Naslovnica Premium Kolumne

Gdje bi danas bila granica s Italijom da nije bilo Svetozara Borojevića – Lava od Soče

Mi umiremo na Soči, ali tamo i ostajemo, a Gabriele može samo preko naših leševa trijumfalno ući u Trst”, govorio je feldmaršal Svetozar Borojević kojemu se Slovenci do danas odužuju, i spomenik su mu podignuli, a Hrvati gotovo ništa
16. rujna 2019. u 10:39 48 komentara 6966 prikaza
Foto: Danijel Tatić
Pogledajte galeriju 1/5

U Italiji može se bez problema u trgovini kupiti pivo koje je puno nostalgije za fašističkim diktatorom Benitom Mussolinijem. I Mussolinijev grob godišnje posjeti nekoliko desetaka tisuća ljudi. I njegova je unuka Alessandra osnovala fašističku stranku i čak bila zastupnica u Europskom parlamentu. Stoga ne treba čuditi što su u Trstu otkrili spomenik Gabrieleu D’ Annunziju, i to baš na dan kad je on sa svojim crnokošuljašima prije 100 godina umarširao u Rijeku.

Talijani slave okupaciju Rijeke Slaviti D’Annunzija znači slaviti šovinizam, nacionalizam, imperijalizam...

Pravdanje talijanskih fašista doista može samo nasmijati, da su mu spomenik otkrili njemu kao pjesniku. To što je otkriven baš na dan okupacije Rijeke, ma to je valjda puka slučajnost, totalno neznanje... Taman posla!

I nakon svih poraza koje su Talijani doživjeli i u Prvome i u Drugome svjetskom ratu, ali i ranije, ako se sjetimo i Viškog boja u 19. stoljeću, među njima i danas još uvijek ima nemali broj onih koji i dalje posežu za hrvatskom obalom i hrvatskim područjem. Još i danas među njima ima nemali broj onih koji na Hrvate i Slovence gledaju kao na nižu rasu jer smo Slaveni, a okupaciju hrvatske obale i danas fašisti tumače kao dolazak civilizacije među Hrvate, i Slovence dakako također.

Zato je otkrivanje spomenika u Trstu samo još jedna u nizu fašističkih provokacija, kao i provokacije koje su izvodili talijanski fašisti po Rijeci, vješajući staru talijansku zastavu na Guvernerovoj palači, gdje je bilo D’Annunzijevo sjedište u Rijeci. Istina, talijanski fašisti danas mogu samo sanjati, i lajati na mjesec, kao i velikosrpski budalaši. Jer su i jedni i drugi polomili zube na nama.
Međutim, nisu nama problem fašisti i četnici, njih smo riješili na bojnom polju. Problem smo mi sami sebi, koliko sami držimo do svoje baštine, do svojih povijesnih velikana, do važnih datuma u vlastitoj povijesti.

Andrej Plenković na obilježavanju 29. obljetnice osnutka Mladeži HDZ-a 'mogu probati pa dobiju odbijenicu' Plenković: Provokacije ovdje ne prolaze, sve vidimo i sve lovimo

Najbolji primjer gotovo posvemašnje takve šutnje jest feldmaršal Svetozar Borojević, i to baš u svjetlu ovih najnovijih istupa talijanskih fašista. Dok fašisti i danas bez rezerve gaje sjećanje na D’ Annunzija koji je bio preteča talijanskog fašizma i Mussolinijev duhovni otac, u Hrvatskoj se gotovo uopće ne gaji sjećanje na Borojevića koji nije bio ni zločinac ni diktator niti je posezao za tuđim teritorijima. Bio je velikan tamo gdje je bilo najvažnije, za vrijeme Prvoga svjetskog rata spriječiti talijanske prodore preko Soče, spriječiti Talijane u proboju na slovenska i hrvatska područja.

Zato mu se Slovenci do danas odužuju, čak mu i spomenik podignuli, a Hrvati gotovo ništa. U Zagrebu nema ni ulicu ni trg ni spomen ploču. Ulicu ima u Zemunu!

Ovdje doista nema potrebe objašnjavati što je sve Borojević dobio na bojnom polju s Talijanima. Samo se valja prisjetiti 12 sočanskih bitaka, i pokušajte zamisliti gdje bi bila danas granica s Italijom da su Talijani prešli preko Soče. Pod Borojevićevim zapovjedništvom mahom su se borili Hrvati i Slovenci, i jako su dobro znali zašto se bore, da brane svoje domove od Talijana! Već je i tada D’Annunzijevo ime bilo jako dobro poznato Hrvatima i Slovencima. O tome je govorio i Borojević: “Mi umiremo na Soči, ali tamo i ostajemo, a Gabriele može samo preko naših leševa trijumfalno ući u Trst”.

Provokacija u Rijeci Ne odustaju: Privedena još dva Talijana koji su također namjeravali postaviti spornu zastavu

“Lava od Soče” Borojevića je nakon Prvoga svjetskog rata izdala vlastita domovina. Zagreb ga je odbacio. On je bio dio stare Austro-Ugarske, pa je na kraju i tragično skončao. No nakon smrti doživio je počast kakvu je i zaslužio. Njegovi suborci sagradili su mu grobnicu na središnjem bečkom groblju gdje i danas počiva, i do danas je to ostala najupečatljivija grobnica u arkadama, odmah do središnje crkve.

Ovo pitanje oko Borojevića postavljam i zato što će se u svibnju iduće godine navršiti sto godina od njegove smrti. Hoće li se ta obljetnica dostojno obilježiti? Hoće li netko pokrenuti inicijativu da konačno dobije ulicu, trg, ploču? Da mu se vrate brojni naslovi počasnog građanina hrvatskih gradova koji su mu oduzeti nakon 1918. godine, jer više nije bio podoban?

provokacija fašista Baš na dan stote obljetnice okupacije u Rijeci se pojavila zastava Kraljevine Italije

Zašto to već nije pokrenula Družba Braća hrvatskoga zmaja, kojoj je glavna djelatnost od početka upravo sjećanje na hrvatske povijesne osobe i događaje? Oni su bili inicirali i prenijeli posmrtne ostatke Zrinskog i Frankopana iz Bečkog Novog Mjesta u Zagreb prije sto godina. Borojevićeve posmrtne ostatke ne treba prenašati u Zagreb, jer u Beču ima više nego dostojno posljednje počivalište, ali na kojemu je u prvom planu vijenac sa slovenskom zastavom, iako se on svugdje izjašnjavao kao Hrvat grkokatoličke vjeroispovijesti. Žalosno!

Uber
Usluga prijevoza
Ispovijesti sa stražnjih sjedala: Aplikacija koja nam je spasila glavu
  • didokvatrič:

    Hrvat,pravoslavac.To je rekao.

  • stefj:

    Taj Borojević je navodno predlagao državi SHS da im organizira vojsku i spriječi Talijane, Mađare i ostale da uzimaju komade Hrvatske, Slovenije, BiH, Vojvodine. No sabor je onda odlučio da će radije prosvjedovati, te su mislili da će međunarodna zajednica ... prikaži još! intervenirati... Svi znamo kako je to završilo, da smo postali ratni plijen podjeljen između Srbije i Italije... A on je bio nepoželjan u Jugoslaviji, pa taj krimen nosi i danas. Puno toga što je bilo OK za Hrvatsku, danas se sotonizira jer su Jugo korijeni vladajućih i medija jaki...

  • laptopxp1:

    U bivšim državama (kraljevini i republici) bio je problem to što je bio austrougarski general, a u sadašnjoj državi problem je njegovo ime, prezime i vjeroispovijest. To su razlozi zbog kojih je ovaj čovjek nepravedno "zaboravljen", a o njemu se ... prikaži još! može nešto čuti dva puta godišnje na TV kalendaru ili vrlo rijetko pročitati u kakvom prigodnom novinskom članku.