U Hrvatskoj i tako do danas ne uživamo sve blagodati demokracije. Ona je još uvijek kod nas u razvoju, u pelenama, u tranziciji…
Ali i ono što imamo od demokracije ovih je dana na velikom ispitu, koliko smo uopće demokratsko društvo i shvaćamo li uopće što je demokracija? Jer demokracija nije ono nešto što se samo meni sviđa, pa će zbog toga biti jedino dopušteno, a sve drugo treba zabraniti, stopirati, anatemizirati…
Demokracija podrazumijeva uključivost različitih svjetonazora, uključuje društveni dijalog, a ne da se s političke scene, i posebno one vladajuće, sve više čuje da nećemo dopustiti ovo ili ono! Probajte samo zbrojiti koliko je puta u zadnje vrijeme tako nešto izrekao premijer, ili predsjednik Sabora, odnosno glavni tajnik vladajućeg HDZ-a. Ali toga nisu imuni ni u oporbi, ni SDP nije imun takvog shvaćanja demokracije. I oni bi dopustili što je njima prihvatljivo, a svi drugi su valjda nazadnjaci, niškoristi, uglavnom samo smetnja i nepotrebni…
Pišem sve ovo jer je demokracija pred velikim ispitom zbog dvije referendumske inicijative za koje su njihovi organizatori počeli jučer prikupljati potpise. I HDZ i SDP kao najveće stranke jasno daju do znanja da su protiv takvih inicijativa, i one da se opozove Istanbulska konvencija, a još više one koja ide za promjenom izbornog zakonodavstva. I sasvim je logično da će ove dvije stranke biti protiv i težiti zadržati sustav koji im ide u prilog. I također je sasvim očekivano da će etnobiznismen Pupovac očajnički biti protiv jer bi izmjenom izbornog zakonodavstva mogao izgubiti poziciju faktora Plenkovićeve stabilnosti. Ustav jamči pravo na slobodu mišljenja i govora, pa tako i svi ovi imaju pravo izreći sve što misle o spomenutim inicijativama.
Ali ono što nemaju pravo, što je protivno Ustavu, što je protivno temeljima demokracije, jest kad ovi isti s pozicija vlasti blokiraju ovakve inicijative civilnog društva. To je u demokraciji nedopustivo! Odakle, recimo, pravo riječkom gradonačelniku Obersnelu da određuje kojoj će inicijativi dopustiti korištenje javnog gradskog prostora za prikupljanje potpisa, kojima neće, koliko će im uopće mjesta omogućiti i slično?! Može se njemu sviđati ili ne sviđati, može misliti što želi o njima, ali je nedopustivo s demokratskog gledišta, civiliziranog, da jedan gradonačelnik, i to još onaj koji se kiti socijaldemokracijom, zabranjuje korištenje gradskog prostora za građanske inicijative. To je suvremeni oblik totalitarizma i ništa drugo.
I meni i vama, bilo kome od nas može se sviđati ili ne Željka Markić, ili bilo tko osobno sa svojim stavovima i inicijativama. Možete se slagati, i ne morate. No nitko nema pravo nekome išta zabranjivati i onemogućivati, posebno ne s pozicija poluga vlasti. Odakle Plenkoviću, Obersnelu ili bilo kome drugome s tih pozicija uopće takav obraz da mogu javno prijetiti onima koji drukčije misle? To je njihovo shvaćanje demokracije. Ja, i samo ja, i samo moji, a nikako oni drugi. Oni drugi su dobri kad su tihi, poslušni, kad ne smetaju, kad ne postaju ugroza za moju fotelju. No, kad počnu dizati glavu, tada ih treba odmah udariti, da ne bi otišlo sve predaleko. Nije li to nalik staljinizmu? Za to smo se borili kad smo rušili komunizam, kad smo uvodili višestranačje, kad su branitelji ginuli u Domovinskom ratu?
Znate li onu čuvenu bezvremensku izreku francuskog književnika, povjesničara i filozofa Voltairea (premda kažu da izvorno nije njegova): „Iako se ne slažem s vašim mišljenjem, branio bih do smrti vaše pravo da ga iznosite.“ Umjesto toga, imamo Jandrokovića koji dreči da je glavna stvar jačati dalje HDZ, pa time i Hrvatsku i njezine institucije, pa se ljude lovi na famoznu krilaticu stabilnosti, što je najobičnija manipulacija. Sve je manipulacija, sve su to spinovi, samo sve podređeno zadržavanju postojećeg stanja, uz neznatne izmjene, kozmetičke, tek toliko da se može kazati da se nešto mijenja.
No što to nama znači ta Jandrokovićeva stabilnost ako je Hrvatska prema svim pokazateljima zemlja članica na samom dnu Europske unije? Je li to pitanje stabilnosti, ili pitanje uzurpacije vlasti i demokracije od strane nesposobnih političara, potrošenih politika, stranaka, uzurpacije vlasti i pozicija moći od strane interesnih klanova koji su iznad političkih stranaka i ideoloških razlika?! Slučaj s Agrokorom samo je još jedan nizu primjera kako se i što radi u Hrvatskoj. Zato Hrvatskoj treba totalno resetiranje!
Daleko smo mi od demokracije. Evo inicijative za referendum i već vlast gleda kako ograničiti referendum ubuduće. Već ovako je ograničen da se ne može izjašnjavati o porezima i sl... No ne treba čuditi što smo s demokracijom na vi, i ova vlada, ako i sve prošle sastoje se od bivših struktura ili njihovih potomaka koji su odgajani u isključivom, totalitarnom ozračju... Pogledajte npr. Stiera, nije imao šanse samo zato jer nema komunistički background...