Naslovnica Premium Kolumne

Istanbulsku konvenciju prva ratificirala Turska

Takvu politiku koja ne donosi rezultat u okviru jednog mandata na vlasti moguće je provesti samo ako je nametnuta izvan Hrvatske
13. ožujka 2018. u 08:12 11 komentara 2061 prikaza
Turska
Foto: Reuters/PIXSELL

Hadezeovci su od premijera Andreja Plenkovića dobili zadaću da čitaju Istanbulsku konvenciju (IK), premda se i žene koje su doktorirale pravo pitaju je li bilo baš nužno po prvi put definirati rod, ali ne i “nestereotipne rodne uloge” kako bi se razumjelo što je to “rodno utemeljeno nasilje nad ženama”...

Davor Ivo Stier i Andrej Plenković PISMO ČLANSTVU Oštar odgovor Stiera Plenkoviću: Uvredljivo je reći da nismo razumjeli Istanbulsku konvenciju

Bez obzira na namjere kreatora IK, otvorene mogućnosti za naknadna tumačenja nekih pojmova, proizvele su strahove da se na perfidan način uvodi rodna ideologija. Ali, ako je sve tako rodno nevino, zašto IK nije dopunjena interpretativnom odredbom koja bi otklonila te strahove. Članak 72. IK to omogućuje i vjerojatno će tu mogućnost premijer Plenković iskoristiti kao prijedlog koji će ponuditi Odboru ministara Vijeća Europe na usvajanje.

Čak je i Njemačkoj više od šest godina trebalo da prije pet mjeseci ratificira IK. A prva ju je ratificirala kao njezin domaćin, Turska, još 2012. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan u studenome 2014. pred mnoštvom žena na skupu posvećenom uklanjanju rodne diskriminacije, rekao je “Muškarac i žena ne mogu biti jednaki, to je protuprirodno (...) “Ne možete dati ženi da radi sve kao i muškarac, kao što to čine komunistički režimi...

To je protivno njihovoj delikatnoj prirodi”. Nešto ranije iste godine zamjenik predsjednika turske Vlade Bülent Arınç, govoreći o moralnoj regresiji i konzumerizmu isprovocirao je masovnu reakciju Turkinja koje su objavljivale selfije sa širokim osmjehom jer je u skladu sa svojim shvaćanjem rodne uloge žena rekao kako se one ne bi trebale smijati u javnosti.

Čak 86% turskih žena (37 milijuna, što uključuje i djevojčice) trpi fizičko i psihičko nasilje od strane svojih partnera ili članova obitelji, pokazalo je istraživanje turskog Ministarstva obitelji i socijalne politike, kako je 2016. objavio Hürriyet Daily News. S tim da čak 80% muškaraca koji prakticiraju nasilje nad ženama nisu nikad čuli da postoji zakon koji bi to trebao spriječiti. A 2016. Turska je umalo donijela zakon koji legalizira silovanje djevojčica ako počinitelj oženi žrtvu.

S obzirom kakve se nade polažu u značaj Istanbulske konvencije, trebali bi uočiti barem neke pomake u položaju žena i u Albaniji, BiH, Italiji, Portugalu, Crnoj Gori i Srbiji, zemljama koje su je ratificirale 2013., te primjenjuju od kolovoza 2014. Međutim, teško je u kratkom razdoblju primjene naći mjerljive usporedne kriterije. Recimo, što statističko povećanje ili smanjenje nasilja nad ženama znači. To što ga je više može biti i posljedica veće osviještenosti žena.

Tako je iznenađujući rezultat istraživanja prema kojem između 28 članica EU tri nordijske zemlje imaju najveći postotak nasilja nad ženama, i to predvođene Danskom gdje je 52 % žena doživjelo neki oblik nasilja od muškarca, dok je EU svaka treća žena.
Mehanizam koji uspostavlja Konvencija, vrlo je trom i ne donosi rezultate preko noći. Nije lako promijeniti tradicionalna shvaćanja o ulozi žene i muškarca. To je evolucijski proces.

Nesvjesni su toga i najliberalniji. Antologijski je slučaj Predraga Štromara, HNS-ovca koji je kao prvoborac za ratifikaciju IK, na Dan žena kao nadređeni muškarac iskoristio ženu da mu služi noseći košaru s cvijećem koje je dijelio ženama. Smisao IK upravo je u tomu da eliminira takva shvaćanja rodnih uloga. I mnogi drugi zagovornici nisu svjesni da njeguju prakse protiv kojih cilja IK. Svakodnevno svjedočimo stereotipnim rodnim ulogama žena u medijima.

U feminiziranom novinarstvu, koliko je žena na vodećim pozicijama. Slično je i u pravosuđu, zdravstvu, školstvu, politici, osobito lokalnoj. Vodeća oporbena stranka hvali se, doduše s pravom, što u svoj Statut unose odredbu u korist jednakosti žena, premda je to višegodišnja zakonska obveza.
Sve to IK nastoji promijeniti kroz zakonodavstvo, obrazovni sustav, zdravstvo, medije, edukacije državnih službenika i sudaca, uspostavu i financiranje rasprostranjene mreže nevladinih organizacija..., puno sustavnije i obuhvatnije nego to imamo sada, a za sve te promjene treba vremena i novca.

Sve to za članice Konvencije nadzire GREVIO, stručno tijelo koje je zasad objavilo tek četiri evaluacijska izvješća za Albaniju (86 stranica), Austriju (65), Dansku (77) i Monako (56). U tim izvješćima nema ničega što bi se moglo tumačiti kao nametanje rodne ideologije, štoviše Danskoj se zamjera što u statističkim obradama koriste rodno neutralne nazive umjesto da specificiraju nasilje nad ženama.

Sudeći po prigovorima i preporukama riječ je o zahtjevnim zadaćama i za zemlje poput Danske, gdje je rodna jednakost na visokoj razini. U nas za takve politike koje ne pokazuju rezultate unutar jednog političkog mandata nema mjesta, osim ako vladajuće ne prisile izvana. Kad bi barem i za naše demografske probleme bila donesena neka konvencija.

Branka Žigante Živković 'Rodno utemeljeno nasilje vidi se u svakom sudskom spisu' Plenković i Brkić Moralna panika uoči ratifikacije Plenković će izvući HDZ-ov brod kroz Scilu i Haribdu do Istanbulske sabina glasovac GLASOVAC: HDZ nije protiv Istanbulske konvencije, Plenković želi pokazati mišiće

VIP izdvaja za Vas

  • Lujo123:

    Istanbulsku konvenciju prva ratificirala Turska ------------------------------------- mislim kak je ovaj podatak dovoljan da se ta bljuvotina nikad ne ratificira!!!

  • bakulušić:

    Baš me zanima kad će GREVIO u Tursku i tražiti od Erdogana da položi račune. Bilo bi dobro da članice tog platformaškog tijela budu Rada Borić, Neva Tole, Sanja Sarnavka i ona novinarka što je bila na barikadama. Pa da ... prikaži još! Erdogan vidi - kako Musa jarca dere!

  • Direkt:

    E ako je turska onda u redu.