Cijene stanova rasle su u Zagrebu prošle godine šokantnom brzinom i dosegnule ništa manje šokantne razine: u zoni tramvaja i autobusa građevinari za četvorni metar novoga stana traže - i dobivaju! - dvije tri tisuće eura. Uzmemo li sredinu tog raspona i tipičnu kvadraturu (60 m²), novi stan stoji oko milijun i sto tisuća kuna. Za obitelj u kojoj dvoje prima prosječnu zagrebačku plaću to je šest i pol godišnjih neto obiteljskih dohodaka, što se smatra dvostruko skupljim od priuštivog. Dakako, u svijetu ima i znatno ekstremnijih situacija.
U kanadskom Vancouveru, u državi “normalnoj” po većini ekonomskih pokazatelja, tipični dom (što može biti i kuća i stan) stoji 1,01 milijun US dolara ili 12,5 srednjih (medijana) obiteljskih godišnjih dohodaka (80.000 US dolara). I Vancouver je jedan od 25 vodećih gradova u svijetu u kojima je realna cijena (korigirana za inflaciju) stanova rasla puno brže od obiteljskog dohotka. Ali, budući da niti jedna fizikalna veličina na kugli zemaljskoj ne može rasti beskonačno, sad iz Kanade dopire alarm: u ožujku je broj prodanih stanova u Vancouveru bio najmanji još od 1986., a cijene su u samo godinu dana pale za 31%, na razinu gotovo upola (46%) nižu od desetgodišnjeg prosjeka cijena u ožujku!
Pad cijena nekretnina vuče cijelu kanadsku ekonomiju u deflacijsku spiralu poniranja, a nešto slično zbiva se i u Australiji.
Cijene kuća i stanova u Sydneyju i Melbourneu pale su u 2018. za gotovo 14% pa sad prijete da će i tu državu, koja je u svijetu pojam ekonomske stabilnosti, gurnuti u recesiju kakvu nije imala punih 27 godina.
Australska su kućanstva s ukupnim dugom od 120,5% australskog BDP-a među relativno najzaduženijima u svijetu (sa 128,6% BDP-a od Australaca su zaduženiji samo Švicarci). Pritom je čak dvije trećine neto imovine australskih kućanstava u nekretninama, pa kad njihova vrijednost počne ponirati mnogi dužnici odustaju od otplate svojih hipotekarnih stambenih kredita. Dramatične posljedice te pojave u Sjedinjenim Državama 2009. i u godinama koje su uslijedile proživjeli smo i još proživljavamo i mi u Hrvatskoj.
Budući da malo tko zemljište, stan ili kuću kupuje za cash, pa većina građana koja kreće u tu avanturu čini to s kreditnom potporom svoje banke, o tome što će se u bliskoj budućnosti događati na tržištu nekretnina stručnjacima najrječitije govore promjene visine stambenih kredita u bilancama banaka. I dok analitičari ne vide razloge za pad cijena nekretnina u Hrvatskoj, podaci o stanju stambenih kredita govore suprotno.
Zadnjega dana 2013. hrvatske su banke od građana za stambene kredite potraživale 61,5 milijardi kuna, a zadnjega dana 2018. potraživale su 54 milijarde kuna. To je pad od oko 12 posto, što je u makroekonomskim okvirima jako puno. Otprilike toliko je 2009. Hrvatskoj pao njezin ukupni BDP, a oporavak je trajao čak deset godina, sve do danas.
vrlo zanimljivo ono o cemu doticni pise knjige ja mogu objasniti u jednoj recenici i prilicno tocnije nego doticni