PONEDJELJAK, 3. OŽUJKA
Saša Obradović, srpski diplomat u Nizozemskoj, koji je prvi dan rasprave o hrvatskoj tužbi za genocid protiv Srbije vodio srpski pravni tim, podsjetio je da je u vrijeme NATO-ova bombardiranja, kad je Srbija bila najslabija u povijesti, tužbu pokrenuo dr. Franjo Tuđman, “koji je bio vođa separatizma, koji je uništio bivšu Jugoslaviju”. Tako se, po tko zna koji put, ponavlja priča o Tuđmanovoj krivnji za događaje s početka devedesetih godina prošloga stoljeća. Čim se stane na stajalište obostrane krivnje, ili prihvati uvjerenje da je hrvatski separatizam uništio bivšu državu, odgovornost za rat se relativizira, nema zločinca i žrtve, napadača i napadnutoga, nema genocida i posljedica za onoga tko ga je učinio. Nevjerojatno je s koliko se nedostatka obzira prema činjenicama prave takve konstrukcije. Nedavno je obilježena 25. obljetnica skupa u Društvu književnika Hrvatske – bila je to najava osnivanja HDZ-a kojega još nije bilo ni u začecima. Pogledajmo što se, dakle, dogodilo prije 28. veljače 1989. godine, kad je taj skup održan, i prije nego što je Tuđman došao na vlast. Dakle, pokrenuta je jogurt-revolucija, srušena je vlast u Vojvodini, Crnoj Gori i na Kosovu – pukla su tri od osam stupova na kojima se održavala Jugoslavija. Još četiri stupa pukla su kad su 14. kongres SKJ napustile delegacije Hrvatske i Slovenije, a potom BiH i Makedonije. Kako je SKJ imao svu vlast, a više ga na razini države nije bilo, Jugoslavija se već bila raspala. Do tada u Hrvatskoj još nije bilo registrirana ni jedna politička stranka! Kako je vojska bila posrbljena, Milošević ju je imao na raspolaganju, a Memorandum SANU, objavljen još 1986., bio mu je idejna podloga za stvaranje velike Srbije. Prema tome, Tuđmana i HDZ-a nema na vidiku kad su velikosrpski ratni pohodi već bili pripremljeni i posve izvjesni. U Hrvatskoj će početi balvan-revolucijom, a novoj vlasti s Tuđmanom na čelu i Hrvatskoj ostala je borba za goli opstanak. Te nepobitne činjenice argumentacija su i hrvatskog pravnog tima u Haagu, no ironija sudbine je htjela da se suđenje održava u vrijeme dok je ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, Milanovićev savjetnik Slavko Goldstein a Josipovićev glavni analitičar Dejan Jović, osobe koje imaju posve drukčija mišljenja o Tuđmanovoj ulozi. Tako su Goldstein i Vesna Pusić 1992. godine u Mimari u Zagrebu organizirali susret nekih srpskih i hrvatskih intelektualaca koji je bio u znaku izjednačavanja krivnje za rat. A Dejan Jović osporava legitimitet uvođenju demokracije u Hrvatsku i kao da citira srpsku protutužbu piše: “Od takve ‘demokracije’ do nasilne asimilacije i etničkog čišćenja i genocida, put je daleko kraći nego što mislimo”. Ako tako rade, pišu i govore najbliži suradnici državnoga vrha, ako hrvatski pravni tim u Haagu ističe kako današnje srpsko vodstvo ne priznaje zločine u Hrvatskoj a s tim se vodstvom Josipović i Milanović grle i ljube, možemo pitati – nije li Hrvatska ustrajala na tužbi radi javnosti dok su joj politička praksa i namjere bitno drukčiji!?
SUBOTA, 1. OŽUJKA
Rodbinske zanimljivosti za sigurnosnu provjeru
Svemu ružnom što Ivo Josipović kaže o nekome morate vjerovati, ne vjerujte pak ničemu ružnom što netko kaže o Josipoviću, jer on je nevinašce. Uzvraćajući na optužbe protiv Karamarka, član Predsjedništva HDZ-a Andrija Mikulić nabrojio je niz afera u koje je bio upleten predsjednik države, no Josipović ga na to vrijeđa tvrdeći da je Mikulić zadužen za “dio prljavih poslova HDZ-a” te opet sebe predstavlja kao nevinašce o kojemu kvazi afere lansira “HDZ-ovo obavještajno podneblje”. Usput: o tim aferama pisali su i novinari i mediji koji nemaju veze sa HDZ-om, dapače, žestoki su mu protivnici. Uvijek i zauvijek nevini Josipović, kojemu su sada zanimljive i rodbinske veze u zapošljavanju u SOA-i, poricao je i nečasnu ulogu koju je poslije sloma Hrvatskog proljeća imao njegov anđeoski otac, premda je jedan od progonjenika i zatvorenika toga vremena I. Z. Čičak u svojoj kolumni u jednom dnevnom listu napisao nešto što je rodbinski zanimljivo za sigurnosnu provjeru: “Glavni naredbodavac bio je Vladimir Bakarić zvani Buda, dok je glavni egzekutor za izbacivanja, hapšenja i pripreme optužnica bio drug Ante Josipović (otac novog predsjednika Ive Josipovića), član Izvršnog biroa CK SKH.” Dio kolumne u kojoj su i te riječi urednik je izbacio, a autor u tom listu više nikad nije surađivao.
NEDJELJA, 2. OŽUJKA
Istina o medijskom i političkom vrhu
Sve tvrdnje o tome tko vodi ovu zemlji i ponižava se pred agresorom, koje je biskup Vlado Košić izrekao u propovijedi na misi za domovinu u sisačkoj katedrali, posve su točne. Na čelu nam je države sin visokog partijskog dužnosnika Ante Josipovića koji je u Titovu obračunu s Hrvatskim proljećem Savki i Hrvatskoj okrenuo leđa. Predsjednikov savjetnik Saša Perković sin je zloglasnog šefa Udbe, a glavni analitičar Dejan Jović niz je puta izrazio svoje velikosrpsko neprijateljstvo prema samostalnoj Hrvatskoj. Zoran Milanović je zakonom nastojao zaštititi udbaške ubojice, a u Beogradu je Srbiji, koju vodi sudionik agresije na Hrvatsku, četnički vojvoda Tomislav Nikolić, obećao da će joj na njezinu putu u EU Hrvatska “dati sve od sebe”. Radenko Radojčić prokazao je glavnog ravnatelja HRT-a Gorana Radmana kao suradnika KOS-a, a predsjednica Vijeća za elektroničke medije Mirjana Rakić na popisu je suradnika Udbe... To je istina o medijskom i političkom vrhu u Hrvatskoj, pa makar ju je izgovorio “podlac, lažac, trkeljalo i laprdalo”, kako vrhunski lijevi stilisti časte biskupa Košića.
UTORAK, 4. OŽUJKA
Premijer nije u krizi stoga može u Australiju
Komični su prigovori Zoranu Milanoviću što ide na tako dug i skup put u Australiju i na Novi Zeland, i to u vrijeme teške krize. Pa premijer nije u krizi! U zemlji sa 4,5 milijuna stanovnika, i kad je vlast dovede do prosjačkog štapa, uvijek ima dovoljno ljudi da ih operušaš kako bi politička elita živjela u izobilju, kupovala skupe automobile, a predsjednik Vlade državnim helikopterom jurcao od državne vile do državne vile na Jadranu, za privatne se letove koristio državnim zrakoplovom ili išao u Australiju makar samo zbog osobite radoznalosti za život klokana kad već nitko ne vidi neki drugi razlog, a iseljenici ga ne žele.
SRIJEDA, 5. OŽUJKA
SDP-ov kandidat ne bi bio politički izbor !?
Sve se činilo normalnim, bila su četiri kandidata za predsjednika Hrvatske gospodarske komore, mediji su ih predstavljali kao uspješne gospodarstvenike, niotkud nije bilo prigovora. Kako u prvom krugu nitko nije dobio većinu glasova Skupštine HGK, iznova se glasovalo i izabran je Luka Burilović, direktor Sladorane Županja. A onda je zagraktao ministar Gordan Maras, jer je navodno Burilović HDZ-ov kadar, a čim je tako, riječ je o političkom izboru i trebalo bi razmisliti o dobrovoljnom plaćanju članarine Komori, pa tko hoće neka “podupire određenu politiku i nečiju političku ambiciju”. Naravno, da je izabran kandidat po volji SDP-a, on bi bio stručnjak, ne bi to bio politički izbor, i sve drugo bilo bi u redu. Kao što je u redu u tisućama drugih slučajeva u kojima su nepoćudne zamijenili SDP-ovi “stručnjaci” koji sustavno i uspješno uništavaju zemlju, kao što to, kako svjedoči mnoštvo poduzetnika i obrtnika, marljivo čini i ministar Maras.
ČETVRTAK, 6. OŽUJKA
Zar je Putin Zapadu trebao reći – izvolite, pljačkajte...
Jadna Rusija! U cijelom zapadnom svijetu ocrnjuje se zbog Ukrajine, u istom svijetu koji je podupirao prosvjednike, tjerao ih u smrt, stvarao kaos sve dok nije srušena legitimna vlast, a sve je to činjeno iz neprijateljstva prema Rusiji. Umjesto da zaštiti ruske interese u toj zemlji, Putin je trebao reći – izvolite, uzmite Ukrajinu, pljačkajte je kao što pljačkate manje-više svu sirotinju na planetu, budite mi prijetnja tu, tik do moga dvorišta, vi ste Zapad, vi ste civilizacija, vi ste demokracija, vi mrava ne biste zgazili, osim što stoljećima jednako kao i sada gazite stotine zemalja kojima otimate nacionalna bogatstva, a u nekima od gladi umiru milijuni ljudi ili ih vi gdje “treba” u ratu poubijate.
PETAK, 7. OŽUJKA
Umjetnička suptilnost opravdavanja terora
Jedan vatrogasac žestoko je napao filmsku redateljicu Jasmilu Žbanić. I zato što je uličnim rječnikom (“Marš kući!”) iz BiH tjerala hrvatskog premijera i turskog ministra i zato što je opovrgnula vijest o paležu zgrade Arhiva BiH. Dok su odasvud bacani Molotovljevi kokteli, demonstranti vatrogascima nisu dali izići iz zgrade u plamenu, dovesti druge gasitelje i donijeti aparate za gašenje, piše gnjevni Sarajlija. Žbanićka je samo novi dokaz da umjetnička suptilnost i opravdavanje terora mogu zajedno. Uostalom, u “protjerivanju” Milanovića, koje je bilo i pokazivanje puta Hrvatima iz BiH, podržali su je hrvatski kolege, koji se guše u napadima domoljublja.
>> Jesu li poslije Tuđmana bile hrvatske vlasti ili jugoslavenske vlasti u Hrvatskoj?
Svakako da Srbija nema srama upotrijebiti sve anti hrvatske elemente u svoju korist. Neka idu svjedociti, neka svijet vidi iz prve ruke pravi opis unutarnjeg neprijatelja. Toga nadam se nema nigdje. (Sretna sam uociti da u Ukrajini cak Rusi (vecinaih)h) ne zele biti s Rusijom, oni su Ukrainski Rusi!) . Izgleda da naj-jaci argument Srbije jest "Ne možete nam ništa za genocid počinjen prije 27. travnja 1992", ponovno ili ce bit justice ili opravdanja, izgovori i redirekcija argumenata cak na ovakvo javno priznanje.