Sam bog nam je podario Perkovića i Mustača, buduće glavne likove u novim nastavcima serije “Hrvatski kraljevi”, jer bez njih nikada ne bismo doznali da je Udba provodila državni teror. Kakvo je zgražanje izazvalo ovo senzacionalno otkriće, čuđenje bivših suradnika Udbe, špijuna koji su prodavali i prijatelje i rodbinu, da ne bi narod, ali kako u ovoj ironiji od države nitko nikada nije bio u Savezu komunista, tako nije bilo ni suradnika Udbe.
Laž, licemjerje, primitivizam i pokvarenost, to je hrvatsko domoljublje. Osjećaj koji je toliko besramno posran da ga u sto voda više ne možemo oprati pa je logično da nakazno i histerično izgleda svaki patriotski izljev, grčevito upiranje u kojem očitovanje ljubavi mora imati negativ, neprijatelja, izmišljenog ili stvarnog, kad samo u tom kontekstu može iznuditi opravdanje smisla. Hrvatsko domoljublje više ne postoji kao elementarna čestica. Ono je roba, kao i svaka druga roba, na tržištu, naplaćuje se u krvi i sudbinama, ono nije moralna kategorija oko koje bi se gradilo postojanje ionako mentalno rastrojene grupacije.
Nacionalni korifeji u pravilu su šizofrenici, budnice i davorije besmisla, alibiji za pljačku i zaštićeni svjedoci iz udruženog zločinačkog pothvata gušenja pojedinca u kolektivu nepostojanja. Nacija je mrtva. Hrvatska nacija više čak nije ni leš, ni iskopina unutar političke arheologije, ni iluzija nekakvog identiteta. Hrvati sada najmanju povezanost osjećaju s Hrvatima. Razlozi su jasni; autistično pristajanje na žrtvovanje pameti u korist fatalističkog realiteta.
U tom kontekstu i Perković i Mustač puno su više od agenture i atentata, oni i simbolika odnosa prema njima trebaju ispuniti svrhu spomenute šizofrenije i otupiti bilo kakvu mogućnost katarze. Uostalom, čemu drugome može služiti evanđeoska poruka o postojanju državnog terora, kad niti jedna druga vrsta terora niti može postojati niti postoji. Suština države jest teror. Ona je osmišljena i postoji da bi terorizirala. Država je teror. Svaka njezina institucija udar je na slobodu, razum, logiku i ponos jednoga. Tajne službe, ma kako se one zvale i u ma kojoj se državi nalazile, ostaju tajne službe, kanali za obavljanje najprljavijih poslova, za ubijanje, otimanje, trgovinu drogom, subverziju, praćenje, prisluškivanje, ucjenjivanje i sve to za dobrobit građana. Proces je, naravno, obrnut. Građani služe državi da je zabave i daju kakvu-takvu legitimaciju.
Zato gledati lica Perkovića i Mustača znači gledati samo lice države. Svake države. Trabunjanja da su boljševičke tajne službe ubijale zbog ugnjetavanja koje su provodile nad ljudima, a da tajne službe slobodnog i demokratskog svijeta ubijaju da bi zaštitile slobodu i demokraciju uvredljivo je glupo. U slobodnom svijetu, kakvim ga ja zamišljam, tajne službe ne bi imale mjesta i svrhe iz jednostavnog razloga – svijet bi bio slobodan. Sloboda svakog od nas mjeri se stupnjem javnosti, transparentnosti, istine i izostanka straha u okruženju u kojem živimo.
Zašto bi postojale tajne službe kao jedan od državotvornih stupova, ako u srži države ne postoji zlo. Od kojih me to neprijatelja moraju braniti kad su svi narodi svijeta, je li, pobornici miroljubive koegzistencije. Kvaka je u tome da nas se uspjelo uvjeriti da drugačije ne ide i mi sve ovo loše i gnojno što se radi u naše ime prihvaćamo zdravo za gotovo opterećeni prijetnjom kako će najmanje propitivanje razloga i motiva biti proglašeno nacionalnim izdajstvom.
Ljudi provučeni kroz tajnu posvećenost sustava tajnih službi korisni su svakoj novoj državi, njihova su znanja dragocjena jer poznaju mehanizme, oni su profesionalci zla i nema nikakve dileme da su svoj profesionalizam stavili i u službu stvaranja navodno Hrvatske. Perković o smislu Hrvatske znade više od bilo kojeg političara, povjesničara, on je za Hrvatsku učinio više od bilo kojeg branitelja. I možda je Udba bila jugoslavenski projekt, ali je nedvosmisleno da je Hrvatska Udbin projekt. Sve ostalo su djetinjarije i pokušaj da se krvavom pragmatizmu udahne patina viteštva.
A pogledajte samo tko je u posljednjem sazivu ovdje bio država, koji su to fantomi postavljali standarde i zašto se vodio pravi podzemni rat za kontrolu nad policijom i SOA-om, ili kako se već zove. Od Grmoje do Crnoje, do Perkovića i Mustača, kao u nekoj narodnoj basni bez pouke, zatvoren je puni krug otkrivanja izostanka i najmanjeg rezona etniciteta i države kao njegove navodne fizionomije. Grmoja, da ima imalo autentične vizije i da vrišti u ime grupacije koja doista želi reforme, umjesto bahatih i nesuvislih bedastoća koje ovih dana prosipa za račun tajnih gospodara, poručio bi ljudima: Crnoja vam se piše. I tu bi stavio točku na svaku nadu koja još kod nekoga možda tinja, da će jednog dana “udba” prestati postojati, da će čovjek otresti s leđa teško breme države i njezinih tajnosti, špijunaža, zavjera i izdaja, jer, kako tvrdi Sartre, “društva nisu nikada upoznala mir koji ne bi bio naoružani mir”. Stoga država kao podzemlje, a državotvornost kao kriminalni masterplan čuđenje su, po Orwellu, samo za ideološki ispravne, čitaj nesvjesne. Pa nas se i nastoji onesvijestiti domoljubljem i sličnim izmišljotinama. Uostalom, Eshil je odavno zaključio da je najveće zlo izmišljena riječ. A u početku bijaše baš riječ...
joj gerovac ti ga isto trtljaš i brljaš i mrljaš...kaj si ti zapraff štel reći? umixao si tu pet tema, nemoj se bavit poslom za koji nisi. ili piši na kakvom portalu tipa H-alter i slično, tamo vole filozofirat i pravit se jako pametni. a možeš i kod bljutkovića na telegramu ili autografu kod onog udoglu pilsela. tu ti i dottore ivela piše...taman tvoja ekipa. ostavi večernji, taman se počinje profilirat u malo suvislije novine...