Naslovnica Premium Kolumne

Europski identitet sporazum je koji se mijenja već 70 godina

Svako istraživanje jasno ukazuje da imigranti nisu doveli do veće stope prekršaja ili nereda
12. srpnja 2018. u 08:45 1 komentara 192 prikaza
migranti
Foto: Reuters/PIXSELL

Na izborima, glasačima je ekonomija bitna kroz percepciju boljeg, odnosno lošijeg života, ali istinsku mobilizaciju stranke ostvaruju kroz svjetonazorska pitanja. U situaciji kada je veliki dio stanovništva nostalgičan za boljim vremenima, uplašen zbog promjena i gubitka stečenih pozicija, pitanje identiteta, europskog ili nacionalnog, sve je bitnije.

Edo Maajka Edo Maajka Nema alternative! Ili ultradesnica ili ekipa iz Živog zida koja igra na kartu glupih ljudi

Imigracija najviše polarizira stanovništvo i oblikuje narative koji s jedne strane zastupaju utopijsku ideju otvorenog društva bez granica, a s druge strane ostavljaju prostor ultradesnim pokretima kojima se politički program svodi na širenje paranoje. Ksenofobija dobiva novu snagu u strahu od drugog i vidi se u jačanju desnih stranaka i njihove retorike koja bi prije deset ili petnaest godina bila nezamisliva u mainstreamu.


Trenutno je ukupno 68.5 milijuna ljudi u statusu izbjeglica zbog prisilnog napuštanja svojih domova, a zasigurno nitko od njih nije odabrao bojati se za svoj život na improviziranim brodićima usred Sredozemlja na putu do Europe. Povijest Europe je povijest konstantnog pomicanja stanovništva i dok smo spremni kriviti imigrante došle nakon ratova sredinom prošlog stoljeća, bitno je razumjeti da je njihova prisutnost tu puno dulja i da je možda bitnije pitanje što smo mi, ponosni na europske vrijednosti zajedništva i otvorenosti, učinili za njihovu integraciju.

Tonino Picula usvojeni svi amandmani Picula pozvao na povećanje proračuna za 150 milijuna građana u pograničnim regijama

Kolonijalni stavovi ponovno dobivaju maha u diskursu o nama i njima i dok je u Hrvatskoj vrlo lako reći da smo tijekom povijesti bili premali i neznatni, dio smo puno veće priče i trebamo se zapitati koja je budućnost Europske unije ne gledajući samo usko osobne interese. 
Na nama je da prije nego osudimo drugačije, strano i novo, definiramo vlastite vrijednosti bez kojih nema niti identiteta, od osobnih do kolektivnih.

Europa uporno inzistira na gubitku nacionalnih identiteta pod okriljem otvorenosti i prepušta ih na brigu strankama daleke desnice onemogućavajući istinsko razumijevanje i prihvaćanje promjena. Zar nam je bilo bolje prije vala imigranata ili na tu temu samo trošimo potencijale političkog djelovanja? Svako istraživanje jasno ukazuje da imigranti nisu doveli do veće stope prekršaja ili nereda. S trenutnom krizom jednako je suočeno starosjedilačko društvo kao i oni koji dolaze u potrazi za boljim prilikama. 


Slovenska granica migrantska kriza U Sloveniju iz Njemačke stiže val protjeranih migranata

Kao i ostali, europski identitet društveni je sporazum koji je tek na površini i briselskim birokratima znači isto, većini građana se uvelike mijenjao tijekom posljednjih 70 godina. Pozivajući na političke ekstreme, trenutne stranačke opcije selektivnog liberalizma i ksenofobnog konzervatizma računaju na emotivnost pri glasovanju, ne na znanje. Možda bi bilo pametnije prisjetiti se naše nedaleke povijesti i shvatiti da je pripadnost bogatoj kulturi prilagodbe i promjena bitnija od pripadnosti jednom isključivom identitetu.

Migranti u Bihaću:

migranti
1 / 10
ccc
CCC Shoes&Bags
Ima li što slađe od dječjih cipela? Još kad se usklade s roditeljima...

A1 izdvaja za Vas

  • bakulušić:

    Na djelu je razgradnja braka,obitelji, nacija, tradicije, kulture i civilizacije građene tisućama godina. Netko želi da ukinemo granice i skinemo kućna vrata, da može ući i izaći tko kada i kako želi. Bratstvo, jednakost i sloboda za sve! Odnekud mi ... prikaži još! je to poznato. Sve je to naše! I to mi je odnekud poznato. Parole koje su svijetu donijele puno zla i krvi. Statisti su bili proleteri pa su ih se režiseri odrekli. Statisti su homoseksualci i slične skupine. I njih će se režiseri odreći. Statisti su i migranti kojih će se režiseri odreći onoga trenutka kad nam ih dovedu u kuću. Na djelu je proces razgradnje mira i normalnog života. A ako u tome uspiju, režiseri će nam određivati što je to red a što nered, što je ljubav a što mržnja, što je normalno a što nenormalno. Kao što to već u Hrvatskoj rade. A u pola Europe su to već napravili. Europa se odrekla Boga ne sluteći što je čeka. A čekaju je krv i suze.