Točno prije godinu dana u poljskom gradu Gdanjsku hrvatska pjesnikinja Dorta Jagić dobila je prestižnu literarnu nagradu The European Poet of Freedom. Nagrađena je za zbirku pjesama “Kauč na trgu” koji joj je objavilo Hrvatsko društvo pisaca 2011. godine, i to u svojoj cijenjenoj biblioteci Poezija koju uređuju marljivi Ervin Jahić i Ivan Herceg. Ne bez važnosti, riječ je o međunarodnoj književnoj nagradi koja je “teška” 25.000 eura. Iznos je to koji nije zanemariv čak ni u najbogatijim zemljama zapadne Europe, a kamoli u siromašnoj Hrvatskoj. Još je veća senzacija da su sa 25.000 eura honorirali pjesnički rad, jer su takve unosne nagrade obično rezervirane za pisce unosnijih literarnih grana, poput romanopisaca, gdje se i inače vrti više novaca. U startu su tu izdašniji honorari, veći je broj nagrada, a i naklade romana i pjesničkih zbirki nikako se ne mogu uspoređivati.
Dorta Jagić lani je u ovo vrijeme bila oduševljena višednevnim i dobro organiziranim festivalom u Gdanjsku jer se tamo poeziji prilazilo raširenih ruku i s krajnjim poštovanjem. U Gdanjsku nigdje nije namirisala zadah kompleksa manje vrijednosti kakav zna zagaditi mnoge pjesničke manifestacije. Pjesništvu se, tvrdila je lani Dorta Jagić, pristupalo ozbiljno, ali i s eurovizijskim glamurom spektakla, doduše u suptilnijoj varijanti. Tako je na dodjeli nagrade u prepunom gradskom kazalištu muzicirao veliki orkestar u svemirskim kostimima, a cijeli je događaj prenosila televizija. Jutro nakon dodjele Dorta Jagić dala je dugi intervju za nacionalnu televiziju koji je išao u udarnom terminu. Svih sedam finalista nagrade ostvarilo je i pravo na prijevod cijele knjige na poljski, što je rijetka praksa nagrađivanja pjesnika čak i u bogatijim sredinama od Poljske i radničkog Gdanjska. Zanimljivo da je Dorta Jagić nagradu u Gdanjsku dobila na isti dan kada i nagradu Goran za mlade pjesnike na Goranovu proljeću sada već daleke 1999. godine, pa 21. ožujak očito ima važno značenje u životu ove hrvatske pjesnikinje, ali i autorice kratkih priča.
Pitate li danas Dortu Jagić što joj je nagrada u Gdanjsku donijela u ovih proteklih godinu dana, možete čuti da se na tu temu nema što reći. Dorti se baš ništa epohalno nije dogodilo niti promijenilo u literarnom životu nakon trijumfa u Poljskoj. Doduše, ovih joj je dana u Slovačkoj izašla lijepo prelomljena zbirka “Visoki C”, ali poljska nagrada ovu pjesnikinju nije snažnije afirmirala u hrvatskom literarnom establishmentu, ako takav uopće postoji. Hrvatski književnici vrlo rijetko dobivaju strane književne nagrade (jedine iznimke tu su autori haikua). A kada neke rijetke naše spisateljske ‘ptičice’ i osvoje ugledne strane književne nagrade, hrvatska kulturna politika kao da ne zna što bi s njima. A upravo bi na njima trebala graditi naš međunarodni identitet. Upravo bi njih trebala slati na međunarodne sajmove, forsirati njihove prijevode i tako ‘izvoziti’ hrvatsku pamet izvan hrvatskih granica. Možda bi ih mogla sustavno i ciljano zapošljavati i u hrvatskoj diplomaciji, kao što to rade sve mudre zemlje na svijetu. Tu već imamo dobar primjer pjesnika Drage Štambuka koji ipak ima više afiniteta za hrvatsku kulturu od nekih drugih diplomata, ali i za kulturne djelatnike u zemljama u kojima zastupa hrvatske interese. Ali što očekivati od zemlje čije Ministarstvo kulture crno na bijelo tvrdi da u ukupno dodijeljenim sredstvima za književnost poezija tradicionalno i stabilno participira s pet posto. Doista. Neviđena potpora najugroženijoj literarnoj grani.
>> Poezija kao nova valuta plaćanja?
