Među ne baš tako brojnim hrvatskim inozemnim prijateljima izdvaja se ime Dušana Karpatskog, najvažnijeg češkog kroatista kojem se u srijedu 31. siječnja navršava prva godina smrti. Karpatski je ispraćen 9. veljače na Olšanskom groblju u Pragu, i to uz “Ave Mariju” u izvedbi Josipe Lisac i pjesmu Arsena Dedića “Zbogom”.
I uz brojne zaslužene nekrologe u hrvatskom medijskom prostoru. Teško je zamisliti značajnijeg i plodotvornijeg promotora hrvatske kulture u Češkoj od samozatajnog Dušana Karpatskog. Odlično je naučio hrvatski jezik, pa čak i njegove dijalekte, neumorno je prevodio s hrvatskoga na češki i obratno, u Hrvatskoj je imao brojne prijatelje, u rasponu od najvažnijih književnika pa do slikara i grafičara, dopisivao se s brojnim hrvatskim intelektualcima i brojne je Hrvate neumorno i nesebično, ne štedeći svoje dragocjeno vrijeme, upoznavao s praškim znamenitostima i s hrvatskom poviješću utkanom u povijest slavne češke prijestolnice.
Bio je Karpatski česti gost Hrvatske i njezinih književnih festivala i manifestacija, pa i onoga u Puli gdje mu je lani odana i počast. Često je na svoju materijalnu štetu promicao i izdavačke i prevoditeljske pothvate za koje nije uspio izboriti podršku hrvatskih državnih i javnih institucija, što je itekako vidljivo u monumentalnom projektu prevođenja djela Miroslava Krleže na češki jezik. No nije se tužio niti stvarao neugodnosti svojim hrvatskim prijateljima, ali je 2015. godine ipak sam sebi postavio znakovito pitanje – “Što bih radio drugo nego se bavio hrvatskom književnošću.
Nema pametnijeg ni lukrativnijeg posla na svijetu.” Kako je sam govorio hrvatskim medijima, cijelog je ne baš tako kratkog života Česima pokušao pokazati da Hrvatska osim prelijepog Jadrana ima i zanimljivu književnost koju bi trebalo čitati. Karpatski je bio prepoznat u Hrvatskoj.
Bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, počasni član Hrvatsko-češkog društva i Društva hrvatskih književnih prevoditelja, dobitnik nagrade Matice Hrvatske “Ljudevit Jonke”, Nagrade “Julije Benešić” Društva hrvatskih književnika, Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, Inine nagrade za promicanje hrvatske kulture u svijetu, Nagrade “Marija i Stjepan Radić”...
Javno su izneseni prijedlozi da Karpatski dobije ulicu u Zagrebu, što je u gradskoj upravi dočekano sa simpatijama. No baš u agilnom Hrvatsko-češkom društvu nastala je i ideja da se uspostavi nagrada koja bi nosila ime Dušana Karpatskog, koju bi Ministarstvo kulture Republike Hrvatske dodjeljivalo najzaslužnijim stranim prevoditeljima hrvatske književnosti.
Bila bi ta državna prevoditeljska nagrada spomen na simpatični lik samoga Karpatskog, ali i poticaj novim generacijama stranih kroatista da i bez velikog materijalnog dobitka rade svoj plemeniti posao u širenju čitateljskog kruga za hrvatske spisatelje koji su itekako vrijedni međunarodne percepcije.
