Od subote smo u društvu još tri od 47 europskih zemalja s više od tisuću zaraženih na 100.000 stanovnika u 14 dana, s Andorom, Luksemburgom i Crnom Gorom, što znači da smo trenutačno i u svijetu među najugroženijima. S tim državama imamo ukupno 0,7 posto od 750 milijuna stanovništva tih 47 zemalja, što je za Europu beznačajno, ali bi nama – po nizu faktora izrazito rizičnoj naciji – to nešto trebalo značiti.
I na listi smrtnosti se penjemo, i sa 158 umrlih na milijun stanovnika bili smo deseti. Iako nam se alarm prvi put uključio prije više od mjesec dana, 25. listopada, kad je drugi dan zaredom broj zaraženih bio iznad 2000, dvostruko veći nego prethodni tjedan. Taj dan smo imali i skok od 12 na 20% udjela pozitivnih među testiranima.
Sredinom listopada pišemo “brojke ne slute na dobro” te “najgori je onaj pritisak pred oluju”. dodajući kako su “pred nama dani kad okolnosti idu na ruku virusu”. Tada su počeli naši problemi s testiranjem jer smo i danima kasnili s testiranjem i rezultatima od pojave simptoma.
Iz WHO-a tih dana upućuju apel: “Sljedećih nekoliko mjeseci bit će vrlo teško i neke zemlje su na opasnom putu” te pozivaju lidere da poduzmu mjere kako bi spriječili nepotrebne smrti. I Hrvatska je na tom putu. Većina Europe ulazi u blaži oblik lockdowna, s mjerama kakve smo mi uveli u subotu, dok smo mi uvodili blage, nekontrolabilne mjere, uzdajući se u visoku savjest građana.
Pišemo tada da broj ljudi na privatnim druženjima ima problem kontrole te pitamo je li bitna razlika od 5, 10 ili 30 ljudi kod dnevnog porasta zaraženih u tisućama. Od subote smo limitirali ta druženja s 15 na 10 osoba s istim problemom “tko će to brojiti”, kao i 40-postotnu popunjenost u gradskom prijevozu. Postavili smo i pitanje svrhovitosti prohibicije iza ponoći, ali ohrabreni “evidentnim učinkom”, još smo uskratili dva sata za kupnju alkohola, očekujući za tri tjedna pomak nabolje!? Kako su listopadske mjere nastale u mukama, zaključili smo kako zapravo teoretičari zavjere, protustožeraši, antikoronisti i “liberali” dolaze na svoje te da nam preostaje jedino nada da će strah učiniti svoje.
U jeku besplodne svađe predsjednika i premijera upozorili smo da već šest dana bilježimo južnoamerički udio pozitivnih, veći od 20%, po čemu smo šesti u Europi s obzirom na omjer stanovništva, te da po standardima WHO-a od 1. listopada virus nemamo pod kontrolom.
Na ovim stupcima 3. studenoga upozorili smo kako “najgore tek dolazi” i kako se nadamo da premijer nije pogrešno brifiran “čini se od savjetnika Gordana Lauca” jer incidencija je na tjednoj razini gotovo udvostručena i samo u osam od 47 zemalja iako testiraju više od nas.
I u 30 dana imali smo žrtava kao cijele 2019. u prometu (297, a u proteklih pet dana od COVID-19 umrlo ih je 285). Te 2019. u prometu je naplaćeno 167.916 novčanih kazni prekršiteljima. I nitko se nije bunio što se kažnjava nevezivanje pojasa ili korištenje mobitela u vožnji pa smo zaključili kako je došlo vrijeme da uz odgojne prakticiramo i penalne mjere za rizična ponašanja.
Tek što su Stožer i Vlada shvatili da mjere ništa ne znače ako se ne provode, makar i silom, novinari njurgaju kako je 100 ili 200 eura kazne puno. Ako ti je to puno, nosi masku! Dok je oporbi najvažnije da sudbinu prekršitelja mjera za spas života i zdravlja najosjetljivijih ne predaju u ruke “opake vlasti” pa i dalje inzistiraju na dvotrećinskoj odluci Sabora. A prije pojave koronavirusa nisu prigovarali kad su sa “samo” 82 glasa 13. prosinca 2019. vladajući izmijenili Kazneni zakon i pooštrili neke zatvorske kazne.
Zatim 8. studenoga ističemo kako u okolnostima kad se sustav praćenja kontakata raspao, manjak testiranja postaje ozbiljan epidemiološki hendikep te zaključujemo kako procjene Ivana Đikića o 1500 mrtvih do kraja studenoga nisu pretjerane. Naša analiza pokazala je kako bismo za dva tjedna mogli imati 2600 hospitaliziranih, koliko ih je i bilo, samo što ih je 600 umrlo, pa smo promašili i s procjenom o 270 ljudi na respiratoru za devet dana, jer smo ih imali 196. Stoga smo upozorili kako je nužan oprez s optimističnim procjenama, osobito kad dolaze s vrha, jer nas mogu lažno uljuljkati.
Premijer je i u petak ponovio kako su ranije mjere “samo” usporile rast. Iako je to “usporenje” lažno, u jasnoj korelaciji s manjim brojem testova, pa je tako bilo i jučer iako su neki mediji tumačili o poboljšanju situacije. A zapravo smo imali 1100 testova manje, te k tomu sada i antigenska testiranja maskiraju stvarnu sliku, osobito u Zagrebu. Faktor vremena reakcije na pandemiju proljetos je odigrao presudnu ulogu. Kašnjenje je stajalo života desetke tisuća ljudi.
U drugom valu Hrvatska kasni četiri tjedna, a tek za tri tjedna mogli bismo doznati kako nismo riskirali dovoljno naših sloboda za spas života i zdravlja ljudi. Što i ne čudi kad se čini da neki premijerovi znanstveni savjetnici sve vrijeme snube teoretičare zavjera i antikoronaše.
VIDEO U Hrvatskoj najviše umrlih u jednom danu: Preminule su 74 osobe
Neka nas Marinko ako jos nije to dozivio a nadam se i da nece malo proseta na odjel onkologije u bilo koju bolnicu. Neka vidi sto je doista pakao gdje osobe s zavrsnim stadijima karcinoma i raznih drugih malignih oboljenja umiru na dnevnoj razini. Tamo je nazalost smrt ucestala pojava.