Otužno je i obeshrabrujuće promatrati to glavinjanje najveće oporbene stranke.
Tobože veliki protivnici političke trgovine, trgovačke principe unijeli su i kao sredstvo ucjene za nesmetano funkcioniranje državnih institucija. Kad su trebali principijelno ucijeniti HDZ uskratom SDP-ovih glasova za ustavne suce koji su navodno i njima posve neprihvatljiv izbor, to nisu učinili iz sebičnih političkih motiva, dok sada kad je i njima neupitan izbor trojice novih ustavnih sudaca, u SDP-u su se podijelili oko toga treba li taj izbor uvjetovati osnivanjem povjerenstva za Agrokor na čijem bi čelu bio Gordan Maras. Je li ili nije Peđa Grbin zbog te populističke ucjene podnio ostavku na neku funkciju, i nije bitno. Ionako je dva mjeseca zakasnio s bilo kakvom gestom iskazivanja protivljenja tom kriminalnom, ucjenjivačkom odnosu SDP-a prema funkcioniranju ustavnog poretka u RH. Revolt je trebao pokazati čim je SDP došao na ideju tako izvršiti udar na ustavni poredak u državi. Tim je činom SDP samo demonstrirao kakav politički diletantizam počiva u toj stranci kad su u stanju i funkcioniranje jedne od temeljnih državnih institucija podčiniti dnevnopolitičkim potrebama. Bez obzira na to jesu li pri tomu bili nošeni isključivo potragom za istinom o Agrokoru ili nezajažljivim Gordanom Marasom koji kao budući predsjednik u Povjerenstvu za Agrokor vidi priliku za svoje buduće političke ambicije. “Mi glasat za suce nećemo dok se to povjerenstvo ne oformi, koliko god to dugo trajalo”, odlučno je najavio Maras u srpnju. A nedavno, nakon predsjedništva SDP-a i potvrde Peđe Grbina da ne odustaju od povjerenstva za Agrokor, ali da to više nije uvjet za izbor ustavnih sudaca, Maras je istoga dana, 13. rujna, na svom Facebook profilu nastavio svoj infantilni protustranački aktivizam objavom da je on protiv toga da “HDZ-u napravimo ustupak i izglasamo ustavne suce dok nemamo garanciju da će se osnovati istražno povjerenstvo oko Agrokora”.
Ustavni sud je ustupak HDZ-u!? Kakvo izrugivanje s vladavinom prava. Ustavnom sudu dana je uloga “čuvara Ustava” kao najvišeg državnog akta. U izvršavanju te funkcije Ustavni sud kontrolira sve tri vlasti – zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, pa stoga mora biti neovisan o sve tri vlasti. Koliko je to važno, vidi se po tome što se Ustavni sud u Ustavu ne tretira u okviru “ustrojstva državne vlasti”, već zasebno. Uz to, njegov rad definiran je jedinim zakonom koji ima snagu Ustava jer se donosi po istoj proceduri. Djelovanje Ustavnog suda može se temeljiti samo na Ustavu i Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu, a i njegovo unutarnje ustrojstvo ne može se uređivati ni zakonom već isključivo Poslovnikom koji donosi i tumači sam Ustavni sud. Jedino još Hrvatski sabor poslovničku ovlast crpi iz samog Ustava. Zašto je Ustavni sud tako ekskluzivno uređen? Zato što ima i ekskluzivne ovlasti. Kad ukida (neustavni) zakon, iznad je i Hrvatskog sabora, može ukinuti i presude Vrhovnog suda, odlučuje o ustavnosti i zakonitosti izbora i državnog referenduma, rješava izborne sporove i sukobe nadležnosti između tijela triju vlasti, nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka, odlučuje o odgovornosti predsjednika Republike...
I sada tijelo koje smo tako naoružali i zaštitili specijalnim normativnim sredstvima od svih napasnika, ispada da je unatoč Ustavu i Ustavnom zakonu prepušteno dobroj volji bande pravno-političkih analfabeta u dijelu SDP-a pod vodstvom Gordana Marasa. Taj prepad na ustavni poredak i u medijima je prošao prilično neopaženo, dok su svojedobno legitimni politički zahtjevi Mosta bili etiketirani i od medija, i od esdepeovaca, a osobito od Gordana Marasa, kao “ucjena cijele države”. Maras je sam sebi po tko zna koji put uskočio u usta. Za razliku od Andreja Plenkovića, on stvarno misli da može što god hoće. Iako se Plenkoviću omaklo kad je to rekao za sebe te je itekako svjestan da ne može što hoće, ne čudi što je to percipirano kao čin njegove bahatosti, osobito u kontekstu, u posljednje vrijeme, sve nadmenijeg njegova “govora tijela” i pokojeg izričaja koji odaju osobu koja je svjesna svoje moći i u tomu sve više uživa. Ali, uz ovakvu oporbu, i to je ono najgore, Plenković uistinu može što hoće. Upravo se slabostima SDP-a može pripisati i popuštanje psiholoških kočnica koje su Plenkovića dovele u okolnosti da izgovori taj verbalni gaf, i to baš u Hrvatskom saboru, a koji nam govori da se osjeća vrlo sigurno iako sve vrijeme hoda po žici. Sigurnost mu daje to što je svjestan, sve i da padne, opet će on biti taj koji će dobiti samo još bolju priliku uz tako beznadnu opoziciju.
...Jedina oporba ovoj vladi je HDZ, ili ko drugi je zaustavio porez na imovinu? ...A ovaj Maras, do sada je glumio malog Lenina, a sada mjenja image pa se trudi na motoru ispasti mali Varoufakis (samo jos prst u zrak dignit mora).