svjetonazorskih tema i povijesnih trauma pa je i politika brže bolje prigrlila srednji prst i povratak korone kao spas od rasprava što bi zapravo trebalo činiti drugačije da bi nam bilo bolje.
Po retorici u odnosu prema ženama i ženskim pravima vratismo se tako u srednji vijek, Drugi svjetski rat bio je i ostao izvor stalnih frustracija. Na stare strasti pristiglo je malo začina iz svijeta sporta te svi sretni i zadovoljni. Od čega ćemo živjeti, gdje osigurati sredstva za mirovine i ona silna nova prava koja se nude u stranačkim izbornim programima, posve je nestalo iz predizbornog fokusa.
Deset milijardi eura dodatne financijske pomoći iz EU, ako ih na kraju bude, niti je bezuvjetno, niti dovoljna da se zatvore sve želje i potrebe. Hrvatska je iznova prigrlila neki oblik državnog kapitalizma te mnogi upiru oči u Banske dvore ne vodeći računa da se država protegnula izvan svojih mogućnosti.
Posljednjih dana čak se moglo čuti predstavnike privatnih tvrtki da otvoreno pozivaju Vladu da uđe u vlasničku strukturu njihovih tvrtki te se tako i oni uguraju pod državne skute. Državni kolač sve je manji, a gladna usta naviru na sve strane. Mnoge javne osobe bore se rukama i nogama da steknu četvorogodišnju uhljebničku plaću narodnog zastupnika, što je sve znak da politička moć i državni utjecaj neće otići dugo s ovih prostora.
Jedno vrijeme činilo se da će se stranke sučeljavati oko teritorijalnog ustroja, depolitizacije društva, upravljanja državnom imovinom. Čak su i pisci stranačkih programa računali da bi to mogao dobar biti put do srca glasača pa su najavili da će, dobiju li mandat, srezati broj ministarstava, poraditi na praktičnijem i jeftinijem teritorijalnom ustroju, možda i novom izbornom zakonu. Nitko ih, međutim, ne poteže za rukav oko tih tema.
SDP je prvi potegnuo ideološke teme čim je počela kampanja, najviše preko Milanovića. Moram priznati da se tu Plenković uspio relativno brzo oduprijeti, no ideološko pitanje je onda "pogodilo" Škoru... Slažem se da bi gospodarstvo moralo biti glavna tema predizborne kampanje, no onda su između dvije najveće stranke u pitanju samo finese. Obje gledaju u državu kao rješenje svih problema, a ona je zapravo najveći izvor svih problema... Danas je opet korona glavno pitanje, po meni totalno bez veze. Izgleda da po ljetu virus puno blaže djeluje na ljude...