Biatlonec Jakov Fak (26), tisti, ki je ustvarjen za velika tekmovanja... - ovakvi komentari u Sloveniji prate dečka iz Mrkoplja na kojeg smo, otkako je otišao pod slovenski stijeg, pomalo zaboravili.
Sam će reći da je morao povući takav potez kako bi razvio svoj puni potencijal:
– Pod hrvatskom sam zastavom osvojio medalje na Svjetskom prvenstvu i Olimpijskim igrama, a kad sam shvatio da više neću moći raditi s ljudima iz slovenske reprezentacije s kojima sam počeo graditi te vrhunske uspjehe, napravio sam taj korak i otišao k njima. Set medalja na svjetskim prvenstvima koje sam u međuvremenu osvojio u slovenskom dresu, dakle zlato, srebro i broncu, moji su čvrsti aduti o tome jesam li pogriješio u odluci da promijenim reprezentaciju. Uvjeren sam kako bih, da sam napustio pobjednički tim, ostao bez tog seta – priča Fak.
Ovdje je moguće povući usporedbu, recimo s Lukom Modrićem, igračem Reala, koji bi teško danas bio jedan od najbojih na svijetu da je ostao, recimo, igrati u zaprešićkom Inkeru...
– U biatlonu se ne natječu klubovi, nego isključivo reprezentacije, pa nije rijetkost da se sportaši odluče učiniti korak kao i ja da bi uspjeli, odnosno razvili svoj puni potencijal.
Pametnom je tu priče o prelasku dosta... A ono što intrigira jest to što se taj dečko trenutačno priprema za isto što i naš Ivica Kostelić. Medalju na Olimpijskim igrama u Sočiju...
Dosta mi je tri dana godišnjeg
Ljetos ste imali svega tri dana godišnjeg odmora, tvrdili ste da vam od onoga što volite ne treba odmor, pa je i tri dana dosta... Jeste li se uspjeli odmoriti u ta tri dana proteklog ljeta?
– Sljedeće godine sam zaslužio barem tjedan dana odmora, ha, ha! Ne treba nam odmor od onoga što volimo, ali i trener mi kaže da se ponekad treba odmoriti, promijeniti rutinu. Kupati se, spavati...
Kako tempirate formu za Soči? Poznat je primjer Ivice Kostelića koji već u lipnju počinje raditi da bi u (slalomskom) siječnju bio u top izdanju. I to je, s laičke strane, prilično nevjerojatno. Pripremati se da bi za sedam mjeseci bili fit u tih desetak ili dvadesetak dana. Kako se to radi? Kakav je vaš plan? Kada je vama “špica”?
– Stvari nisu puno drugačije, pripremali se za SP ili OI. Doduše, malo izgleda drugačije nego kod Ivice, budući da svaki sport iziskuje drugačije pripreme. Ključno je kvalitetno odraditi treninge, ali pri tome pratiti kako tijelo odgovara na opterećenja, a zatim planove treninga eventualno korigirati. Jednostavnije - postoje planovi kojima se tijelo dovodi u top formu.
Što ste sve radili, ima li kakvih zanimljivih treninga, kupanja u ledenom potoku, trčanja po egzotičnim destinacijama?
– Kupao sam se u hladnim potocima u francuskim Alpama, a puno sam vozio bicikl, role, veslao, trčao...
U kakvoj ste formi? Kako se osjećate za razliku od prijašnjih sezona?
– Trenutačno nisam u zavidnoj formi, ali osjećam da polako dolazim u stanje u kojem moram biti u ovom dijelu sezone. Imao sam problema sa zdravljem i zato još nisam na razini koja bi me zadovoljila.
Igrač ste za velika natjecanja, zablistate u pravom trenutku, u onom kada se dijele najsjajnije medalje. Uostalom, takvi se traže, i to ne samo u vašem poslu. Kako se to radi i stvara li to pritisak?
– Igrač za velika natjecanja? Hvala na komplimentu. Svatko želi biti dobar, a ja bih htio biti na visokom nivou tijekom cijele sezone, a dakako, najbolji na velikim natjecanjima kada se dijele najveće nagrade. Nema sportaša koji može sa stopostotnom sigurnošću prognozirati da će osvojiti medalju, a u tome je i draž. Pritisak postoji, ali se lako nosim s time.
Čemu se veselite na Igrama u Sočiju, opišite iskustva iz Vanocuvera? Kako izgleda u selu, stvaraju li se nova prijateljstva, ima li uopće vremena za to?
– Poseban je to osjećaj, prvo o tome sanjate i razmišljate, a tek kad doživite, onda zaista uživate. I nije netočno kad kažu da je važno sudjelovati jer zaista uživate bez obzira na to kakav je rezultat. Moja iskustva u Vancouveru bila su prekrasna. Na mojim prvim Igrama pripala mi je čast nositi hrvatsku zastavu na otvorenju i imao sam privilegij osvojiti i medalju. Živio sam u olimpijskom selu u Whistleru s hrvatskom bob reprezentacijom, upoznao sam neke sportaše iz egzotičnih zemalja, sve su to sjećanja za cijeli život.
Spavate li uopće na OI? Kako pronalazite mir? Je li trema dan ili jutro prije natjecanja veća nego ikad ili ste opušteni?
– Svaki put utonem u bezbrižan san. Treme u Vancouveru nije bilo više nego inače, a na Igrama ste izrazito inspirirani i puni pozitivnih dojmova.
Je li bronca koju ste osvojili na OI draža od drugih svjetskih zlata?
– Da. Ta bronca bila je nešto sasvim posebno, bile su mi to prve Igre, ostvario sam svoje olimpijske snove.
Kako se psihički pripremate?
– Svaka utrka je posebna, ali priprema je vrlo jednostavna - biti miran i opušten prije starta. Sve ostalo dolazi samo od sebe.
Čekaju ga još 4 nastupa na OI
Što vam prolazi kroz glavu u onom trenutku kada je sagnete, a neka osoba, gradonačelnik, ministar ili neki drugi (sportski) moćnik stavi vam olimpijsku medalju oko vrata?
– Razmišljate o tome hoće li je okrenuti na krivu stranu. Šalim se! Osjećaj ponosa je najbitniji. Onaj osjećaj da ste napravili nešto veliko i lijepo. Za sebe, ali i sve one kojima je ta medalja barem na trenutak uljepšala dan i izmamila osmijeh na lice.
U kojim se utrkama nadate da biste mogli uzeti medalju, odnosno, koje utrke u Sočiju ne smijemo propustiti pogledati?
– Četiri sam godine stariji, nakupio sam iskustva i vjerujem da mi rastu šanse da ponovo osvojim medalje. Naravno, možda me taj osjećaj i vara... Nisam osoba koja bi rekla da će sigurno osvojiti još neku veliku medalju, ali ću reći da je želim osvojiti i da ću dati sve od sebe da to postignem! Što se gledanja utrka tiče, gledajte sve moje nastupe i vjerujem da ćete biti zadovoljni...
Poznato je da biatloncima karijere traju duže nego ostalim sportašima, uostalom Ole Einar Bjørndalen (39), najuspješniji zimski olimpijac svih vremena, nastupa i danas iako je počeo davne 1993. godine. Prema tome, očekuju vas, nakon Sočija, još barem tri nastupa na olimpijskim igrama. Jesu li šanse za novu medalju veće danas ili, recimo, za osam godina, kada ćete pucati od iskustva?
– Iz vaših usta u Božje uši, nadam se da ću ostati zdrav i sljedećih godina ispuniti sve svoje želje i ciljeve koje imam u sportskoj karijeri. Ostaje nam samo čekati. Naravno, ja se nadam...
Želimo ti još puno uspjeha i uspona na postolja, puno uzdizanja tvoje zastave, slušanja tvoje himne uz tvoju legendarnu najavu - Fak Slovenija !!!