Kameleonski potez HNS-a i Ivana Vrdoljaka osigurat će Andreju Plenkoviću potrebnu većinu, no na duge bi staze pretrčavanje u protivnički tabor moglo koristiti njegovu dojučerašnjem političkom partneru SDP-u.
Uza sve kadrovske nevolje koje im je donio pad Zorana Milanovića i njegov način vođenja stranke, SDP je iz netom završenih lokalnih izbora izašao kao druga stranka s istim brojem načelničkih i gradonačelničkih mjesta s kojima su i ušli u izbore. Ljudi koji poznaju unutarnje odnose kažu da je to dobar rezultat s obzirom na to da je stranka godinama zapuštala rad na terenu i sav potencijalni utjecaj na lijevo biračko tijelo crpila iz straha koji dolazi s desnog političkog spektra.
Dva posljednja kruga parlamentarnih izbora, jednako kao i predsjednički, pokazali su da su građani duboko podijeljeni otprilike pola-pola zbog čega, uostalom, HDZ i ne uspijeva sastaviti stabilnu većinu. Umalo je taj strah Milanoviću donio drugi mandat, no on je na kraju postao žrtva vlastitog karaktera kao što se to obično događa u životu.
Brak između HNS-a i HDZ-a mogao bi biti trajniji od veze s Mostom jer obje stranke imaju iskustvo vladanja, pregovaranja pa i klijentelističkih smicalica. Namire li se sva gladna usta, HNS bi mogao biti lojalniji partner od Mosta, no da su sutra izbori, SDP bi iz njih izašao s više ruku u Saboru nego što ih ima sada.
Za razliku od HDZ-a koji je gutao svoje partnere, SDP je bio široke ruke te je HNS-u prepuštao više mjesta na listama nego što bi ta stranka ikad osvojila da samostalno ide na izbore. Bila je to svojevrsna nagrada što su HNS-ovci, za razliku od SDP-a, bez uvijanja govorili o svjetonazorskim temama, no nisu se previše ustezali ni po stilu vladanja.
Kao najbliži Milanovićev suradnik Radimir Čačić i ekipa poslije njega bez problema je uhljebljivanje stranačkih kadrova nazivala prirodnim pravom, preko čega je Milanović šutke prelazio, da bi u isto vrijeme smijenio Mirelu Holy jer je molila da se nekog zaposli.
Priklanjanjem HNS-a Plenkovićevoj Vladi lijevo biračko tijelo moglo bi se homogenizirati više nego što bi to HDZ želio, no sve su to vanjske okolnosti koje socijaldemokrati mogu, ali i ne moraju kapitalizirati. Koalicijski potencijal SDP-a uvijek je bio veći nego što ga je imao HDZ, no ta će stranka doći u priliku da ga iskoristi jedino ako ponudi programe koji su primjereni vremenu u kojem živimo, motivira razočarane birače i za početak doista se postavi kao oporbena stranka kojoj bi građani mogli povjeriti vođenje države.
Ljubice nisi u pravu! Koji to koalicijski potencijal ima SDP? MOST i Živi zid sigurno neće u koaliciju jer im je lakše mlatiti praznu slamu nego preuzeti odgovornost za državu ili živjeti na naivnosti nesretnih građana izvodeći perfomanse za javnost u slućaju Ž. zida. HNS je otpao a ostao je samo HSS sa Beljakom sa 1,5% podrške biraća. Da su izbori sutra, kao što kažete opet bi HDZ bio jači ali ipak relativni pobjednik i tako u nedogled. Današna sjednica Sabora pokazala je da uvrijeđeni gubitnici lokalnih izbora traže alibi za svoj izborni debakl i u tu svrhu im je dobro poslužio HNS. Ali sve u svemu sve se može staviti pod poznatu uzrečicu; " Psi laju karavane prolaze".