Koji peh! Još u svibnju sve je išlo kao po loju za IDS-ova počasnog predsjednika i europarlamentarca Ivana Jakovčića. Reizabran je na unosnom poslovnom aranžmanu u finskom Afaraku, a onda mu se u mjesec dana srušila impresivna konstrukcija.
Prvo je dao ostavku u Afaraku jer su mu “u ovom trenutku u glavnom fokusu sljedeći europski izbori”. Mjesec dana kasnije morao je odustati od nove kandidature za EU parlament jer je postao preveliki uteg za IDS i partnere. Začudo, čelni čovjek i najutjecajniji dioničar Afaraka Danko Končar nije Jakovčiću ništa zamjerio. Naprotiv, u intervjuu za Hinu rekao je: “Mi smo u vrlo korektnim odnosima...” Iako je Jakovčić naprasno napustio tvrtku koja ga je tako izdašno plaćala, a zbog okolnosti koja je Jakovčiću bila poznata i kad je bio aktualan njegov reizbor u Afaraku!?
Jer samo koji mjesec kasnije kompanija koja kotira i na londonskoj burzi iznenada mora tražiti novog člana Nadzornog odbora. K tomu, Jakovčiću nije tri godine bio problem istodobno obnašati dužnost europarlamentarca i voditi brigu o poslovanju Afaraka, ali ne i kampanju, koja ispada važnija i od samog parlamentarnog rada. Taj i poslovno nekorektan pristup iz nekog razloga Končaru nije sporan. Štoviše, on čak brani Jakovčićev politički i moralni integritet, na način kako se ni IDS trenutačno ne usuđuje. A otkrio je javnosti ono o čemu Jakovčić ni dok je bio potencijalni kandidat za još jedan mandat u EU parlamentu nije imao snage javno govoriti. I to, iako se u financijskim izvješćima Afaraka navode isključivo bruto iznosi isplaćeni Jakovčiću, a mi smo zbrojili 206.000 eura, Končar barata s netom od 136.089 eura za tri godine i dva mjeseca.
Uz to Končar je našao i podatak da je još 70-ak europarlamentaraca poput Jakovčića angažirano u nadzornim odborima tvrtki, pa je ustvrdio kako je u Engleskoj to uobičajeno te da se oni ne bave donošenjem strateških odluka nego lobiranjem. I onda je ustvrdio kako je u Afaraku Ivan Jakovčić pridonio poprilično “u smislu lobiranja kada je u pitanju regulativa rudarstva i metalurgije o kojoj se odlučuje u Bruxellesu”.
Naravno, biračima Kukuriku koalicije sada preostaje jedino pitati se koga Jakovčić zastupa – njih, Končara ili finski Afarak. Odnosno, premda je kod nas zabranjeno financiranje političkih aktivnosti i kampanje iz stranih izvora, po Končaru i Jakovčiću ispada da nije zabranjeno da naš zastupnik u EU parlamentu, za godišnju bruto plaću od oko 65.000 eura, zastupa interese tvrtke sa sjedištem izvan Hrvatske. Dakako, premda je Kodeks ponašanja EU zastupnika zbog različitih pa i oprečnih rješenja u tretmanu prožimanja političkog i poslovnog svijeta u 28 zemalja EU, puno liberalniji od hrvatskog pristupa, ipak sadrži pravilo prema kojem je dužnost zastupnika da “nisu profesionalno angažirani u lobiranju koje je u izravnoj vezi s postupkom odlučivanja Unije”, odnosno da ne primaju izravno ili neizravno “bilo kakvu nagradu, u novcu ili naravi, u zamjenu za određeno ponašanje u djelokrugu parlamentarnog rada zastupnika te savjesno vode računa o tome da se ne izlažu situacijama koje bi mogle biti povezane s podmićivanjem, korupcijom ili nedopuštenim utjecajem”. I, treće, obvezani su ne sklapati nikakve sporazume “radi djelovanja ili glasovanja u interesu treće pravne ili fizičke osobe”.
Očigledno, nadležni bi Savjetodavni odbor EU parlamenta, u povodu Končareve izjave za Hinu, trebao istražiti etičnost Jakovčićeva poslovnog angažmana u Afaraku. Uzgred, Jakovčić je jedini od 751 zastupnika, uz britanskog konzervativca Daniela Hannana, političkog promotora Brexita, koji je za mandata dobio tako značajan poslovni angažman, i to kao savjetnik JCB-a, iza kojeg stoji Anthony Bamford, glavni donator britanskih konzervativaca, a i kampanje za Brexit. Većina se u toku mandata, pa i britanskih i njemačkih zastupnika, rješava takvih angažmana s kojima su ušli u parlament. Dakle, sasvim suprotno od tvrdnji Končara i Jakovčića. Inače, Jakovčić je u Afaraku bio u funkciji tzv. nezavisnog člana Nadzornog odbora na čelu kojeg je Končareva supruga Jelena Manojlović, kao i u Odboru za imenovanja i nagrade, koji je imao tri člana.
Ta je neovisnost u kontroli upravljanja tvrtke značajna i po britanskom i po finskom kodeksu korporativnog upravljanja. A s obzirom na prijateljske i poslovno-političke poveznice Jakovčića i Končara, više je nego upitna. Stoga je prije desetak dana 11% dioničara i formalno tražilo sazivanje izvanredne skupštine radi imenovanja uprave koja će, kako piše u zahtjevu, biti neovisna od najutjecajnijeg dioničara Danka Končara.
Pogledajte video: Štrajk u brodogradilištu 3. maj
Mafija.