Dobro jutro, građani Europske unije. Taj legendarni novinski naslov mogao bi se ponoviti i gospodinu Ivici Todoriću i njegovu timu odvjetnika nakon što im je sutkinja westminsterskog suda u Londonu, gospođa Emma Arbuthnot, priopćila jučer da ne nalazi prepreke za Todorićevo izručenje Hrvatskoj. Drukčiju odluku nije ni bilo moguće očekivati upravo zbog EU.
Europski uhidbeni nalog, mehanizam koji je u EU na snazi od 2004., upravo je zbog toga i skrojen i upravo tako i funkcionira: da bi tradicionalno spore mehanizme izručenja iz jedne države u drugu ubrzao, da bi iz njih izbacio političke kalkulacije (potpis ministra i slično) i ostavio samo pravne aspekte. “Jeste li vi taj i taj? Jesam. Pričekajte da vidimo je li kazneno djelo zbog kojeg vas traže kažnjivo i po našem pravu. Jest. Slučaj završen, idete onamo gdje vas traže jer mi smo svi EU pa ondje izvodite daljnje dokaze.”
Naravno, postoji još žalbeni postupak nakon jučerašnje odluke suda u Londonu. I u toj proceduri još je moguće, teoretski, da sud odluči drukčije: da prihvati (legitiman, također utemeljen u istim tim europskim propisima) argument Todorićeva tima da nema potrebe za izručenjem jer optužnica još nije podignuta, a u predsudskoj fazi kaznenog postupka osumnjičenik se može saslušati i iz druge države EU. No činjenica je da sutkinja Arbuthnot nije jučer prihvatila taj Todorićev argument i činjenica je da je to mala pobjeda hrvatskog pravosuđa, odnosno Državnog odvjetništva koje traži Todorićevo izručenje. Ali i pobjeda vladavine prava u EU, u kojem je koncept europskog uhidbenog naloga mali ali važan kotačić (kotačić koji je, žalosno, tadašnja hrvatska Vlada pokušala minirati u trenutku ulaska RH u EU, ali to je sasvim druga priča).
Todoriću sada preostaje da uživa u drugim postignućima EU u domeni kaznenih postupaka: od 1. travnja ove godine na snazi su nova europska pravila koja jamče da se presumpcija nevinosti, koncept koji postoji u svim državama EU, primjenjuje uvijek i svugdje. I u Hrvatskoj. Jer ovo je EU.
