Kada se već činilo da će hrvatska javnost, što protekom vremena što zasićenjem takve užarene tematike, sve svoje duhove prošlosti, svoje ustaše i partizane, satjerati u ropotarnicu, stigao nam je demanti s potpisom Ivana Đakića, sina HDZ-ova saborskog zastupnika Josipa Đakića.
Jedva punoljetni balonja, naime, na sam je pravoslavni Božić na društvenoj mreži objavio fotografiju nekakvog ustaškog koljača koji pozira s glavom mrtvog Srbina, pa uz prigodni tekst “svim ‘prijateljima’ srbićima” poželio sretan Božić. “Podijelio sam fotografiju od kolege i izbrisao je za minutu. To nije moje mišljenje i ovim putem se ispričavam svima koje sam uvrijedio te im čestitam Božić”, rekao je Đakić junior novinarima, kojeg je otac nesumnjivo i brzopotezno priveo redu, ali prekasno.
Jer, prema već viđenom scenariju, srbijanski mediji jedva su dočekali, a promptno se oglasio i bijesni Milorad Pupovac čije političko biće egzistira od ideološke prigode do ideološke prigode. Ovoga puta, prigodu je iskoristi kako bi pecnuo koalicijskog partnera, pravosuđe, DORH i sudove, no i kako bi izbjegao pitanja novinara poput onog što će učiniti za naše starije sugrađane srpske nacionalnosti koji diljem Banovine i Dalmatinske zagore žive i umiru u bijedi, bez vode i struje.
I Đakiću bi bilo bolje da se zapita gdje je pogriješio kao roditelj, baš kao i njegov stranački kolega Stevo Culej. No, slaba je to utjeha ostatku Hrvatsku koja sve teže diše u sve kraćim vremenskim intervalima između Jasenovca i Bleiburga, sve do konačnog gušenja u kaljuži prošlosti.
Uzalud nam Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću i njihove preporuke kada ih nema tko implementirati u zakonodavne akte, uzalud, sve dok nema političke volje da se ustaše i partizani zauvijek protjeraju kamo im je mjesto. Ako ne znamo sami, eto nam Austrije, čija je vlada u studenom prošle godine obavila izmjenu zakona kojom se proširuje lista zabranjenih simbola, a koja obuhvaća i ustaška obilježja.
Zabranom ustaških simbola Austrija želi prije svega djelovati protiv veličanja fašizma na komemoraciji u Bleiburgu gdje je dio ljudi često nosio simbole NDH, a na snagu stupa 1. ožujka ove godine, taman u osvit dolaska Hrvata na komemoraciju. Kazna za nepoštivanje zakona bit će do 10.000 eura.
Ima li bolnije lekcije, bolnije spoznaje o dobru i zlu za Ivana Đakića i stotine sličnih - koji bi po Austriji glumili pristojne građane, a po Hrvatskoj ustaševali po društvenim mrežama - od one koja ih udara po džepu?
U tom kontekstu, priopćenje Hrvatske demokratske zajednice koja je, nastavno na slučaj Đakić, objavila kako “najoštrije osuđuje takav govor mržnje, kao i pozivanje na društvenu netrpeljivost”, može se protumačiti tek kao golemo licemjerje, po principu “pojavu osuditi, druga spasiti”.
Jer, ni za jednog od Đakića ne treba nitko brinuti. Mlađi Đakić će i bez iskaznice HDZ-a koju je jučer vratio središnjici dobro proći u životu, šlepajući se obiteljskim prezimenom i saborskom plaćom, potom i mirovinom svoga oca. No, tko će od mučne prošlosti i neizvjesne budućnosti spasiti Hrvatsku?
Taj balavac je napravio tešku glupost i treba odgovarati !! Renata, zašto ne odgovara Nenad Stazić ??? Pa ono što je on u nekoliko navrata izjavio čisti je govor mržnje i treba biti najoštrije sankcionirano.Jesmo li u državi Hrvatskoj svi jednaki pred zakonom ?