Nevjerojatno je koliko nam o stanju u društvu i ekonomiji može reći jedan pokvareni osigurač. Ovom je autoru u stanu na jednom našem otoku (u svakom pogledu visoko civiliziranom) pregorio osigurač, ali ne onaj starinski s uloškom, nego moderni s prekidačem. I od tada autor zove majstore električare. Nije da ih na otoku nema. Ima ih, ali ni jedan u dvije godine nije mogao doći promijeniti osigurač jer - “nije imao vremena”.
Na otoku na kojem zadnjih godina apartmani, hoteli i kampovi poslije kiše potražnja za elektroinstalaterima tolika je da se jednom osiguraču oni nisu spremni posvetiti, ma koliko netko bio spreman čekati i platiti. A da pošalju pomoćnika ili šegrta? Njih na otoku uopće nema.
Barem ne kvalificiranih.
Proteklih desetljeća proizvodna zanimanja nisu privlačila mlade. Ali to im ne treba zamjeriti. Ugled i dobru plaću, većinom u državnoj službi, mogućnost dobivanja kredita i kupnje auta ili stana, poštedu od inspekcija te pristojnu mirovinu donosila su “neproizvodna” zanimanja. Europska komisija godinama upozorava hrvatsku Vladu da u škole i na fakultete upisuje previše pravnika i ekonomista. Uzalud.
Tek posljednjih mjeseci novine javljaju da je interes za strukovne škole veći od raspoloživih upisnih kvota, no trebalo bi dobro razmisliti koji će nam nastavni programi trebati za dva desetljeća. Jer, za 15 ili 20 godina osigurači sasvim sigurno neće biti ni ovi današnji, sa sklopkom, nego neki s umjetnom inteligencijom, povezani “internetom stvari”, uključeni u pametne energetske mreže itd.
Priča druga. Godinama je ovaj autor na istom otoku u istom malom mjestu kupovao svježe meso u jednoj maloj mesnici. Meso je bilo izvrsno, ponuda odlična, mesnica uredna kao apoteka, prodavači stručni i uslužni. Ovoga ljeta – mesnica zatvorena. Pa je novinar čuo priču kako su mjesni sanitarni i porezni inspektori toliko tlačili mesara da je njemu to dozlogrdilo i mesnicu je iznajmio. Najmoprimcu je pak najam bio preskup pa ju je i on zatvorio.
Istovremeno na prilazima tom istom malom otočnom mjestu niču supermarketi, a u njima mesnice, dobro opskrbljene, s uslužnim i spretnim mladim mesarima... Maloj samostalnoj mesnici posao se nije isplatio, a supermarketima se, po svemu sudeći, isplati. No žalu za prošlošću nema mjesta: ekonomija obujma i razvoj trgovačke tehnologije učinile su svoje. Njima ni radne snage ne nedostaje. A tu se skriva i pouka.
Jedina stvar koja će ljude, i mlađe i starije, zainteresirati za rad, zadržati ih u zemlji, vratiti iz neaktivnosti u aktivnost i učiniti sretnijima i zadovoljnima, pa čak i sa skromnijom plaćom ili zaradom, jest razvoj: nešto novo, uzbudljivo i isplativo. Tome treba pridodati i sigurnost: uz opću i zdravstvenu, i jamstvo zajednice (države) da će za veću premiju i dulji staž dobiti i veću mirovinu koju nesposobni i pokvareni političari neće spiskati na socijalu i plaćanje svoje “klijentele”.
No razvoj i rast potražnje za proizvodima i uslugama rijetko se i sporo događaju sami od sebe. Za brži i održivi razvoj Hrvatske nužna je suvremena industrijska politika i ljudi koji je znaju i žele formulirati i provoditi.
Savjeti za ljetovanje s malom djecom
"Ovom je autoru...." Pismenosti li "autorske"! To ni selske novine više ne zapošljavaju.