U novom nastavku serijala “Vratit će se rode” na hrvatski način, nakon Željka Sabe i Ivana Vrdoljaka, svoj povratak na političku i društvenu scenu ovih je dana najavio i Tomislav Karamarko.
Premda se svojedobno kao oporbeni zastupnik u 380 radnih dana u Saboru svega pet puta javio za riječ, pa u eksperimentalnoj Oreškovićevoj vladi koju je sam sklepao pa potom srušio, uspio upisati tek 147 radnih dana, čovjek se u međuvremenu, izgleda, dobro odmorio i jedva čeka nove izazove.
U odsustvu je, podsjetimo, poput kakva propovjednika odašiljao pomirljive poruke kako u svemu želi gledati samo dobro jer vjeruje i zna da Bog i krivim crtama piše ravno, a kao i svatko tko ima dovoljno vremena i novca, bivši prvi potpredsjednik Vlade je često putovao pa je prvu razglednicu u domovinu odaslao iz Londona.
Tada je priznao kako mu britanska metropola od osam milijuna stanovnika imponira svojom multikulturalnošću, živošću i šarenilom rasa, nacija i religija, no danas se ugleda na Viktora Orbána, onog istog koji gradi arijevski čistu mađarsku naciju očišćenu od miješane krvi pa prema prijateljskoj zemlji u 21. stoljeću podiže i bodljikavu žicu.
Birati političke uzore po svojoj mjeri njegovo je pravo, no iako je posljednjih 18 mjeseci imao lijepog vremena za razmišljanje, u prvom javnom istupu u dnevnom listu 24 sata izjavio je kako “si je za ovu godinu zacrtao završiti jedan projekt i osigurati egzistenciju djeci”, pa se potom vratiti u politiku.
U zemlji koja nema novaca za liječenje najranjivijih među nama, teško bolesne djece čiji roditelji gotovo svakodnevno vape za pomoć od građana jer sustav od njih okreće glavu, Karamarko će osigurati egzistenciju svojoj djeci... u godinu dana?
U Tuđmanovo doba HDZ je stalno padao, a onda se ukazao Sanader:
Kako se to radi, zapitat će se svaki onaj, očito nesposoban, tko u Hrvatskoj svojoj djeci ne uspije osigurati egzistenciju ni za života i kako to da Karamarko takvu mogućnost nije pružio i ostaloj djeci, a bio je u mogućnosti tijekom godina i godina provedenih na najvišim državnim dužnostima? Ako ne ranije, imao je priliku za to u posljednjoj rundi vladavine, no umjesto egzistencijom hrvatske djece radije se bavio antagonizirajućom politikom, najavljivao lustracije i registre izdajnika, njegovao isključivost i otimao monopol na domoljublje, provodeći nezapamćeni pritisak na medije i potpirujući ideološke ratove u plamen koji se ugasio tek njegovim odlaskom.
Hrvatska s pršutom na čelu njegovih sljedbenika, no ne i na tanjuru njegovih birača, danas je iza nas, u prošlosti gdje joj je i mjesto, skupa sa Karamarkovim ustašama i partizanima koji posve nestaju iz javnog prostora i odlaze u ropotarnicu povijesti, pa se u konačnici teško oteti dojmu da je vijest o njegovu povratku u politiku ponajviše razveselila razjedinjenu i nikad slabiju ljevicu.
Ako želi dobro svojoj stranci bolje mu je da se ne vraća, bolje da putuje, za boljitak HDZ danas učinkovito rade Davor Bernardić i Krešo Beljak. Ako mu je stranka pri srcu bolje da nastavi osiguravati egzistenciju i djeci svoje djece, što je prva pretpostavka da se u Hrvatsku vrate djeca raseljena njegovom politikom.
Ode u Pulu kod Miletića kao PARTIJSKI STRATEG KREŠO MACAN i riješi problem. Milja u Puli milja u partiji zvanoj HDZ i eto para ima para u naroda samo treba znati ukrasti lažljivice. RIJEŠITI DJECU KOD NAS HRVATA ZNAČI ZAPOSLITII IH KAD ZAVRŠE ŠKOLE A KOD VAS RAŠOVIĆKA?