Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Globalna analiza privatnog bogatstva: Svijet gore, Hrvati dolje

Lani je privatno bogatstvo kućanstava na globalnoj razini raslo 7,8%. Prognoze su najbolje za Aziju i istočnu Europu
11. lipnja 2013. u 08:30 0 komentara 6 prikaza
Burza
Foto: Pixsell

Sjajno istraživanje jedne od najuglednijih svjetskih konzultantskih kuća za financijski sektor – Boston Consulting Groupa (BCG) o stanju privatnog financijskog bogatstva svih kućanstava na planetu Zemlji zapravo je jako dobra priča o tome što se trenutačno događa u svijetu. A ako se mi usporedimo s globalnim trendovima, vrlo brzo postat će nam jasno koliko smo spori, mali, nebitni i siromašni. Zanimljivo je kako iz globalnih podataka brzo postaje jasno gdje smo tanki, gdje to griješimo.

Zapanjujuće je koliko je brzo raslo globalno privatno financijsko bogatstvo kućanstava u 2012. godini. Dok mi prolazimo kroz godine negativnog rasta te svjedočimo osiromašivanju građana, globalno privatno bogatstvo kućanstava samo je lani naraslo velikih 7,8 posto i doseglo je 135,5 bilijuna dolara. Bogatstvo je raslo brže nego u 2011. (7,3 posto) i u 2010. (3,6 posto)!

Glavni “krivci” za tako robustan rast privatnog bogatstva na planetu jesu zemlje tzv. novog svijeta, u koji je BCG uključio cijelu azijsko-pacifičku regiju (isključivši Japan), istočnu Europu i Latinsku Ameriku. U toj “regiji” zabilježen je rast privatnog bogatstva od čak 12,9 posto u 2012. godine, dok je u “starom svijetu” BCG-a (zapadnoj Europi, Sjevernoj Americi i Japanu) rast u 2012. dosegao respektabilnih, ali znatno nižih 5,9 posto. Ukratko, “novi svijet” u ukupnom rastu novog privatnog bogatstva sudjelovao je s čak dvije trećine, a taj rast temeljio se na snažnom rastu BDP-a (10,1 posto), visokim stopama štednje od čak 9 posto te fantastičnom rastu vrijednosti dionica od 12,9 posto! Rast vrijednosti dionica najviše je pridonio i rastu privatnog bogatstva u “starom svijetu”. Dionice su u njemu rasle također impresivnih 12,7 posto, ali “stari svijet” ne može pratiti stope rasta BDP-a, štednje, obveznica i gotovinskih oblika ulaganja u odnosu na “novi svijet”. Što se tiče dionica, u BCG-u ističu da je lani američki S&P rastao čak 13,4 posto, japanski Nikkei 225 čak 22,9 posto, europski Euro Stoxx 13,8 posto! Jako mali broj tržišta zabilježio je pad dionica – Katar, Maroko, Španjolska i Slovačka.

Hrvatski jadi

A gdje smo mi tu? Pa možemo reći nigdje. BDP nastavlja ponirati, a čak ni u bankocentričnom sustavu poput hrvatskog više ne gledamo ni snažan rast štednje. Naime, velik skok devizne štednje kućanstava zabilježen je od početka 2009. do početka 2011. – riječ je o rastu od čak 22 milijarde kuna, ali otad do danas rast devizne štednje praktično stagnira na oko 114-115 milijardi. Što se pak tiče dionica, prema podacima SKDD-a, ukupna vrijednost svih hrvatskih dionica na kraju je prošle godine dosegla tržišnu vrijednost 234 milijarde kuna, od čega su fizičke osobe držale 23, a domaće pravne osobe 111 milijardi. Ako je vjerovati procjenama, to znači da je ukupna vrijednost dionica narasla za 15-ak milijardi, a onih koje drže domaće fizičke osobe za oko milijardu. Međutim, valja znati da je kod svih dionica riječ o poprilično netransparentnom tržištu. Što se pak tiče izlistanih dionica na Zagrebačkoj burzi, njihova se tržišna vrijednost u 2012. smanjila za malo više od milijarde ili 2,2 posto ako se ne računa dividendni prinos. Ukratko, hrvatski građani i poduzetnici, za razliku od ostatka svijeta koji bujno raste, ne temelje gomilanje svog bogatstva na vjeri u dionice i razvoju tog segmenta tržišta kapitala. Za to postoji više razloga.

Zašto “nismo” za dionice?

Upravo je ovih dana član uprave Intercapitala Tonči Korunić podsjetio zašto je domaće dioničko tržište neatraktivno velikim i malim investitorima, građanima. Argumenti su isti kao i za vrijeme ludog i preeuforičnog bujanja hrvatskog dioničkog tržišta. Prvo, Hrvatska je tek devedesetih počela graditi dioničarsku kulturu, a ona je nažalost nikla na trulim temeljima često nepoštene i torbarske privatizacije. Dionice su ili otimane ili dijeljene ispod cijene radnicima ili čak potpuno besplatno ratnim stradalnicima. Čak 350 do 400 hrvatskih tvrtki našlo se na Zagrebačkoj burzi silom zakona, a ne zato što je to željelo. To je svjetski kuriozitet. Stoga, objasnio je Korunić, Zagrebačka burza nije društvo dionica elitnih tvrtki s najtransparentnijim poslovanjem, nego nakupina svega i svačega. Zagrebačku burzu i nakon puknuća dioničkog mjehura obilježava i premali broj tzv. dioničkih aktivista među privatnim ulagačima, a zamjetna je i demotiviranost institucionalnih velikih investitora. Situacija je toliko tužna da se od tisuća nekadašnjih burzovnih špekulanata danas burza svela na jednog (!) ozbiljnog samostalnog privatnog investitora i dioničkog aktivista.

Kako bilo, potpuno je jasno da moramo pronaći način da oživimo domaće dioničko tržište i jednu bankocentričnu zemlju pretvorimo u živu poduzetničku zonu, u kojoj će i veliki investitori i sitni ulagači štedjeti u konzervativnim ili vrlo atraktivnim dionicama, ovisno o osobnom ukusu. Treba nam niz IPO-a i tvrtke koje ispunjavaju obećanja. Inače ćemo se i nadalje vrtjeti u začaranom krugu neuspješnosti povezanom s nedostatkom odlučnosti i hrabrosti. Zapravo, bilo bi najpreciznije reći da država mora stvoriti uvjete kako bismo kroz uzajamni razvoj privatnog biznisa i dioničkog tržišta počeli gomilati novo bogatstvo.

Ako pogledamo BCG-ove procjene ukupnog globalnog godišnjeg rasta privatnog bogatstva do 2017., šokirat ćemo se jer je riječ o superoptimističnoj procjeni od 4,8 posto godišnje, što znači da će svjetsko privatno bogatstvo doseći 171,7 bilijuna dolara već 2017. A ako mi nastavimo ovako, postat ćemo u usporedbi s drugima – otužno siromašni. BCG-ove procjene rasta za “novi svijet” govore o rastu od čak 10,5 posto, što znači da će mnogi danas manje razvijeni protutnjati pokraj nas u sljedećih pet godina kao brzi vlak pokraj zaprežnih kola. Pritom će se, tvrde u BCG-u, udio privatnog bogatstva koje drži “stari svijet” smanjiti sa 72 posto u 2012. godini na 62 posto u 2017. godini.

13,8 milijuna milijunaša

Bit će vrlo zanimljivo vidjeti što će se na globalnom planu događati s brojem jako bogatih (milijunaši) i ultrabogatih (kućanstva s financijskom imovinom većom od 100 milijuna dolara). Prošle godine broj milijunaša u svijetu dosegao je 13,8 milijuna. Riječ je o skromnom godišnjem rastu broja milijunaša od 0,9 posto. Dojam je da je najviše raslo privatno bogatstvo siromašnijih i srednjeg sloja, ali je to teško izvesti iz BCG-ovih analiza.

Najviše milijunaša imaju, naravno, Sjedinjene Države te dalje redom: Japan, Kina, Velika Britanija, Švicarska, Kanada, Njemačka... Pretežno zemlje “starog svijeta”. Međutim, po broju milijunaša na tisuću stanovnika samo je Švicarska iz “starog svijeta”. Ona drži drugo mjesto, ostale pozicije u prvih pet uzele su zemlje koje bogatstvo mogu zahvaliti nafti (Katar i Kuvajt) ili superkonkurentnosti (Hong Kong, Singapur). Sjedinjene Države tek su šeste na toj listi. Slični odnosi vrijede i na listi ultrabogatih kućanstava.

Premještanje težišta bogatstva

Zanimljivo je da BCG procjenjuje da će jako bogatima ići jako dobro u sljedećih pet godina. Onima s financijskom imovinom od 5 do 100 milijuna dolara BCG predviđa rast bogatstva 8 posto, a ultrabogatima od 9,2 posto. Ultrabogati trenutačno drže zapanjujućih 5,5 posto globalnog privatnog bogatstva, što iznosi oko 7,5 bilijuna USD. U 2017. godini trebali bi ukupno posjedovati 11,6 bilijuna! Bogataši ispod pet milijuna USD kao i “stari svijet” rast će po znatno sporijim stopama.

Pretprošle godine jedino se Kina od BRIC nacija našla po broju bogataša među TOP 15 zemalja, a lani joj se pridružila Indija. Zemlje “starog svijeta” padaju ili će padati na listi. Švicarska je bila jedanaesta u 2007. godini, a predviđa se da će biti tek 15. u 2017. godini. Globalna utrka je nemilosrdna.

BCG procjenjuje da će 2017. godine Kina postati uvjerljivo druga najbogatija zemlja nakon Sjedinjenih Država. Njezino bogatstvo, procjenjuje BCG, u tom relativno kratkom razdoblju trebalo bi narasti 104 posto. Svjetska karta bogatstva i milijunaša 2017. godine bit će vrlo različita u odnosu na današnju.

Ukratko, doći će, prema procjenama BCG-a, do značajnog premještanja težišta globalnog bogatstva u azijsko-pacifičku regiju (bez Japana). Privatno bogatstvo u tom je dijelu svijeta raslo 13,8 posto u 2012. godini te je doseglo ukupno 28 milijardi. Bilježili su snažnu stopu rasta štednje u Kini i Indiji, koju su si mogli priuštiti ponajprije zbog impresivne izvedbe općeg gospodarskog rasta. No, posebno su zadovoljni bili zbog rasta ukupnog bogatstva u udjelima/dionicama od 21,9 posto, u obveznicama od 10,6 posto, a gotovina i depoziti porasli su 10,4 posto. Do 2017. imat će projicirani rast od 11,4 posto. Bogatstvo će im doseći 48,1 bilijun USD te će bogatstvom prestići Sjevernu Ameriku.

Što se tiče istočne Europe, ona bi također trebala imati blistavu budućnost. BCG joj projicira rast bogatstva do 2017. na čak 11,3 posto.

A gdje je tu naše bogatstvo i bogatstvo naših milijunaša te gdje će biti do 2017. godine. Teško je reći jer nemamo usporedive podatke, ali nije teško prognozirati, kako stoje stvari, da nećemo jahati na valu na kojem jaše istočna Europa. Demografski smo relativno stara i nekonkurentna zemlja koja tek treba pristupiti pokretanju ključnih gospodarskih reformi te je već izvjesno da ćemo sljedeće 2-3 godine potrošiti samo na pripremanje pretpostavki za bilo kakav snažniji rast. To je optimističan scenarij.

Hrvatski milijunaši? Jedna od ozbiljnijih lista milijunaša kreirana je u redakciji hrvatskog Forbesa. Prema objašnjenju njegova urednika Viktora Vresnika, njihova lista hrvatskih bogataša ponajprije se temelji na podacima o vrijednosti vlasničkih udjela pojedinaca i obitelji. Tako na Forbesovoj listi ima ukupno 275 milijunaša u kunskim iznosima i samo četiri milijardera. I to ako na četvrtom mjestu uključimo obitelj Besnier (vlasnici Lactalisa).

Forbes tvrdi da su među hrvatskim građanima zapravo samo tri milijardera: Ivica Todorić s imovinom od 4,44 milijarde kuna, obitelj Lukšić (hrvatskog podrijetla) s imovinom od 1,3 milijarde te Emil Tedeschi kojega procjenjuju na 1,12 milijardi (tu nije pribrojeno bogatstvo njegove sestre koja je 19. na Forbesovoj listi).

Nemoguće usporedbe

Praktično je nemoguće uspoređivati Forbesovu listu i podatke BCG-a ili liste Bloomberga. Metodološki su, jednostavno, previše različite, tako da je nemoguće reći gdje je točno Hrvatska smještena na karti svijeta kad je u pitanju koncentracija bogatstva, odnosno broj milijunaša i milijardera.

Inače, ako se pogleda Bloombergova lista najbogatijih ljudi na planetu, koja se dnevno osvježava, na njoj su već neko vrijeme više-manje dobro poznata lica iz starog, zapadnog svijeta. Prvi je Gates, drugi Slim, teći Buffett.... Među prvih dvadeset na listi samo je Li-Ka Shing, biznismen iz Hong Konga, s azijskim crtama lica.

I Bloombergova lista u sljedećih desetak godina mogla bi izgledati potpuno drukčije. Trenutačno nema nikakve šanse da se u prvih pedeset pojavi neko dobro poznato lice iz Hrvatske, ali je sasvim sigurno da će biti puno više azijskih fizionomija.

>>Svjetska ekonomija se oporavlja, Europi treba duže vremena

 

 

Workers in protective suits take part in the disinfection of Huanan seafood market, where the novel coronavirus is believed to have first surfaced, in Wuhan
GODINU DANA OD PANDEMIJE
Kineski mediji šokirali svijet: COVID-19 nije izbio u Wuhanu, imamo dokaze za to
ZŠEM
ZŠEM
Zbog ovih profesora gotovo svi studenti pronađu posao u prvoj godini dana nakon završetka studija
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.