Premium Povodom lansiranja novog portala, Vecernji.hr svim čitateljima daruje mjesec dana besplatnog Premium sadržaja!
Naslovnica Premium Kolumne

Europa je odavno rob ideologije političke korektnosti i slobodnog tržišta

Eurobirokrati realnost tumače na iskrivljen način, a zapravo varaju sami sebe. Tako je i povjerenica EK 
Federica Mogherini Srbe uvjeravala da im je EU najbolji izbor
Objava 11. ožujka 2017. 0 komentara 1600 prikaza
Federica Mogherini
Foto: Srdjan Ilić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Europa se i nedavno mogla osvjedočiti što Srbija misli o EU, odnosno o Rusiji. U to se i osobno mogla uvjeriti “ministrica vanjskih poslova” EU, Federica Mogherini, došavši u Beograd snubiti Srbiju da se odrekne Rusije i prikloni EU. Ona je u to kanila uvjeriti i poslanike srbijanske Skupštine. Oni su je izviždali, uporno skandirajući “Srbija – Rusija, ne treba nam Unija!”. Federica Mogherini počela je čitati svoj snishodljivi govor na srpskom, no ni to nije bilo dovoljno da zvižduci prestanu. Eurobirokrati mogu to beogradsko događanje tumačiti kao ponašanje šačice srpskih ekstremista, predvođenih radikalima Vojislava Šešelja, a ne kao većinsko raspoloženje Srba prema EU.

To je zapravo postao opći obrazac ponašanja eurobirokrata, da realnost tumače na iskrivljen način, da zapravo varaju sami sebe. Tako i napade islamskih terorista često svedu na to da se radi o napadu nekog pomahnitalog pojedinca. U ime tzv. političke korektnosti ne žele reći istinu. Europa je već odavno postala rob ideologije političke korektnosti i slobodnog tržišta. Unatoč svemu tome, Federica Mogherini Srbe je valjda kanila uvjeriti da im je EU ipak najbolji izbor.

European Union Foreign Policy Chief Federica Mogherini arrives for the Conference on Cyprus at the European headquarters of the United Nations in Geneva, Switzerland, January 12, 2017. REUTERS/Pierre Albouy 'Zapadnobalkanska šestorka' Mogherini: Uvođenje zapadnog Balkana u EU zadatak ove generacije političara Skupština Srbije 'Ne treba nam unija' Kaos u parlamentu Srbije: Evo kako je Šešelj dočekao visoku predstavnicu EU

Trud joj je bio uzaludan. Između EU i Rusije, Srbi su u Skupštini pokazali što misle, odnosno koga preferiraju. Tako se još jednom pokazala tradicionalna vezanost Srbije uz Rusiju. Ta veza nije racionalna nego puno dublja. Najbolje je ilustrira nekadašnja izjava novog turbo Srbina Emira Kusturice: “Meni je draže rusko govno nego američka pita!” Iza današnje vezanosti Srbije uz Rusiju ne stoje toliko ekonomski interesi, koliko pripadnost pravoslavlju.

Svjedočio je o tome i prvi ambasador Titove Jugoslavije u Sovjetskom Savezu nakon Staljinove smrti, Svetozar Mićunović. Na jednoj diplomatskoj večeri na kojoj se okupila gotovo cijela Hruščovljeva vrhuška i gdje se enormno pilo, razgovor je unatoč tome tekao hladno i usiljeno. Tek kada je Mićunović u jednom trenutku uzgredice spomenuo da je i on po tradiciji pravoslavni, kaže da se tada prisutni maršal Vorošilov “sav ograšio”. Premda su svi prisutni bili komunistički ateisti, ta im je činjenica očito bila osobito draga, pa je i razgovor postao opušteniji i spontaniji.

Osim Vatikana, Hrvatska nije imala pokrovitelja

Odnos sličan tome pokazuju i neki bosanskohercegovački Bošnjaci prema islamu i Turskoj. Bilo je to vidljivo već za vrijeme Alije Izetbegovića, autora Islamske deklaracije u kojoj je maštao o islamskoj Bosni i Hercegovini. Neki su Bošnjaci i danas sljedbenici toga Izetbegovićeva nauka. Kažu da je slijedom toga danas u Bosni trajno nastanjeno 40-50 tisuća Arapa.

Možda su iz straha od islamizacije, svjetski moćnici Srbima i dali polovicu BiH. S druge strane, možda su zbog toga dopustili i ulazak Rusije u BiH. Rusija im je iza leđa ušla u Republiku Srpsku, iskoristivši ideologiju slobodnog tržišta, kupivši rafineriju nafte u Bosanskom Brodu. Peripetije oko te rafinerije i odbijanje hrvatske ponude da će dati plin za njezino sređivanje još su jednom pokazali koliko su Srbi vezani uz Rusiju. Milorad Dodik odbio je hrvatsku ponudu, rekavši da u obzir dolazi samo ruski plin koji bi preko Srbije dolazio u tu rafineriju. Hrvatska je ostala usamljena u svome prijedlogu. Nije za njega dobila ni potporu EU.

Hrvatska i inače nema potporu neke velike svjetske sile kao što je imaju Srbija i BiH. Osim Vatikana, Hrvatska nije imala pokrovitelja, no moć Vatikana nije ravna moći koju imaju zaštitnice Srbije i BiH. Pomoć Vatikana se najviše osjetila tijekom priznavanja hrvatske neovisnosti dok je papa bio Ivan Pavao Drugi.

Dolaskom pape Franje taj se odnos prema Hrvatskoj promijenio. Danas imamo situaciju da se u kanonizaciju kardinala Stepinca uključilo čak i Srpsku pravoslavnu crkvu, premda ona nije neutralna strana. Da apsurd bude veći, sve se to čini čovjeku koji je odbio da Katoličku crkvu u Hrvatskoj, po Titovoj želji, odvoji od Vatikana. Vatikan upravo preko kardinala Stepinca, stalnim odugovlačenjem da ga se proglasi svetim, nastoji doći do patrijarha Ruske pravoslavne crkve. No za razliku od Srba, Hrvati uglavnom o svemu šute.

>>Ovdje Bošnjak i Srbin žive kao braća: 'I pred rat se osjećao miris mira'

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Message