Dok su djeca tražila skrivene pisanice, ravnatelji hrvatskih škola tražili su lažne diplome. Pred Uskrs je nađen lažni PMF-ovac u Dubrovniku koji je tri godine predavao fiziku. Kažu da je predmet znao i da nije bio strog. U gospićkoj gimnaziji deset godina je predavala profesorica sociologije i povijesti. Kolege kažu da je bila povučena i besprijekorna, a jedan joj je učenik na državnom natjecanju osvojio prvo mjesto. U Bjelovaru je čovjek s lažnom diplomom iz Graza 17 godina predavao latinski i povijest. Nitko nije ništa primijetio, a dobio je i nagradu Ponos Hrvatske jer je obranio učenika od nasilnika. Omiljena razrednica iz Ivanić-Grada predavala je 24 godine s lažnom diplomom Ekonomskog fakulteta u Zagrebu .
U Dubrovniku je otkriće za ravnatelja predstavljalo “šok i nevjericu”, šokirani su bili i u Gospiću, u Bjelovaru “nisu nikada sumnjali”, u Ivanić-Gradu su “iznenađeni”. Profesori su očito bili bolji predavači nego krivotvoritelji. PMF-ovcu diplomu je potpisao dekan kojem je tada bio istekao mandat, ekonomistici je potpisala osoba koja dekan nije nikad niti bila, jedna učiteljica iz Rijeke za datum svojeg izmišljenog diplomiranja odabrala je godinu prije nego što je uopće upisala fakultet. Ulovljeni u prijestupu pokušali su lažne diplome nadomjestiti još lažnijima. Lažna diplomantica Hrvatskih studija, razotkrivena u Ministarstvu obrazovanja, donijela je novu krivotvorinu nakon što su je upozorili da joj žig i potpis ne vrijede. Bjelovarski latinist donio je još dvije potvrde iz Austrije i potvrdu Filozofskog fakulteta iz Zagreba o nostrifikaciji – sve fake. Jedan otočki profesor imao je čak četiri lažnjaka, od magisterija do potvrde da ima dijete.
Karijera uljeza u zbornici nalik je životu ilegalnog useljenika. Znaš da si na tuđem području i stalno se bojiš da će te razotkriti. Stoga ne izazivaš probleme, prelaziš cestu samo na zeleno, prihvaćaš posao koji drugi ne žele, držiš jezik za zubima i radiš što bolje možeš. Iz te perspektive možemo razumjeti zašto su lažni profesori diskretni i pristojni, zašto rade čak i više od pravih, zašto se zapošljavaju tamo odakle drugi bježe, zašto učenike ne maltretiraju nego ih čak i brane. Za sada je otkriveno 14 diploma u obrazovnom sustavu, što je ništa prema drugim djelatnostima. Lažnim diplomama mogu se koristiti samo lažni ljudi pa je logično da teže izmišljenim poslovima – i da ćemo ih naći tamo gdje se najmanje radi.
Nije iznenađenje da su na HRT-u svojedobno detektirane četiri lažne sveučilišne diplome i 12 lažnih srednjoškolskih svjedodžbi, a i da je u Zagrebačkom holdingu radilo nevjerojatnih 333 ljudi s lažnim diplomama i svjedodžbama. Potreba za lažnim ljudima – koji su poslušni jer su ucijenjeni i ovisni – najveća je, očekivano, u politici. Čim se malo pročačkalo po diplomama našeg stranačkog polusvijeta, našlo se lažnog inženjera na čelu Elektroistre i lažnu ekonomisticu na čelu Ureda karlovačkog župana, a falsifikatori su bili i voditelj Službe tehničkih poslova u Sisačkom vodovodu, glasnogovornica PU Splitsko-dalmatinske, pročelnik karlovačkog gradonačelnika i direktor komunalne tvrtke Piškornica umiješan, gle čuda, u milijunski skandal.
Lažnih ljudi prijavi se DORH-u dvije tisuće godišnje. Mnogima se nasmiješi zastara, ali se ipak više od pola slučajeva procesuira. Uglavnom budu osuđeni, ali blago – uvjetno ili plate neku globu. Nitko od falsifikatora neće morati vratiti novac niti će mu biti poništen staž, a ima ih i koji su sudskom odlukom vraćeni na posao. Zakon se tumači na taj način da falsifikatori nisu otpušteni jer nisu obavljali posao ili zato što su ga obavljali loše. Dapače, u slučaju lažnih nastavnika “nije utvrđeno da je nastala ikakva šteta u odgojno-obrazovnom sustavu zbog njihova rada” – kako je to lijepo ovih dana objasnio jedan hrvatski pravni stručnjak. Naravno da nije jer se kod nas diploma naziva “papir”.
A ako je diploma samo “papir”, onda je doista svejedno je li prava ili lažna. Uostalom, na internetu postoji široka ponuda prekrasnih i kvalitetnih diploma iz cijelog svijeta, sa žigovima, grbovima i potpisima, po cijenama od 80 do 400 dolara (pardon, od 79,90 do 399,90) – ovisno o tome želite li potvrdu da ste ovlašteni serviser, svjedodžbu poslovnog administratora, bakalaureat iz povijesti umjetnosti ili magisterij iz korporativne ekonomije. Ali kad vas provjere, i kad vam oduzmu lažnu diplomu, opet ste ono što ste i bili. A obrazovanje vam ne mogu nikada oduzeti! Jer obrazovanje se ugrađuje u vas, ono mijenja strukturu vaše ličnosti, po njemu postajete netko drugi. Da, naravno, naučite i neke stvari raditi, ali puno je važnije to što vas studij – ako je dostojan svojeg imena – rekonfigurira tako da na svijet gledate na nov način. Diploma je nešto što imate, ali znanje je ono što jeste.
U iznimnom slučaju, naravno, za to i nije potrebna diploma. Nikola Tesla napustio je studij, Miroslav Krleža nije niti studirao, a kad su Tinu Ujeviću predložili da doktorira, posprdno je upitao: “A kod koga?” Ali za obične smrtnike studij je izvrsna stvar. Čovjek s pravom diplomom nije ovisan jer s njom može otići kamo god želi. Na studiju je naučio misliti i ne mora klimati onima koji znaju manje od njega. Obrazovan čovjek vidi više i bolje od onih koji nisu imali pristup akademiji – naravno, ako je dobio pravo znanje, a ne lažno. Ali ako je sveučilište lažno, i ako nema više razlike između pravog i lažnog učitelja – a svi se ravnatelji škola zaklinju da nema – onda smo u težoj gabuli nego što se čini. Jer tko će djecu potaknuti da vide dalje i bolje, tko će ih naučiti misliti, tko će im pokazati kako da budu neovisni, tko će im utuviti da više vrijedi “biti” nego “imati”, ako su baš u tome omanuli oni koji zauzimaju katedre?
VIDEO Bulj poklonio mlijeko Vladi:
Ispada da su lažne diplome samo u prosvjeti, odnosno školama. Ima toga svuda. Najgore je u medicini, od najnižeg kadra do kirurga ili nekog drugog specijalista. Mislim da ih je najviše u državnoj upravi, na svim razinama. zavirite malo tamo.