Za neplodne zapadnjačke parove Indija je posljednjih godina meka u koju odlaze po željenu djecu, koju im rađaju siromašne Indijke za 6000 do 8000 dolara, ali mnoge i za manju cijenu.
Jesu li zahvaljujući komercijalnom surogat majčinstvu, od kojeg se u Indiji godišnje uprihodi oko dvije milijarde USD, djeca postala roba koju se kupuje? Je li surogat majčinstvo reproduktivna prostitucija žena koje nemaju izbora nego iznajmljivati svoje maternice i rađati djecu drugima za novac da bi prehranile obitelji?
Neki će reći da kroz legalizirano komercijalno surogat majčinstvo svi profitiraju – parovi koji imaju novca dobiju željenu djecu, žene koje imaju samo maternice i mladost dobiju novac koji nemaju i bez kojeg bi živjele u bijedi. No, rijetko bi se koji etičar složio s tim pojednostavljenim gledanjem na stvari. I što je jednog dana s pravom djeteta, ako poželi da sazna tko su mu biološki roditelji, ako je nastalo iz donirane sperme i jajne stanice?
No, ne muči pitanje komercijalizacije surogat majčinstva samo etičare. Lani je u Nizozemskoj, u kojoj nije dopušteno surogat majčinstvo u komercijalne svrhe, stručnjak za posvajanje René Hoksbergen, protiveći se izmjenama zakona, za Radio Nizozemsku rekao: “Polazište mora biti položaj djeteta, a takav proces ne može dovesti do sretnog djeteta. Djeca će na kraju završiti s uznemirujućim pitanjima o tome tko su oni? Izašao sam iz indijske maternice i indijske žene koja me nosila, jer je siromašna osoba koja je dobila 1000 dolara za svoje probleme. Ja sam kupljen i prodan!”
U Indiji je surogat majčinstvo legalizirano od 2002., a danas postoje deseci specijaliziranih klinika koji primaju zahtjeve parova iz inozemstva za surogat majkama izravno ili preko agencija specijaliziranih za tzv. medicinski turizam. Ukupni troškovi za parove kojima surogat majka rodi u Indiji dijete su do 30.000 USD i manje. Surogat majke ne smiju biti starije od 35 godina i moraju imati svoje dijete, a u trudnoći zarađuju više nego što će ikad njihovi muževi i one same moći. Smještene su u blizini dobro opremljenih klinika, u hostelima, a budući roditelji u hotelu.
Nakon iznajmljivanja maternice i rađanja vraćaju se kući, svojoj djeci. Strani mediji navode izjave Indijki kako sve to čine za svoju djecu, ali ima i onih koje priznaju da okrenu glavu od bebe nakon što je rode. Zato da je ne pamte. Ne dobiju sve Indijke 6000 do 8000 USD nego su mnoge izrabljene i za daleko manje novca.
Bune se aktivistice za prava žena
Tamošnje aktivistice za prava žena bune se da je to eksploatacija siromašnih, poručujući da ako netko želi surogat majku neka mu maternicu ponudi prijateljica ili rođakinja. U Hrvatskoj i najvećem dijelu Europe surogat majčinstvo je zabranjeno, a na komercijalnoj osnovi dopušteno je uz Indiju, u Gruziji, Ukrajini, Rusiji, većini država u SAD-u, u kojima su, naravno, troškovi skuplji.
Indija je početkom 2013. zabranila usluge surogat majki homoseksualcima i samcima, no udruge za ljudska prava nazvale su to diskriminacijom. Među zemlje u kojima je surogat majčinstvo zabranjeno spada i Njemačka, u kojoj je zakonski nedopustivo da dijete bude predmet ugovora, te da se koristi tijelo treće strane u svrhu razmnožavanja. Smatra se da bi dopuštanje surogat majčinstva bila povreda ljudskog dostojanstva, zaštićenog ustavom. Iz zemalja u kojima je surogat majčinstvo dopušteno, no bez naknade i uz mnoga ograničenja, poput Velike Britanije, Australije, Kanade, Danske, Nizozemske, parovi odlaze u Indiju, Ukrajinu, Rusiju.
Ukrajinska agencija Solutions surogat iz Kijeva na web strancima uz fotografije beba i slatkorječive rečenice o roditeljstvu reklamira da su ukupni troškovi za parove iz SAD-a ili Velike Britanije između 35.000 i 40.000 USD, a za druge Europljane i viši zbog različitih vrsta potrebne pravne pomoći. Napominje da su za usporedbu u Kaliforniji cijene surogata od 65.000 do 100.000 USD. Ta agencija na webu obazrivo navodi da u Ukrajini surogat majčinstvo, nažalost, nije dopušteno samohranim roditeljima, nevjenčanim i istospolnim parovima.
– Surogat majčinstvo na komercijalnoj osnovi ne ulazi u red etičkih dilema koje bi zahtijevale širu etičku raspravu. Dovoljno je prisjetiti se jedne od Kantovih formulacija kategoričkog imperativa, koja glasi da drugu osobu ne smijemo uzimati kao sredstvo nego uvijek kao svrhu. Evidentno je da je u ovom slučaju riječ o moralno nedopustivim postupcima i nekoj vrsti moralne obijesti i socijalne razmetljivosti kod naručitelja reproduktivne usluge. U zoni moralnog prijestupa je i surogat majka, bez obzira na okolnost da na instrumentalizaciju tijela i potomstva u pravilu pristaje u uvjetima egzistencijalne nužde.
No, najveći je skandal da uopće postoje države u kojima je tržišna proizvodnja ljudskih bića zakonski dopuštena. Sukob pravne i moralne norme, koji uvijek označava posrnuće opće volje, u ovom slučaju produbljuje problem komercijalnog majčinstva i pomiče ga iz etičkog fokusa u vidokrug teorije otuđenja. Kao što je još Karl Marx utvrdio u analizama, kapitalistički način proizvodnje otuđuje čovjeka od njegove biti jer ga u konačnici pretvara u robu.
Komercijalno majčinstvo predstavlja instrument kojim se precizno može utvrditi tržišna vrijednost te robe koja, usput kazano, na svjetskom tržištu svaki dan postiže sve nižu cijenu – smatra profesor etike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, Ante Čović.
Mislili smo da je Bog odigrao svoje karte i da nisu bile u našu korist
U gruzijskom Centru za reproduktivno zdravlje T. Hačapuridze na web stranici osim što navode da imaju dovoljno surogat majki i doniranih jajnih stanica, reklamiraju se i da je cijena surogat majčinstva prije trudnoće samo 3400 USD. Nakon potvrđivanja trudnoće sa svježim ili zamrznutim embrijima i troškovima surogat majčinstva cijena se penje na 44.000 USD.
Priča danskog para
Malo za onog tko po svaku cijenu želi dijete. I u Rusiji je dopušteno komercijalno surogat majčinstvo. No, u ispovijestima parova koji su dobili željeno dijete novac koji su dali surogat majci ne spominje se ni u jednoj riječi, pa se doima da nije ni bio važan.
– Mislili smo da je Bog odigrao svoje karte i da nisu bile u našu korist. Mislili smo da beba nije opcija jer je supruga imala nasljedni genetski poremećaj koji bi se prenio na dijete. Sad beba spava u našem krevetiću, a prije dvije i pol godine mislili smo da je to nemoguće. Kontaktirali smo sa savjetovalištem Rosjur i našli se u Moskvi.
Posjetili smo Kliniku za genetski materijal jer nam je trebala jajna stanica. Bilo nam je važno da jajna stanica ne pripada ženi koja će biti surogat majka. Upoznali smo Mariju. Ona je naš anđeo. Pila je vitamine, nije pila, ni pušila i pjevala je našem dječaku svaki dan – piše jedan danski par.
Sa surogat majkom kontaktiraju mailovima, a svog dječaka upoznat će s njom jednog dana kad bude dovoljno star.
Kad su cigani prodavali svoju djecu onda je to bila sramota, odvratnost. Sada je to surogat majčinstvo. Kako je ta semantika divna stvar.