Dok ulicama Kijeva leti kamenje, a crni dim pojačava neizvjesnost nad sudbinom Ukrajine, Bruxelles pokušava pročistiti zrak nudeći Putinu stvaranje slobodne trgovinske zone od Atlantika do Pacifika. No, istodobno u EU obavlja posljednje pripreme za pravi gospodarski sporazum – s Washingtonom. Idući mjesec održava se četvrti, povijesni krug pregovora između Europske unije i Sjedinjenih Država o najvećem svjetskom trgovinskom sporazumu. Njegovim zaključenjem bit će stvorena zona slobodne trgovine od Kalifornije preko Atlantskog oceana pa sve do estonskog grada Narve, mostom povezanog s Rusijom. Gdje je kraj EU, odnosno dokle će se prostirati ta zona, ovisi i o paraliziranoj Ukrajini. Društvo podijeljeno između Zapada i Istoka podjednako mame europski povjerenik za proširenje Stefan Füle i ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.
– Financijska je podrška Ukrajini moguća, ali uz reforme, reforme i samo reforme – poručio je Füle. Lavrov, govoreći o carinskoj uniji Rusije, Bjelorusije i Kazahstana, ističe: “Ovo je snažan politički signal svim zemljama izvan EU”.
Rusija trenutačno dogovara stvaranje slobodne zone i s drugim državama nekadašnjeg Sovjetskog Saveza uključujući, dakako, Ukrajinu.
Protekcionističke mjere
Ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič planirao je krajem studenog potpisati 900 strana dugačak trgovački sporazum s EU, svojevrsni predbračni ugovor, no čini se da je ruski predsjednik Putin još početkom tog mjeseca na tajnom sastanku uspio sklopiti savezništvo s Ukrajinom. Janukovič je, na neodređeno vrijeme, odgodio potpis sporazuma s EU. Propovjednici globalizacije tvrde da slobodna trgovina donosi blagostanje svima slijedom čega bi uklanjanje trgovinskih barijera između EU i Rusije ublažilo politički pritisak na Kijev. No, sklapanje takvog gospodarskog saveza nije izgledno u nadolazećim godinama, svjesni su i u Bruxellesu i Moskvi. Stvaranjem slobodne zone između EU i SAD-a bit će ukinute sve trgovinske carine, zabranjene potpore državnim kompanijama, a koristi se očekuju i od uklanjanja „necarinskih“ barijera uspostavljenjem istih pravila kroz suradnju regulatornih tijela i zaštite intelektualnog vlasništva. EU i SAD proizvode i izvoze slične proizvode i usluge te su već sada međusobne carine niske i ne prelaze tri posto.
Najveći dio uslužnih djelatnosti Amerikanci izvoze u EU, a blok od 28 zemlja drugo je po veličini tržište za američke proizvode. S druge strane, kompanije iz EU najviše novca uložile su upravo u SAD, podatak je Europske komisije za 2011. godinu. I jedna i druga strana tvrde da će sporazum ubrzati razmjenu, povećati efikasnost, srušiti cijene i povećati blagostanje građana. Budući da su SAD i najrazvijenije članice EU na sličnom stupnju gospodarskog razvoja, takva trgovina može donijeti koristi objema stranama. Prosječni Amerikanac ima BDP od 51.000 dolara, a stanovnik EU 33.000. S druge strane, Rusija, u kojoj BDP po stanovniku iznosi 14.300 dolara, dugo je bila dijelom planskog gospodarstva, a brojne stare tvornice i kompanije nisu konkurentne na globalnom tržištu.
– Rusija gospodarski nije spremna uspostaviti zonu slobodne trgovine s EU – smatra Vladimir Pankov, profesor ekonomije s moskovskog sveučilišta Higher School of Economics. Rusija većinom izvozi sirovu naftu i plin, a uvozi strojeve i transportnu opremu. Kako bi zaštitila proizvodnju i radna mjesta od strane konkurencije, uvela je protekcionističke mjere uključujući visoke carine. Tek 2008. godine počeli su novi trgovinski pregovori s EU, koji su trebali nadopuniti prvotni sporazum iz 1997., no svi razgovori zaustavljeni su 2010 godine. U međuvremenu je Bruxelles podupirao Moskvu na putu za članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (WTO), zaduženoj za nadgledanje i liberalizaciju trgovine, nadajući se da će otvaranjem porasti izvoz iz EU. Krajem 2012. Rusija je konačno pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, no u Bruxellesu tvrde da još nije ukinula „visoke jednostrane carine“.
Euroazijska unija
Godinu dana nakon pristupanja Rusija i dalje ne poštuje sve odredbe WTO-a, navedeno je na stranici Europske komisije. Profesor Pankov još je prije šest godina najavljivao da će „razoružavanje tarifama vjerojatno trajati između sedam i deset godina“.
– Mora postojati mogućnost privremenog zamrzavanja, ili čak povećanja tarifa, ako postoji neravnoteža na pojedinom tržištu nekog proizvoda, napisao je u svom radu. Tako je, tvrdi, funkcionirao europski trgovinski blok EFTA 1960-ih. No, u Bruxellesu ne misle toliko čekati. EU će koristiti sve raspoložive instrumente kako bi bio siguran da će pravila WTO-a biti poštovana jer je to ključan element u popravljanju dugoročnih trgovačkih i investicijskih odnosa s Rusijom – tvrdi Europska komisija. Tvrdi i da postoji 78 poteza protivnih pravilima ove globalne organizacije. Najviše je pak brine osnivanje Euroazijske carinske unije, ruski projekt stvaranja zone slobodne trgovine na prostoru bivših sovjetskih republika. Rusija, Bjelorusija i Kazahstan očekuju priključenje ostalih zemalja. Kao članica WTO-a o tome je morala obavijestiti organizaciju.
– To se nije dogodilo i nastojimo otkriti zakonsku pozadinu – rekao je neimenovani dužnosnik iz Bruxellesa.
u Rusiji vlada najveći jaz između bogatih i siromašnih nego igdje u Europi...na jednoj strani milijarderi, a na drugoj sirotinja koja u prosjeku živi 60 godina, jer umire od kroničnog pijanstva...srednje klase uopće nema...kako onda možemo uopće govoriti o nekakvomm standardu...ja ne bi išla tamo živjeti ni da mi poklone državljanstvo