Poljoprivreda je u svakoj zemlji jedna od važnijih gospodarskih grana jer je uz izravne ekonomske koristi koje donosi iznimno važan alat za razvoj ruralnih prostora, za sigurnost zemlje kroz osiguravanje samodostatnosti, za zdravlje i kvalitetu života ljudi te za najrazličitija istraživanja i razvoj u nizu drugih grana. U Europskoj uniji na poljoprivrednu politiku troši se 40 posto proračuna koji će za razdoblje 2021.-2027. premašiti trilijun eura. Takav budžet sa sobom povlači mnoga očekivanja, a to se najbolje može vidjeti na trenutnoj debati oko usvajanja zajedničke poljoprivredne politike, jednog od najvažniji dokumenata EU čije je usvajanje s prošle godine prebačeno na 2022.
Ova je godina ključna za usuglašavanje stavova oko tog dokumenta. Debata je živa i prilično oštra. Fokusirana je na dva glavna pitanja. Prvo, je li nova poljoprivredna politika dovoljno progresivna u kontekstu podrške ciljevima Europskog zelenog plana? Zeleni ciljevi su sve važniji jer se vjeruje kako jedini mogu doprinijeti održivosti EU, koja je temeljni preduvjet bilo kakvom daljnjem razvoju i napretku. Globalna je procjena da poljoprivreda koristi previše zemlje, čak tri puta više od onog što bi se moglo smatrati održivim, previše vode (čak 70 posto ukupne potrošnje), previše pesticida, previše se fokusira na monokulturu…
Rezultat takve organizacije poljoprivrede je značajno zagađenje okoliša, ali i nedovoljno kvalitetna hrana kao krajnji proizvod, koja uzrokuje brojne zdravstvene probleme. Drugo pitanje je hoće li nova poljoprivredna politika osigurati veću samodostatnost EU u proizvodnji hrane? Jer ako zahtjevi u proizvodnji odu previše “zeleno”, kako ćemo osigurati potrebnu količinu hrane i njenu dostupnost? To pitanje postalo je posebno važno u pandemiji, ali je i sve važnije u geostrateškom pozicioniranju EU. Mnoge proizvođače muči trenutna situacija u kojoj EU u proizvodnji hrane nije samodostatna i boje se da će se jačanjem zelenih ciljeva to još pogoršati, a njihova konkurentnost na tržištu dodatno oslabjeti.
Visoki ekološki kriteriji i istodobno povećanje proizvodnje i kvalitete hrane mogući su ako se poljoprivreda digitalizira. Pritom ne treba imati iluziju da je digitalizacija poljoprivrede čarobni štapić, ona zahtjeva strukturalne promjene načina razmišljanja i donošenja odluka, ali ako se koristi ispravno, koristi su višestruke. Kako to funkcionira? Zna se da prosječan poljoprivrednik koji se u svojim odlukama vodi isključivo instinktom (u Hrvatskoj je digitalizirano oko 5% poljoprivrede, u EU 15-20%) u proizvodnoj godine u prosjeku gubi tri puta. Prvo kod planiranja proizvodnje jer bez preciznih podataka o kvaliteti tla ne može optimalno izračunati sve potrebne inpute. A trošak inputa jedan od najvećih u proizvodnji.
Dokazano je da se digitalizacijom gubici na gnojivima, zaštitnim sredstvima i ostalim inputima smanjuju do 30 posto. I to bez žrtvovanja prinosa, dapače, preciznom poljoprivredom se uglavnom ostvaruju viši prinosi. Drugi put naš poljoprivrednik gubi u proizvodnje i to najviše na pogrešnoj procjeni trenutka primjene određenih agrotehničkih mjera. Svaki dan kašnjenja smanjuje prinos za 1%, a prosječan gubitak u ratarstvu samo zbog bolesti i štetnika svake godine je 20-40 posto. I treći gubitak prosječnog poljoprivrednika je na cijeni proizvoda. Samo proizvod koji zadovoljava kriterije kvalitete, bilo po vizualnim karakteristikama ili nutritivnom sastavu, te to može dokazati ima mogućnost postići premium cijenu.
To može samo onaj koji može dokazati sljedivosti i informacije o svakoj fazi proizvodnje. Bez digitalizacije svake faze proizvodnje takve informacije su nemoguće. To znači da se digitalizacijom produktivnost i zarada poljoprivrednika mogu u roku jedne godine podići 50-100 posto. I dodatno - boljom kontrolom nad proizvodnjom mogu se usvajati viši ekološki standardi, a smanjenjem gubitaka mogu se povećati prinosi i kvaliteta. Zato je brza digitalizacija nacionalnih poljoprivredi rješenje koje ističu mnogi stručnjaci, između ostalih i oni iz konzultantske kuće Ernst & Young koji su upravo naše rješenje Agrivi istaknuli kao jedno od kvalitetnih rješenja za brzu digitalizaciju nacionalnih poljoprivredi.
