Ako ste posljednjih dana šetali Zagrebom, možda ste ugledali oglas na kojem je predstavljen matematički problem. Iako naizgled jednostavan, vjerujte, sve je samo ne to. A ako ga riješite, dolazite u priliku dobiti posao u tvrtki koja zapošljava neke od najboljih diplomanata Fakulteta elektrotehnike i računarstva i Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, uglavnom one iz gornjih tri posto ljestvice uspješnosti.
Tvrtka HashCode broji tek 14 ljudi koji rade isključivo u inozemstvu, u nekim od najvećih svjetskih kompanija kojima rješavaju probleme koje same ili uz pomoć drugih nisu uspjele riješiti. Riječ je o tvrtkama poput britanskog Vodafonea, japanskog SoftBanka ili švedskog Ericssona. Na oglasu jasno stoji: Job at HashCode makes you think!, odnosno: Posao u Hashcodeu tjera vas da mislite. A oni misle umjesto najvećih kompanija na svijetu.
Neka nas ocijeni tržište
– Svojedobno, kada sam objavio oglas za posao, nazvali su me iz HZZO-a i priopćili mi kako sam prekršio diskriminatorne odredbe. Jer, uz zadatak je stajao i minimalni zahtjev o prosjeku ocjena od 4,2. Bilo mi je to nevjerojatno. Obratio sam se pučkoj pravobraniteljici koja je potvrdila ono što i ja mislim i što je oglas trebao reći – izvrsnost ne može biti razlogom bilo kakve diskriminacije. Nažalost, u ovom društvu su upravo izvrsni prečesto diskriminirani. U ovoj tvrtki jedino izvrsni mogu raditi jer zadatke koje rješavamo ne može svatko riješiti – kaže vlasnik i direktor tvrtke Smiljan Pilipović.
Na državne i potpore iz europskih fondova Pilipović ne gleda blagonaklono.
– Prije dvije godine dobili smo potporu za znanstveno-istraživački rad koji je doista u tom trenutku bio istraživački i vizionarski: prototip koji smo tad radili komercijalizirali smo prije koji dan. Međutim, umjesto da nas ocijene birokrati, više volimo da nas ocijeni tržište, stoga više ne planiramo sudjelovati u tim „natjecanjima u ljepoti“, što je, primijetili smo, razina na kojoj funkcioniraju natječaji.
Na pitanje zašto ne rade ništa u Hrvatskoj spremno odgovaraju: – U Hrvatskoj nemamo klijenata jer ovdje na malom tržištu nema dovoljno kompleksnih i izazovnih problema kakvim težimo. Naš cilj nije konkurirati za posao koji mogu odraditi deseci drugih tvrtki u Hrvatskoj ili svijetu. Naš cilj su poslovi u kojima zbog kompleksnosti nećemo imati konkurenciju.
Iako su neki od njih počeli u jednoj većoj hrvatskoj korporaciji, ubrzo su shvatili da je za ostvarenje sna o fleksibilnom, prilagodljivom i probranom timu potrebno drukčije okruženje. Rješenje je napraviti vlastitu kompaniju, nešto poput malog hrvatskog Googlea. I doista, kada uđete u prostorije HashCodea u zagrebačkoj Folnegovićevoj ulici, nećete ugledati ništa spektakularno ili high-tech. Osim nekog zanimljivog detalja, poput lopte za pilates na kojoj se, dok se radi – sjedi.
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
– Ovdje nema radnog vremena, maksimalna je fleksibilnost kad je riječ o godišnjim odmorima, obiteljskim potrebama. Hijerarhije praktično nema. A nema ni drugog načina da se ovakvi ljudi dobiju, i u svijetu je trend da se ljude ne ograničava radnim vremenom. Zato ovdje sjedi, recimo, Srđan Maksimović koji je završio i FER i PMF s prosjekom 5,0, bio sudionik olimpijade u matematici, a usput je i državni reprezentativac u skvošu.
– Imamo više akademskih nagrada i priznanja nego ljudi. Ako se ne ode u inozemstvo u Google ili Facebook, dolazi se kod nas – kaže Smiljan Pilipović.
Primanja su adekvatna, govore o tome i zdrave firmine bilance, a posla ima dovoljno da se svaki trošak pokrije.
– Sada nas je 14, a mislim da bismo imali posla i za dvostruko više ljudi, no problem je što je u Hrvatskoj izbor ovakvog profila koji tražimo vrlo ograničen. Vani još nismo tražili iako smo dobivali zamolbe iz zemalja regije. Ako ne možemo pronaći odgovarajućeg čovjeka, radije ne uzimamo nikoga i rastemo organski. Tajna uspjeha je u tome što nam kupci vjeruju. Znaju da će u nama dobiti partnera od povjerenja koji ih neće ostaviti na cjedilu. U Japanu je to i kulturološki bitno. Znalo se dogoditi da u Japanu ostanemo 36 sati u sobi s klijentom zajednički tražeći rješenje. Kad to jednom napravite, imate posao za cijeli život – kaže direktor Pilipović.
Davor Sutić već je svojevrsni Hashcodeov veteran koji zna da u ovoj tvrtki nema probnog roka, svatko tko dođe odmah dobiva problem na rješavanje. Primjerice, kolegica Janja Paliska-Soldo, koja je stigla nedavno, već je šest tjedana u Japanu gdje pruža potporu klijentu.
– Najjednostavnije rečeno, mi radimo matematičku interpretaciju problema uočenog u nekoj korporaciji. Postavljamo ga kao matematički zadatak koji rješavamo i vraćamo ga natrag na korporacijsku razinu. Mi smo naprosto jedan mali tim koji ulazi u mehanizam tvrtke, a svrha mu je ispravljanje pogrešaka u procesu – kaže Davor Sutić kojemu je, kao i ostalim kolegama, uspješan konzalting najbolja nagrada. Jer, veliko je zadovoljstvo riješiti problem višegodišnje neefikasnosti odjela u nekoj multinacionalnoj kompaniji, nakon čega mu performanse narastu 20 posto. Naizgled jednostavan, to je posao u kojem svakodnevno praktično u stopu pratite zaposlenika i razgovarate sa svakim pojedinačno. Sve dok se problem ne uoči i ne riješi.
– Recimo da se vozite od Jaruna do Kvatrića i razgovarate mobitelom. Poziv ćete početi na jednom odašiljaču, a onda će vas mreža prebaciti desetak puta s jednog na drugi odašiljač, sve do Kvatrića. Da bi to mreža radila, svaki odašiljač mora znati koji su mu susjedni odašiljači, kojih maksimalno može biti tridesetak. Znači, potrebno je za svaki odašiljač odrediti trideset njemu najboljih susjeda. Zamislite da to ne radite u Zagrebu nego u Tokiju, gdje su deseci tisuća odašiljača. Naši partneri očekivali su da će na tom problemu raditi 200 ljudi, mi smo ga riješili aplikacijom na kojoj je radilo šest ljudi – opisuje Davor pa ističe kako je najbolje kada vam kažu da ih se istim problemom bavilo deset prije njih, a oni ga ipak riješe.
– Iako je posao zahtjevan, višestruko se isplati. Doista nas tamo gdje radimo primaju s iskrenim poštovanjem. Te korporacije znaju zašto nas zovu pa nam zato i pružaju što više. Mi im ne donosimo trenutačnu, nego dugoročnu korist. Za te kompanije, ako je to i samo jedan posto uštede, on može značiti i milijune dolara ili eura – kaže Davor.
Tomislav Haramustek, također FER-ovac, od početka je u tvrtki.
– Prednost ove tvrtke je da se puno brže donose odluke o ulaganjima, smjeru razvoja, fokusu na neko novo područje kad dio vremena jedne grupe jednostavno oslobodimo za nešto što u budućnosti može biti nova uspješnica. Mogućnosti za napredovanje ovdje su puno bolje, međuljudski su odnosi puno bolji u tvrtki ovakvog tipa, ali i problemi koji se rješavaju na puno su višoj kvalitativnoj razini.
Prvi poslovi u Japanu
Dino Šantl jedan je od mlađih članova.
– Mogao sam birati između doktorata ili odlaska van u neku veliku tvrtku. No, želio sam znanje s fakulteta prenijeti u praksu. Rad u korporaciji bio bi dosadan, takva kolotečina nije mi prihvatljiva jer nema stjecanja znanja i iskustva – kaže Dino koji se u Hashcodeu zaposlio nakon što je u tvrtki kraće vrijeme bio na praksi i na temelju toga napravio diplomski rad.
– Velike kompanije više nisu magnet za mlađu ekipu, one ih ne zanimaju jer kod njih postoji posebna glad i žeđ za brzim rješavanjem velikih problema – kaže Smiljan Pilipović koji hvali još jednu kompaniju koja radi na sličan način kao i Hashcode, a to je Photomath Damira Sabola. Ipak, da im netko ponudi da riješe probleme hrvatske Vlade, teško bi se odlučili odakle krenuti.
– Na primjer, zabranio bih bilo kojoj službi da od stranke zatraži dokument koji izdaje druga javna služba. Ako je to apsolutno pravilo i primjenjuje se bez ikakvog kompromisa, nadam se da bi profunkcionirala interna efikasnost i da bi se ubrzo povezali. Koliko je efikasnost važna, svjedoči i to što je 80 posto klijenata Haschodea iz Japana.
– Posao se dobiva isključivo po preporuci. Kako sam i sam dugo radio u Japanu, i prvi su poslovi bili u Japanu. No, dobar je glas otišao dalje, pa sada već dobivamo pozive i iz Europe. Mi smo rijetka europska tvrtka koja iz Japana širi posao u Europu – kaže Smiljan Pilipović koji je nekoć bio direktor Ericssonova programa operativne izvrsnosti u Japanu gdje mu se rodilo i dvoje djece.
– Dobra je kompanija ona u kojoj nema svetih krava i u kojoj se maksimalno i svakodnevno propituje – kaže Smiljan Pilipović.
