Vjerojatno se ni jedan ekonomski izraz nije koristio s više pogrešaka od komparativnih prednosti. Političari naglašavaju u svojim kampanjama da žele iskoristiti komparativne prednosti zemlje ili regije, u pravilu ne navodeći u odnosu na koga. Na jednostavnom primjeru dviju roba, vina i platna, te dviju zemalja, Engleske i Portugala, slavni ekonomist David Ricardo je pokazao da međusobna trgovina, iako Engleska ima apsolutnu prednost u proizvodnji obiju roba, omogućava specijalizacija koja za obje zemlje donosi koristi. Engleska se specijalizira za proizvodnju platna gdje ima veću prednost, a Portugal vina, gdje ima manji zaostatak, otvarajući mogućnost trgovine koja pogoduje i jednoj i drugoj zemlji.
Na tragu te teorije, McKinsey Global Institute je istražio učinak međunarodne trgovine na BDP država i zaključio da zemlje koje imaju više trgovinskih veza u globalnoj mreži razmjena imaju i do 40 puta veći BDP od onih država koje se oslanjanju gotovo isključivo na domaću proizvodnju. S druge strane, predsjednik Trump vjerojatno je izbore dobio i snažnom retorikom o zatvaranju granica ne samo za imigrante, već i za dobra proizvedena izvan SAD-a po povoljnijim cijenama.
Jasno je da obećanje o vraćanju američkih poslova, pogotovo kod najugroženijih radnika bez višeg obrazovanja, izaziva punu pažnju i daje nadu. Iako je teorija komparativnih prednosti bazirana na školskim pretpostavkama radne vrijednosti i na potpunoj mobilnosti radne snage i nadnica, te postavke teško da su ikad postojale i zamijenjene su novim, primjerenijim teorijama poput teorija konkurencijske prednosti.
Stoga kritike da trgovinski dogovori između zemalja dovode do gubitaka poslova zbog nelojalne konkurencije ne stoje jer su prednosti se veće, čak i kad su kratkoročno nepopularne. Za proizvodnju dobra ili usluge, pogotovo u većim korporacijama koje uglavnom jesu prozvane u slučajevima outsourcinga jeftinije radne snage, potrebne su komponente dopremljene iz različitih područja svijeta. Za proizvodnju mobitela ili televizora sirovine se nabavljaju iz više zemalja u kojima se odvija i dio proizvodnje. Zato zatvaranje ne bi dovelo do većih benefita za lokalno stanovništvo, već srozalo kvalitativnu i financijsku konkurentnost njihovih proizvoda na globalnom tržištu. Dva stoljeća teorije komparativnih prednosti pokazala su da ekonomsko otvaranje i suradnja donosi koristi svima, zatvaranje gotovo nikada, pogotovo u srednjem ili dugom roku.
U ekonomiji nema mjesta shvaćanju da jednome mora biti gore, da bi drugom bilo bolje, odnosno, ako se netko obogatio da je uzeto od njih koji to, eto, usprkos svim kvalitetama, nisu uspjeli. Ovaj stav ima posebno značenje u našim prostorima, u kojima se uglavnom smatra da je nečiji dobitak tuđi gubitak. Razmjena, temeljena na specijalizaciji, stvara mogućnost da svima bude bolje.
osnove ekonomije kazu da ne moze biti svima bolje....svima odlicno ....svima slabo .. svima najgore... radim u tzv.sustavu...gdje vidim da ima osoba koje godinama rade isti posao ali pri svkakoj novoj organizaciji njihov posao dobija drugi naziv i tako dolaze do velikih placa ...a sistem je toliko privatiziran i posluje potpuno nezakonito ..ali takva je drzava...dok je ovakvih vodja ne pise nam se dobro...