Nakon što se u bivšoj Jugoslaviji pojavio Memorandum SANU, u toj zemlji gotovo ništa više nije bilo kao prije. Posljedice toga srpskog nacionalnog programa još se uvijek osjećaju i u današnjoj Srbiji. Današnjom srpskom politikom memorandumski se politički tragovi prenose i na Hrvatsku. Sadašnje se srpsko vodstvo ponaša kao da Jugoslavija još postoji.
Srbi imaju fenomen “fantomske ruke”, tj. ponašaju se poput čovjeka koji je nekoć imao ruku, a više je nema, ali je i dalje osjeća. Tako i oni znaju da više nema Jugoslavije u kojoj su dominirali, ali se i dalje ponašaju po istom modelu premda je između njih i Hrvatske schengenska granica.
Zbog gubitka prevlasti srpska je elita u Jugoslaviji i pokrenula Memorandum SANU. Najprije su tražili ustavni preustroj Jugoslavije, gdje bi oni svoju vlast protegnuli i na autonomne pokrajine Vojvodinu i Kosovo. Da bi uspjeli u namjeri formiranja novoga Ustava po svojoj želji, proizveli su masovnu antititoističku histeriju. Namjestili su aferu Agrokomerc predsjedniku komisije za promjenu saveznoga Ustava Hamdiji Pozdercu. Njega su politički uništili, a njihova intelektualna elita nastavila je s književnim seansama akademika Dobrice Ćosića u beogradskoj Užičkoj 17. Paralelno s time počela su i tzv. događanja naroda.
Nastavilo se “jogurt-revolucijom” i masovnim “mitinzima istine”. Zajapurena se masa valjala ulicama gradova i klicala Slobodanu Miloševiću. On je pretvoren u božanstvo i u vođu “trećeg srpskog ustanka”. Milošević je postao onim što su tražili akademici SANU. Rat protiv Hrvatske pod geslom poziva “Svi Srbi na okup” bio je također dio Memoranduma.
Srbi u Hrvatskoj također su bili ne samo sredstvo velikosrpske politike nego i njezini akteri. Uostalom, Memorandum SANU i pisan je u Primoštenu, u kući srpskoga akademika Jovana Raškovića. Nije Rašković tek slučajno postao vođom srpske pobune u Hrvatskoj. On je provodio planove srpske intelektualne i političke elite. Ta elita i danas pokazuje nostalgiju za vremenima kada su u Jugoslaviji imali dominaciju i bili samozvani arbitri. Slično se Aleksandar Vučić, Tomislav Nikolić i Ivica Dačić ponašaju i danas.
Gotovo da i nema nekoga poteza hrvatske vlasti a da oni na njega ne reagiraju s memorandumskih pozicija i kao da smo još uvijek u zajedničkoj državi. Što bi tek bilo da je i Srbija u Europskoj uniji?! Moguće je čak da bi i jezik bio stavljen pod staru egidu srpskohrvatskog! Srpsku diplomaciju i stare aspiracije na Hrvatsku ne treba podcjenjivati. Memorandum SANU trajni je dokument velikosrpske politike i njezina mentalna konstanta.
Činjenica da je od završetka Memoranduma SANU prošlo trideset godina a da se on još uvijek spominje kao dio srpske političke tradicije i nacionalnoga programa pokazuje da je on trajni dio srpskoga duhovnoga naslijeđa.
>> Tanjug: Viši sud u Beogradu osudio Čolovića na tri godine zatvora
