Naslovnica Premium

Fond branitelja propada, a Uprava sjedi i to gleda

Fond branitelja postao je tema za financijske forenzičare. Ima li itko viziju što sada napraviti?
23. ožujka 2014. u 22:00 6 komentara 2090 prikaza
Novac
Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Političari su o Fondu hrvatskih branitelja izjavljivali da je on jedna od najplemenitijih političkih ideja. Uz Fond hrvatskih branitelja uvijek je bilo puno dobrih želja i uzvišenih namjera. Politika se u jednom trenutku odlučila za strategiju beskompromisne darežljivosti prema braniteljskoj populaciji pa je u taj fond gurnula velikih sedam posto dionica Ine i podjednako slatkih sedam posto dionica Hrvatskog telekoma. Plan je bio braniteljima darivati još po sedam posto HEP-a, HŽ-a, Pošte, HRT-a... Svega velikog i državnog što će ići u privatizaciju. Međutim, ljudski faktor u upravljanju Fondom hrvatskih branitelja pokazao je da su domaće elite, pa i one braniteljske, umjetnici lošeg upravljanja, majstori u dezintegriranju vrijednosti. Priča o tome kako je s godinama nestajala nevjerojatna darovana imovina Fonda hrvatskih branitelja jedna je od najupečatljivijih priča o nesposobnosti, neznanju, nesnalažljivosti i dnevnom politikantstvu kao obilježjima onih koji u Hrvatskoj nekim čudom olako dobivaju pravo upravljanja nacionalnim resursima enormne vrijednosti.

Ključni problem Fonda hrvatskih branitelja u tome je da Upravni odbor fonda uporno godinama inzistira da cijeli fond kao neka čudna i nesnalažljiva kvočka sjedi na jednom jedinom važnom superjaju – dionici HT-a. Iako je stvar opće kulture znati da je zlatno pravilo svakog ulaganja disperzija rizika, iz javnosti nepoznatog razloga ljudi koji su donosili odluke u fondu odlučili su da neće više držati jaja u više košara, nego će, pojednostavnjeno rečeno, sjediti na jednom velikom jaju. I eto, to nekad blistavo, zlatno jaje najednom ni blizu više nema sjaj koji se ogledao u vrijednosti od 300 kuna po dionici i epski visokim dividendama. Sada se vrijednost dionice HT-a spustila na 164 kune, a uprava telekomunikacijske kompanije prvi je put odlučila ne isplatiti znatan dio dividende te je zadržati za nove investicije. HT je očigledno pritisnut recesijom te, kao i svaki drugi telekom u svijetu, zapravo traži poslovni model koji bi barem donekle mogao vratiti stare stope rasta. Ali to rješenje još nitko ne vidi pa ni HT.

Samo u zadnjih 12 mjeseci cijena dionice HT-a pala je za više od 50 kuna po dionici ili 25 posto. Krivulja kretanja vrijednosti dionice HT-a u toj posljednjoj godini jasno pokazuje strmoglav pad. Sada se već otvaraju dva vrlo ozbiljna pitanja: prvo, treba li pokrenuti postupak likvidacije Fonda hrvatskih branitelja. Drugo, tko će odgovarati za katastrofalne odluke da se ne čini ništa te se samo gleda kako se topi barem milijarda kuna vrijednosti. Prava šteta zapravo je neprocjenjiva jer je fond odavno mogao barem djelomično izaći iz dionice HT-a i pokupovati mnoge druge vrijedne i stabilne europske dionice ili obveznice te dodatno dobivati na vrijednosti braniteljskih udjela. A ta vrijednost udjela pala je sa svojeg vrhunca od 847 kuna u veljači 2011. na sadašnje 464 kune.

Nisu slušali savjete

Valja podsjetiti da su fond-menadžeri i drugi stručnjaci čak savjetovali onima koji su sjedili u Upravnom odboru fonda da prodaju HT i da disperziraju rizik. Međutim, političko-braniteljski sastav Upravnog odbora taj je koji je odlučio ne činiti ništa. Situacija je uvijek bila kompleksna, ali je i tada, baš kao i sada, ne činiti ništa najgora moguća opcija iako je to već postalo klasično hrvatsko rješenje u nizu primjera. I u boljim vremenima dionica HT-a jednostavno je bila prekrupna za domaće dioničko tržište, pogotovo u situaciji kad ne postoji neka naročita inozemna potražnja. Kad bi se krenulo s rasprodajom većeg broj dionica HT-a, sasvim bi sigurno zbog pritiska prevelike ponude došlo do drastičnog topljenja njezine vrijednosti. No dok se plivalo na 300 kuna, bilo je puno lakše razgovarati o zamjeni većih paketa nego na ovim razinama i u ovoj tržišnoj situaciji.

Preciznije rečeno, Fond hrvatskih branitelja u posjedu je još nekoliko dionica, ali u zanemarivim količinama i vrijednostima. Te dionice nisu posljedica bilo kakvog ozbiljnog pokušaja aktivnog upravljanja.

U zadnjem polugodišnjem izvještaju iz 2013. uočljivo je da je izloženost fonda u dionici HT-a dosegla čak 101 posto. Kako je moguće da se u zatvorenom nerizičnom fondu izloženost popela iznad 100 posto? Pa očigledno je da se konzervativni i nerizični braniteljski fond počeo ponašati kao visokorizični hedge fond te je na dug isplaćivao branitelje koji su počeli prodavati svoje udjele. Nejasno je zašto na webu nema zaključnog godišnjeg izvješća za 2013., ali može se pretpostaviti da je u njemu izloženost fonda u dionici HT-a premašila 106 posto. To je stanje prema Statutu fonda i zakonski neodrživo i pitanje je kako će to fond riješiti te kako će se to rješenje odraziti na cijenu dionice HT-a. Vrlo nezgodna pitanja. Fond hrvatskih branitelja našao se u vrlo ozbiljnom problemu – što je budućnost, kako opstati.

Kršili statut

Citirajmo samo članak 14. Statuta fonda hrvatskih branitelja: “Imovina Fonda mora se ulagati sa svrhom povećanja ukupnog prinosa od ulaganja u korist članova uz uvažavanje načela sigurnosti ulaganja imovine, raznolikosti ulaganja i održavanja odgovarajuće likvidnosti.” Dakle, ljudima koji vode fond Statut je propisao da se moraju brinuti o raznolikosti ulaganja. Zašto to nisu činili? Jesu li svjesno kršili Statut? Jesu li imali kakve pozadinske dogovore?

Nije dionica HT-a jedina gdje su donositelji odluka pokazali “vizionarstvo”. Podsjetimo da su odlučili “patriotski” mađarskom MOL-u 2008. prodati svih 700 tisuća dionica Ine. Jadranka Kosor tvrdila je da nije bilo političkih pritisaka na fond te da su postigli lijepu cijenu od 2800 kuna po dionici. Sada se dionica Ine vodi po 3250 kuna na Zagrebačkoj burzi. Dosta dugo bila je blokirana na čak 4200 kuna u vrijeme Hanfinih natezanja s MOL-om.

OK, ne može se reći da branitelji nisu imali koristi od svog fonda. Više od 60 posto njih već je unovčilo svoje udjele, neki u boljem, neki pak u lošijem trenutku. Oni koji su se suzdržavali od prodaje jer su vjerovali u dobro upravljanje te, ako ništa drugo, bolju budućnost, ispali su magarci.

Pitanje budućnosti fonda već je dugo otvoreno. Još prošle godine bivši ministar branitelja Tomislav Ivić počeo je pritiskati novu koalicijsku vlast da mora fondu dati udio od privatizacije Croatia osiguranja i HPB-a ili fond neće imati budućnost. Ubrzo mu je stigao odgovor ministra Linića da mu to ne pada na pamet s obzirom na dosadašnje upravljanje fondom, a novi resorni ministar Predrag Fred Matić samo je obrazložio da Zakon o privatizaciji, koji je izmijenio HDZ, predviđa davanje daljnjih sedam posto privatiziranih državnih kompanija braniteljima, ali da je unesena izmjena prema kojoj to – nije obveza. Dakle, Kukuriku vlast čvrsto je na stajalištu da više neće pomagati aktivnosti fonda novim darivanjima dionica, a teško da će u ovakvoj fiskalnoj situaciji radije dati novac nego dionice. Naime, tu opciju Linić je ostavio otvorenom, ali je do danas ostalo nejasno je li to jedna od linićevskih izjava izrečenih u afektu.

Sve u svemu, može se zaključiti da je Fond hrvatskih branitelja klasična hrvatska priča. U toj priči odgovorni čekaju sve dok više nema šanse išta napraviti. Koliko je samo državnih poduzeća u kojima je bilo očigledno da se ide prema litici, a da nitko nije počeo vikati vozaču: “Daj stani ili skreni”. I tako desetljećima.

U tom kontekstu poprilično je zanimljiva informacija da jedan od aktualnih članova Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja Branko Borković Mladi Jastreb ulazi u Nadzorni odbor Hrvatskog telekoma. Nejasno je što znači taj potez, misli li bilo tko iz UO-a Fonda hrvatskih branitelja da zaista može utjecati na donošenje ključnih operativnih odluka u HT-u, tj. kompaniji kojom kao vlasnik dominira Deutsche Telekom? Mogu li Hrvatski telekom, odnosno Deutsche Telekom i Fond hrvatskih branitelja imati neki pozadinski dogovor i kakve bi prirode taj dogovor mogao biti? Odgovori na ta pitanja, ako želimo izbjeći zlonamjerne špekulacije, uopće se ne mogu nazrijeti kroz prizmu neutralne analitičarske logike.

A kako je moglo biti?

Lako je biti general poslije bitke, ali zamislite da Fond branitelja nije bio pod utjecajem dnevne politike i da su ponosno zadržali Inu te s vremenom disperzirali rizike i što se tiče Ine i HT-a te da su dokazali dobro upravljanje i tako prisilili vlasti da ispuni svoje zakonsko obećanje o daljnjem prebacivanju vrijednih dionica u Fond branitelja. Danas bi, vrlo vjerojatno, imali jedan od najrobusnijih fondova u državi koji bi se snagom možda čak mogao mjeriti s onom mirovinskih fondova. Imali bi fond koji bi bio jedan od najznačajnijih moderatora događanja na domaćem tržištu kapitala i jedan od najutjecajnijih ekonomskih subjekata uopće u hrvatskoj ekonomiji. Tko zna, možda bi upravo braniteljski fond danas mogao, recimo, odrađivati preuzimanje autocesta. Zamislite spektar mogućnosti koji bi se tu otvorio za braniteljsku populaciju i njihove humanitarno-filantropske aktivnosti kada bi kontrolirali jednu takvu supermoćnu instituciju!

Nažalost, ne zasniva se sve na dobrim željama. Fond branitelja samo je još jedan od primjera da u Hrvatskoj svjedočimo kroničnom nedostatku talenta ili naučene vještine upravljanja.

Treba li Fond hrvatskih branitelja završiti u automatskoj likvidaciji ako neto imovina padne ispod 50 posto utvrđene imovine na zadnji dan treće godine? Takvo rješenje spominjalo se kao mogućnost još prije tri, četiri godine. No i dandanas ključno ostaje potpuno drugo pitanje: ima li bilo tko u ovoj državi neku jasnu viziju što bi se produktivno moglo učiniti s preostalom, i dalje vrlo vrijednom imovinom Fonda hrvatskih branitelja.

Na članovima Upravnog odbora sada su zaista krupne odluke i ne čini se da će članstvo u Nadzornom odboru HT-a pomoći bistrenju situacije.

Sprema li se neko novo pometanje pod tepih?

>>Ministar Matić: Fond branitelja ostao bez 300 milijuna kuna

>>Razočarane udovice branitelja pisale ministru Matiću zbog HPB-a

Putokaz za najljepše plaže na Pagu
Najljepše plaže na Pagu
Istražite koje su najljepše plaže i pronađite one koje će vam najbolje odgovarati

A1 izdvaja za Vas

  • Avatar guten_tag
    guten_tag:

    hehe, dolazi iz g***ce u glavu. to je bila zlatna koka, samo bila, jer je taj fond imao prihod milijun kn dnevno i mogao je danas biti fond vrijednosti najmanje 10 milijardi kn, mogli su pitati Linića koliko košta CO ... prikaži još! i kupiti ga, zaposliti branitelje i djecu branitelja a ne stalno blejati na državne jasle, dok im komunistička mladunčad razvlače državni imovinu i međusobno trguju istom. zašto nije, odgovor leži u činjenici da su vlasnici prodali svoje udjele i taj novac profućkali a ovo je logičan kraj. fond je mogao financirati sve živo, od stipendija, pomoći za liječenje, kupovinu školskih knjiga, stipendiranje najtalentiranijih i njihovo školovanje u inozemstvu da mogu preuzeti i vlast i gospodarske tvrtke. sve to je bilo moguće samo ako je fond na hrpi, možda bi propalo 10% ali ostatak je trebao biti osnovica za sve od politike do gospodarstva. najlakše je prodati i profućkati novac u gluposti.

  • BANZO:

    Cvitane ti si naša nada.

  • BANZO:

    Da je normalna država za ovakav naslov bi i autor bio u zatvoru a novine koje objave kažnjene sa nekoliko milijardi odštete fondu za načinjenu štetu. Ja kao vlasnik ne malog iznosa u fondu mogu vas smatrati kao sudionike ili ... prikaži još! ti neprijatelje u uništavanju fonda koji financiraju djecu branitelja u školovanju na fakultetima jer bez fonda i stipendije mnoga djeca branitelja biti će prinuđena prekinuti školovanje , velika hvala Gojko.