Svega četiri mjeseca dijeli nas od izbora za Europski parlament koji će biti “trenutak istine” za politički mainstream, ali i rastuće populističke pokrete.
Europski establišment pritom je očito postao bolno svjestan činjenice da se protiv populista teško može izboriti u okolnostima u kojima su mediji dovedeni na rub egzistencije, dok istodobno raste moć društvenih mreža i njihov utjecaj na demokraciju i društvo. Kao gorući problem Europa je konačno prepoznala dezinformacije kojima populisti privlače birače rušeći istodobno povjerenje u institucije.
Pa se tako najavljuje borba protiv lažnih vijesti i političkih oglasa za koje se ne zna ni tko ih plaća ni kojem se krugu potencijalnih birača distribuiraju, a kakvi su izazvali velike probleme na američkim izborima 2016. godine. Najavljuje se i snažan rad na širenju medijske pismenosti i poticanju kritičkog razmišljanja, što je možda i najvredniji dio ovog projekta.
U borbi protiv “fake newsa” Europska komisija pritom velike nade ulaže u sustav za brzo upozoravanje, u kojemu bi nacionalni koordinatori u realnom vremenu otkrivali namjerno plasirane dezinformacije i o njima obavještavali ostale članice EU kako bi se njihovo širenje na vrijeme zaustavilo.
Ovakva je ideja za pohvalu jer je poplava dezinformacija znatno umanjila povjerenje građana u demokraciju, ali i ograničila njihovu slobodu formiranja vlastitog mišljenja na temelju dostupnih i vjerodostojnih informacija. No to što smo konačno krenuli u borbu protiv ovakvih malignih pojava ne znači da će ta borba biti laka, čak ni da će biti efikasna.
Zapravo je vrlo malo vjerojatno da će nacionalni koordinator u Mađarskoj kao “fake news” prepoznati istu informaciju koju takvom označi koordinator u, primjerice, Njemačkoj.
I tko nam može garantirati da bi, u slučaju da na vlast u Hrvatskoj dođe Živi zid, takav koordinator kao “fake news” označio informaciju da dojenče s visokom temperaturom treba liječiti enormnim količinama vitamina C? Taj posao još težim čini to što EU upozorava da posebno treba pratiti dezinformacije iz Rusije jer je odnos prema Putinu u 28 članica vrlo šarolik. No, od nekud treba početi.
VIDEO Pernar: Nisam nadriliječnik
Fake news ne bi imale šanse da službeni mediji nisu glavni širitelji lažnih vijesti pa onda ljudi traže alternativne izvore vijesti, a tako nađu i istinite informacije koje službeni mediji taje, ali nalete i na gomilu lažnih vijesti. No ipak su naodurniji lažljivici upravo ovi koji provode tu kampanju protiv širitelja lažnih vijesti jer im najviše smeta kad se objave istinite vijesti s dokazima koje oni žele zatajiti... Oni će nam zatvoriti ove kanale, ali osim preko interneta, istomišljenici već komuniciraju i starijim načinima koje je teško blokirati, tako da je taj lov na vještice unaprijed propala stvar.