Naslovnica Premium

Pa nije Tesla glup da se ponosi srpskim rodom i hrvatskom domovinom

Jednog dana kad se planet vrati Teslinu konceptu sebe samog, partije, crkve, nacije, te masovne grobnice pameti, neće nam više blokirati puteve
24. svibnja 2015. u 08:05 16835 prikaza
nikola tesla
Foto: Arhiva VL

U mom rodnom Karlovcu odnedavno postoji inicijativa okupljenih oko kolege Danka Plevnika koja gura ideju da karlovačka Gimnazija ponese ime Nikole Tesle. Bilo bi to logično zato što je Tesla upravo u toj školi stjecao, među ostalim, i znanja iz fizike. Inicijativa sama po sebi ne bi trebala kriti u sebi ništa kontroverznog, to više što već u Gospiću postoji veleučilište s Teslom u nazivu, u Zagrebu tehnička škola.

Međutim, neke od reakcija, nažalost nadležnih u Karlovcu, o tome da "Teslu nikada nisu gledali kao Srbina", govore da se percepcija univerzalnih vrijednosti i dalje može zacrniti u partikularizmu idiotizma. Posljednjih mi se desetljeća čini da se Hrvati i Srbi upravo natječu tko će imati više prava na Teslu i tko će ga više stići dograbiti i prisvojiti. Pritom, Srbi žele sakriti neugodnu činjenicu da je rođen na području Hrvatske, a Hrvati da je bio Srbin.

U tom svjetlu treba promatrati i prilično nevjerojatnu formulaciju na Wikipediji kako se "za njegova oca Milutina kaže da je bio pravoslavni svećenik". Gotovo neprovjerljiva glasina. Ono u što sam ja sumnjao vezano uz Teslu jest da je mogao izjaviti kako se "ponosi srpskim rodom i hrvatskom domovinom". Ova formulacija bila je kontinuitet integrativnih verzija "Boro i Ramiz" sindroma iz prošlog sustava. Znao sam da Tesla nije bio ni glup ni lud da se ponosi bilo kojom od tih dviju za njega preuskih koordinata što su ga trebale ujediniti u superiornu ljudskost, pa je nije ni mogao izreći.

Izjava o kojoj gotovo ništa nismo čuli, a prema kojoj je Tesla kazao da "mu nije žao što su mu toliki pokrali ideje, nego mu je žao što nisu imali svojih" mnogo je vjerodostojnija i u svjetlu Teslina karaktera, ali i u vjerodostojnosti sudbine beskrajno nadarenog pojedinca kada ga nanišane pokvareni i netalentirani šverceri. Nikola Tesla danas ne može niti smije biti simbolom svog roda, ni svoje domovine, ali je strahovito značajno doživjeti ga u punoj dramatičnosti nepravde koja mu je načinjena, a koja od njega radi prvu planetarnu žrtvu korporativnog kapitalizma. Njegova vizija svijeta, koja je znanost željela staviti u službu svakodnevnog čovjeka, bila je u radikalnoj suprotnosti s onima koji su u svakom njegovom patentu vidjeli strahovit potencijal za zaradu. Kakav bi svijet bio da je pobijedila Teslina koncepcija posve je neprimjerno zamišljati, budući da bi takav svijet bio moguć jedino da njega ne tvore ljudi.

Jer Tesla nije bio ispred svog vremena, on jednostavno nije bio u vremenu. Forsirajući ideju da se iskreno integrirati svijet može isključivo mimo interesnih parametara, Tesla si je na vrat navukao samo neprijatelje. A kao i svaki put kada se inferiorna masa osjeti ugrožena genijalnošću iznimke, učini ono što je činila tisućama godina; prešućuje ju i zaobilazi. Tako se rađaju sumnjivi čudaci, izopćenici na rubu pameti, koje će tek uz puno sreće nazvati ekstravagantima, a u pravilu ludama. Bezlično društveno mnijenje odlučivat će o sudbinama genija, uspješno će im odbijati priznati nadmoć zlokobno koristeći kvantitetu svojih jezičina. Uopće nije važno što se iz ove perspektive potvrđuje koliko su beznačajni bili, metode obračuna s nadarenošću koja ne pristaje prodati se ostale su nepromijenjene. Zato je bitno, možda više nego ikada prije, da još tisuće škola u cijelom svijetu ponesu Teslino ime, a kako bi tek nezamislivo divno bilo da moj Karlovac bude među prvima u novom valu.

Tesla bi time ponudio još jedan neslućeno vrijedan patent svijeta bez granica i predrasuda, svijeta znanja i poštenja, svijeta gdje je besplatno ono što i inače pripada svima i nije silovano od bezličnih gomila zvale se one nacija ili korporacija. Dakle, preimenovanjem jedne škole u Karlovcu neće se dogoditi ništa doista spektakularno, ali će se stidljivo pokazati naznaka da počinjemo shvaćati smisao kroz simboliku sukoba modela kojima se može oblikovati život. Ako smo u prošlom sustavu mogli otrpjeti da ta ista karlovačka škola nosi ime jednog masona, onda se danas, ovako demokratsko zreli, možemo nositi s Teslom i svime onime kako ga neki ne doživljavaju. Jednog dana, a to je neminovno, kada se ovaj planet vrati Teslinoj koncepciji sebe samog, što znači mozgu i poštenju, nacije, religije, partije, parlamenti, upravni odbori, sve te masovne grobnice pameti, neće više blokirati put prema zajednici iskreno ujedinjenih. Sve će to biti sprženo na sjajnom bljesku Tesline izmjenične struje. Trofazne.

 

Financije
Ja sam PMP
Znate li što je PMP i zašto se u svijetu smatra zlatnim standardom?