Ili plati ili se udruži. U svakom slučaju, snaga je u brojevima. Da je Hrvatska bogata kao Izrael pa da je plaćala dozu cjepiva dvostruko više te da se ponudila da postane testni poligon za ispitivanje cjepiva, sad bi kod nas bilo procijepljeno gotovo 40 posto populacije. Ali nije.
Drugi je pametan korak udružiti se s ostalim članicama i kao blok pregovarati, postići manju cijenu i osigurati dovoljne količine cjepiva. No, kao i uvijek kad je u igri novac, put nije uvijek pravocrtan. Ne igraju svi pošteno, no to su već na svojoj koži osjetile države tijekom pandemije svinjske gripe 2009., kad su svi odlučili igrati za sebe, što je, ispostavilo se, bilo na vlastitu štetu. Farmaceutske kompanije razbijale su pokušaje udruživanja i pretvarale države u međusobne neprijatelje i takmace u jagmi za cjepivom.
Pandemije to rade – prošle smo godine vidjeli otimanje zaštitne opreme, a sada i otimanje cjepiva, unatoč ugovorima koje je EU potpisao s proizvođačima. Doduše, mora se apostrofirati i sporost birokracija, neki bi pak rekli veliki oprez i detaljna analiza, Europske agencije za lijekove, koja još nije dala odobrenje za, primjerice, AstraZenecino cjepivo, dok ga druge države nesmetano troše neko vrijeme. U međuvremenu, ta ga kompanija “lifra” na sve strane izvan EU, što ipak nikako ne opravdava kršenje ugovora. Jer, gdje su sad te količine koje su se obvezali isporučiti EU, a proizvodnja traje neko vrijeme, ako nisu poslane na druge adrese. Ono što radi Mađarska – kupuje cjepivo od Rusa – soliranje je i za unutarpolitičke interese.
No EU ne bi trebao biti i ponašati se bespomoćno – postoje ugovori i postoje sudovi. Postoji politički pritisak, kao i onaj ekonomski s tržišta od gotovo pola milijarde ljudi, a postoje i sudovi. Naravno, što prije prorade normalni kanali isporuke – a u slučaju Pfizera vidi se da je to itekako moguće – bolje za sve. No zaista je vrlo pojednostavljeno reći da smo mogli i sami. Mogli smo, ali uz koju cijenu i s kakvim utjecajem na globalne farmaceutske divove. Na Europskoj uniji je sada da do kraja istjera projekt zajedničke nabave cjepiva koji je prvi put ujedinio 27 država i da se pokaže kao globalna sila.
Dodatan dokaz kako kapitalizam nije primjeren, a i daje loše rezultate kada se radi o, za čovječanstvo, stvarno važnim pitanjima.