Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Analize i intervjui

Hrvatska među rijetkima u Europi stagnira dulje od tri desetljeća

Posljednja tri desetljeća najveći, 40-postotni pad BDP-a dogodio se tijekom Domovinskog rata, no u tom razdoblju provedena je i pretvorba, s kojom je počeo gotovo tri desetljeća dug proces pretakanja javne imovine u privatne džepove. Privatizacija je iznjedrila novu ekonomsku i političku elitu koja je grabila sve do čega je mogla doći
31. svibnja 2020. u 23:46 7 komentara 805 prikaza
Održana sjednica Vlade RH
Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/2

Život nije ravna ploča pa su usporedbe današnjih prilika s onima od prije 30 i više godina nezahvalne, no gledaju li se “kruti” podaci o standardu, zaposlenosti, kupovnoj moći, dohotku, novostvorenoj vrijednosti ili udjelu ovisnog stanovništva, Hrvatska danas “igra” lošije od rezultata koji su bili u posljednjoj dekadi zajedničkog života u Jugoslaviji.

Zagreb: Radnici premjestili dizalicu kojom se radi obnova nadbiskupskog dvora ANALIZA PRVOG KVARTALA Najveći udar tek nas čeka: BDP će pasti 20%

Koristeći podatke američke istraživačke organizacije Conference Board, osnovane 1916. godine i specijalizirane za praćenje dugoročnog ekonomskog rasta u svijetu, makroekonomist Dubravko Mihaljek na jednoj je konferenciji zagrebačkog Ekonomskog instituta još 2014. predstavio analizu koja je pokazala gorku činjenicu da je Hrvatska tada imala nižu razinu nacionalnog dohotka nego 1980. Danas, šest godina kasnije, možda smo se tek izjednačili sa stanjem od prije 40 godina. BDP kao ukupna vrijednost stvorena tijekom godine dana u nekoj ekonomiji izračunava se u tekućim i stalnim cijenama. Za stalne cijene, koje je Mihaljek koristio u analizi, bira se jedna bazna godina (ovdje 2012.), a ostale se korigiraju prema inflaciji i tečaju američkog dolara. Usto se za međunarodne usporedbe ne koriste tržišni tečajevi, nego tečajevi prema paritetu kupovne moći. Pokazalo se da je u promatranom razdoblju od 33 godine, gotovo koliki je i radni vijek jedne generacije, Kina rasla 16 puta, Indija sedam puta, Turska četiri puta, SAD dva i pol puta, a zemlje srednje i istočne Europe 1,2 puta. Hrvatska, Srbija, Moldavija i Ukrajina bile su u skupini zemalja koje su ispod ostvarenja iz 1980.

Nažalost, i ostale su usporedbe loše, počevši od toga da je danas tri puta više umirovljenika nego što ih je bilo na početku 90-ih, rađa se gotovo dva puta manje djece, broj stanovnika smanjio se deset posto pa samim time i zaposlenost te sve što ide uz mogućnost života od vlastitog rada. Posljednja tri desetljeća najveći, 40-postotni pad BDP-a dogodio se tijekom Domovinskog rata, od 1990. do 1993., no u tom razdoblju provedena je i pretvorba, s kojom je počeo gotovo tri desetljeća dug proces pretakanja javne imovine u privatne džepove. Privatizacija je iznjedrila novu ekonomsku i političku elitu koja se grabila i preuzimala sve do čega je mogla doći, od etabliranih tvrtki, propalih tvrtki bogatih nekretninama i zemljištem na dobrim lokacijama do pozicija u vlasti...

Zagreb: Građani u šetnji centrom grada PARLAMENTARNI IZBORI Gospodarstvo treba biti glavna tema nove Vlade

Sve do prodora “startupa” vezanih uz IT sektor, na prste jedne ruke mogle su se nabrojiti nove tvrtke pokrenute od 90-ih, među njima je bio i SMS Srđana Mladinića, koji je stradao kao kolateralna žrtva jedne od niza afera. Zlatno doba rasta hrvatske ekonomije vezano je uz razdoblje od 2002. do 2008., kada je počela gradnja više od tisuću kilometara autocesta i bum građevinskog sektora prekinut 2008. izbijanjem velike financijske krize koja se u Hrvatskoj prometnula u višegodišnju recesiju. Vrijeme je pokazalo da kvadrati, bilo da su u pitanju ceste ili stambeni objekti, nisu ostavili čvrste temelje, nego provalije koje se iznova otvaraju. Punih 11 godina Hrvatskoj je trebalo da se 2019. vrati na razinu bruto domaćeg proizvoda (BDP) iz 2008. i onda se dogodio COVID-19, koji je razbio sve iluzije o kakvom-takvom hvatanju priključka za ostalim europskim ekonomijama. Hrvatska zapravo nije oboljela od koronavirusa, nego od “nizozemske bolesti”, kako se u ekonomiji naziva opasna ovisnost o jednom sektoru ili jednom proizvodu.

U Nizozemskoj to je bio plin, u Hrvatskoj je to turizam, od kojega živi većina stanovništva uz more, no na njemu počivaju proračunski planovi, uvozni lobiji i četvrtina hrvatskog BDP-a. Nije problem što turizmu dobro ide i što se oko njega vrte sve domaće investicije i projekti, nego što je sve drugo zanemareno! U 30 godina brojne su vlade donijele barem 30 strategija, svake godine pišu se novi planovi reformi, svaki izbori izbace na svjetlo dana nove spasitelje i obećanja, no sve se to brzo zaboravlja kad se zavjesa spusti i treba početi ozbiljno raditi. Već spomenuti ekonomist Dubravko Mihaljek kaže da smo, bez obzira na ratna stradanja 90-ih i financijsku krizu 2008., mogli ublažiti gubitke da se 90-ih godina vodila bolja strukturna, a u drugoj polovici desetljeća nakon 2000. bolja fiskalna politika. Građevina nije smjela biti glavni izvor rasta, nego ulaganja u tehnološki napredak. Rezultat je takve politike da gospodarstvo u cjelini u posljednja dva desetljeća nije tehnološki napredovalo, dok je u istom razdoblju kumulativni porast ukupne faktorske produktivnosti u Slovačkoj iznosio 62 posto.

Ilustracija Udruga poreznih obveznika Promjena u naplati PDV-a pozitivna je za gospodarstvo, ali privremena

Uspoređuje li se Hrvatska s ostalim tranzicijskim zemljama, najveći jaz među njima nije se dogodio u prvih 15 godina postojanja hrvatske države, nego u posljednjih 15 godina. U tom je razdoblju Rumunjska digla svoj BDP s 40 na 64 posto prosjeka EU, baltičke zemlje sa 60 na 80 posto, Češka je smanjila zaostajanje za prosječnim razinama na manje od 10 posto, a mi smo plesali “korak naprijed, dva koraka nazad” između 59 i 63 posto europskog prosjeka! Skupa država, korupcija, prekomjerno administriranje, loše upravljanje i skromno ulaganje u istraživanje i razvoj učinili su svoje.

– Objašnjenje neuspjeha ne bi trebalo biti velika tajna, jer Hrvatska uglavnom nije radila ono što su radile druge zemlje. Ono što ovdje jest fascinantno jest to da snažnu potporu imaju politike i ljudi koji su doveli do ovog rezultata, a alternative koje povremeno uspiju zaslužiti nešto veću potporu glasača uglavnom zagovaraju suprotno od onoga što može pokrenuti veliku konvergenciju – opisao je stanje u zemlji u jednoj svojoj analizi vlasnik portala Arhivanalitika Velimir Šonje, jedan od najrevnijih tumača ekonomskih procesa.

Među zadnjima smo u Europi po broju umirovljenika u odnosu na broj zaposlenih – gotovo jedan na jedan, a ni najveći pesimisti među demografima nisu predvidjeli da će nakon ulaska u EU Hrvatsku napustiti najmanje 300 tisuća stanovnika, koliko Split i Rijeka, drugi i treći grad po veličini, zajedno imaju stanovnika. Istodobno, u tom smo razdoblju dobili 70 tisuća umirovljenika više!

Miroslav Škoro i Andrej Plenković
brifing zbog krize
Sastanak s premijerom? SDP i Most idu, Škoro će pričekati poziv
A1 Leadership Talks
DONOSI A1
Oni stoje iza proizvoda i tvrtki zbog kojih naši ljudi ostaju u Hrvatskoj: Poslovi budućnosti već danas su tu, viličaristi postaju menadžeri robotskih flota
  • stefj:

    Kod nas je najveći problem država, tj. državna i javna služba. No nitko tko dođe na vlast niti ne pomišlja napraviti reforme u javnom sektoru, već se svi usredotoče na što veću mužnju privatnog sektora i građana... Tamo 2008. bili ... prikaži još! smo negdje na 68% standarda EU-a, imali smo BDP nekih 70 milijardi USD, negdje 4.3 mil. ljudi i rashodovnu stranu proračuna preko 100 miljardi Kn... Danas smo na 63% prosječnog standarda EU-a, imamo ispod 4 mil. ljudi, još nismo dosegli BDP iz 2008. a rashodovna strana proračuna je 170 mil. (uključeno HZZO). Još k tome imamo ukupno zaposlenih više, ali nekih 60.000 ljudi manje zaposleno u realnom sektoru (prije korona krize)... Toliko o tome kako se upravljalo za vrijeme krize... A ne vidim neke velike razlike u upravljanju sada. Opet se gospodarski smjer definira dogovorom politike i sindikata državnih i javnih službi. Opet je sve podređeno državi... Realno, tko god dođe na vlast, bilo HDZ, bilo SDP, gadno nam se piše. Idu porezi i trošarine gore, treba napuniti proračun za sve te silne uhljebe, treba vratiti sav taj novac koji se sada isplaćuje uhljebima... Vidjet ćete koji će to pomor realnog sektora biti...

  • miljavacjeanderejinpartner:

    a od tog stanja se može izuzeti naša akademska zajednica i mediji?pa nama profesor na ekonomskok fakultetu tvrdi da je isplativije izvoziti sirovinu nego prerađivati(ćorić o izvozu sirove nafte u mađarsku).nama novine u vlasništvu biskupije kako bi opravdale lopovštinu s ... prikaži još! naftom donose članak -kako su 2 hrvatske kompanije zaradile.koja je to manipulacija.još više bi i ina i janaf zaradile da su cijevi,postrijenja i pumpe prodali u staro željezo.samo što dan nakon.naavno da će ovo biti izbrisano ali eto.vrijedi pokušati..........

  • Avatar Svarog
    Svarog:

    Hrvatska je u zadnja 3 desetljeća imala redom; rat, HDZ, SDP, te njihove jatake pa je čudno da još uopće postoji. I dok su nam u prošlosti bili krivi Avari, Bizant, Franci, Ugari, Turci, Austrija, Srbija, u posljednjih 20g smo ... prikaži još! krivci sami mi koji uporno biramo stranke čiji su se brojni istaknuti pojedinci itekako osvjedočili u korupciji, nepotizmu, nesposobnosti, neradu, nepoštenju i kriminalu. I čovjek bi rekao, to su pojedinci - jesu ali postojanje takvih pojedinaca u našim velikim strankama jest standard, ustvari to je jedina izvjesna stvar u slučaju tih stranaka. Ne znam je li iznošenje istine ikakav prijestup u slučaju pravila VL, ali u svakom slučaju i ovdje sveprisutna cenzira građana kojima je već pun kufer svega itekako potvrđuje sve gore napisano.