Velebni moskovski neboder Evolution Travel, sjedište korporacije Transneft, odnedavno svijetli prema zamislima svjetski poznatog Hrvata, dizajnera rasvjete Deana Skire. Domaćoj javnosti Skira je najpoznatiji po svjetlećim dizalicama u Puli, ali njegov potpis nose i brojni drugi spektakularni svjetlosni projekti u Hrvatskoj i inozemstvu.
S ovim velikim kreativcem, koji je osvjetljenje i dizajn interijera studirao u New Yorku, razgovaramo o trendovima u dizajnu rasvjete, svjetlosnom zagađenju, novim projektima, ali i o povratku u domovinu.
Mnogi odlaze, rijetki se vraćaju, jeste li vi zažalili zbog povratka?
Ne! Često kažem da je prvo najbolje što sam napravio bilo to kad sam otišao u SAD, a drugo kad sam se vratio u Hrvatsku. Odgajani smo da mislimo da je nebo drugdje plavije, ali nakon nekog vremena, kad se slegnu dojmovi, kad se suočite s realnošću, tad shvatite da mjesto u kojem živite nije važno, nego da je važno ono koje vam je srcu.
Prvi projekt po povratku bio je crkveni toranj u Premanturi gdje živite, a posljednji sjedište globalne korporacije Transneft u Moskvi. Možete li predstaviti taj posljednji projekt?
U današnje vrijeme investitore mogu podijeliti na one špekulativne, kojima je Excel-tablica jedini kriterij za ulaganja, i entuzijaste, koji vole svoj posao i zgrade u kojima rade ili žive. Evolution tower definitivno je primjer ovih drugih koji, na moju sreću, još postoje.
Ti su investitori svjesni važnosti ulaganja u dugoročni benefit, i to ne samo za one koji u zgradi borave, nego i za cijelu zajednicu, čime istodobno povećavaju ugled svoje tvrtke i uljepšavaju vizuru svojeg grada.
Kao što je i predsjednik uprave Nikolaj Tokarev izjavio: “Kremlj i katedrala sv. Vasilija Blaženog predstavljaju prošlost, a Evolution tower predstavlja budućnost Moskve i Rusije. U ovom je projektu implementirano sve akumulirano znanje, kreativnost, a donekle i hrabrost – i mene i mojih suradnika. Bio je to posao na kojem smo radili skoro pune četiri godine.
Smatram da bi u svim zgradama na svijetu trebalo primijeniti ovakve principe projektiranja rasvjete jer pretpostavka je da održavanje neće biti potrebno barem 15-ak godina, a potrošnja energije za rasvjetu svedena je na otprilike 4,8 W po m2 što je daleko ispod preporučenih normi EU ili SAD-a. A takvi rezultati mogući su jer su svi donositelji odluka radili u sinergiji i imali zajednički cilj da ova zgrada bude jedinstvena, u estetskom i funkcionalnom smislu.
Arhitekti interijera IQ Architects i glavni izvođač radova cijelo su vrijeme surađivali s nama u želji da uvjerimo skeptike u ispravnost naših odluka, jer bilo je i onih koji su željeli implementirati već viđeno da bi bili sigurniji u ishod. Konačan ishod je i rezultat inovacije LED rasvjete koja je u posljednjih nekoliko godina bitno promijenila način na koji projektiramo svjetlo. Svi su čuli za LED izvore i svi znaju da oni štede energiju, ali malo tko zna što se sve krije iza tih izvora i kako ih koristiti da bi mogli imati kvalitetno svjetlo u prostoru.
Osvijetlili ste i pulske dizalice “Svjetleće divove”, podvodni bosporski tunel Eurasia, okoliš lošinjskog hotela “Bellevue”, Zeleni most u Zagrebu, sinagogu u Jeruzalemu itd. Koji vam je projekt najdraži?
Kao što sam naglasio, svaki projekt u kojem postoji barem malo entuzijazma i ljubavi svih sudionika u konačnici rezultira dobrim rezultatom. Teško mi je reći koji je najdraži jer svaki iza sebe ima svoju priču koja ostaje trajno upisana u moju knjigu lijepih sjećanja.
Svjetlost vam je posao, ali ne bježite ni od tema svjetlosnog zagađenja. Gdje je granica korisnog, lijepog nasuprot pretjeranom i u kojoj mjeri vodite računa o svjetlosnom zagađenju?
Svjetlosno onečišćenje je tema koja brine sve nas koji se profesionalno bavimo svjetlom, posebno zbog aktualne situacije u kojoj se nalazimo.
Naime, zakon koji je nedavno prošao drugo čitanje u Saboru pun je radikalnih mjera koje zadovoljavaju samo jednu vrlo malu grupu koju čine ljudi koji su zaboravili da je za dobrobit zajednice potrebno aktivno sudjelovati u pronalaženju razumnih rješenja, a ne samo biti aktivist po profesiji. Na žalost, mišljenje nas kojima je svjetlo životni poziv i koji se njime bavimo desetljećima gotovo uopće nisu uvažili u pisanju tog zakona.
Čak i kad smo na vrijeme upozorili nadležne na sve negativne učinke provedbe takvog zakona u praksi na, primjerice, građanstvo i energetsku učinkovitost, uz vrlo malu korist za ono zbog čega je pisan u odnosu na štetu koju će proizvesti, nije bilo sluha da se išta bitno promijeni.
Žalosno je da je Hrvatska jedina zemlja na svijetu koja ima ovakav prijedlog zakona u parlamentu i jedina u kojoj stručnjaci nisu sudjelovali u kreiranju tog zakona. A posljedice ćemo osjetiti svi. Još uvijek postoji mala šansa da se zakon izradi u suradnji sa strukom, što bi bilo vrlo korisno za zajednicu.
Što mislite o adventskoj svjetlosnoj dekoraciji Zagreba i Božićnoj bajci u Čazmi, gdje tih nekoliko tjedana gore milijuni raznobojnih žaruljica? Što je blagdanski ugođaj, a što kič?
Evo, to je jedan od vrlo jasnih primjera u kojima je svjetlo medij koji stvara pozitivne emocije i samom svojom prisutnošću privlači ljude. Ako izuzmemo komercijalni segment takvih manifestacija i koncentriramo se samo na vizualni ugođaj, onda razgovaramo o individualnim preferencijama i tu je teško govoriti o ukusima.
Koliko svjetlo može biti u službi turizma i jeste li zadovoljni kako su osvijetljene naše znamenitosti?
Svjetlo je izuzetno moćan alat u promociji određenih znamenitosti, spomenika, gradova pa i većih područja. Adekvatno osvjetljenje naglašava volumen i otkriva detalje koji nam po danu možda ne bi bili toliko uočljivi.
Kao što ste i sami primijetili, svjetlosne instalacije danas su postale sastavni dio kulturnih manifestacija koje se u mnogim gradovima organiziraju, kao npr. festivali koji privlače stotine tisuća posjetitelja, pa je svjetlo praktički neodvojivo od turizma.
Po jednima su nam gradovi premračni, po drugima bi mogli i s manje uličnih lampi da bi se manje ometali noćni prirodni procesi. Tko je u pravu?
Paradoksalno, ali istinito: i jedni i drugi. Gradovi moraju imati kvalitetnu javnu i dekorativnu rasvjetu što ne znači da ona mora biti upaljena uvijek i svugdje cijelu noć.
Zato postoje stručnjaci koji znaju kako primijeniti tehnološke inovacije u zadanom mikroprostoru tako da svi budu zadovoljni i zaštićeni; i ljudi i priroda koja nas okružuje.
Skup takvih mikrolokacija čini jedinstven sustav u jednom gradu, selu ili cijeloj zemlji, koji zadovoljava potrebe svih koji u njima žive i smanjuje negativne učinke na prirodu bez odricanja od noćne vidljivosti, zbog čega električna rasvjeta i postoji.
U odnosu na tu osnovnu funkciju svjetla, postoji i nadogradnja koja je vezana za ponos vlasnika, tj. nas samih na mjesto u kojem živimo. Naši jedinstveni povijesno-kulturni spomenici ne bi smjeli egzistirati u potpunom mraku. Suvremen način življenja smanjio je granicu između dana i noći, stoga je skoro 70 posto čovječanstva, koliko će nas uskoro živjeti u gradovima, zaslužilo kvalitetnu rasvjetu.
Kad je u pitanju očuvanje okoliša, kritički ste govorili i o tzv. štednim, ali i o LED žaruljama. I dalje ostajete pri tome da su najbolje obične žarulje?
Najbolje je relativan pojam. Ako govorimo o kvaliteti samog svjetla, onda je obična žarulja sa žarnom niti još uvijek moj favorit, jer je u tom svjetlu adekvatno sadržana svaka frekvencija vidljivog elektromagnetnog vala pa nam boje izgledaju zaista onakve kakve jesu, a toplina tog svjetla je najprimjerenija prostorima gdje je potrebna minimalna količina svjetla da biste se ugodno osjećali.
Međutim, ako govorimo o dugoročnim uštedama energije i smanjenju troškova održavanja, onda je LED rasvjeta sigurno izvor koji zauzima primat u budućnosti te industrije.
Kultura svjetla odavno ne znači luster na stropu i noćnu lampu uz krevet. Koliko su ljudi kod nas svjesni i što je danas trend u svijetu?
Većina i dalje doživljava svjetlo isključivo kao sredstvo kojim vidimo noću, tj. kvantiteta im je primarna i dovoljna. Kvaliteta svjetla i emocionalni doživljaj ono je čime se mi u Kući svjetla bavimo.
Puno putujete, držite predavanja u raznim zemljama, ima li razlike kako se svjetlosnom uređenju pristupa u ovom dijelu Europe u odnosu na svijet?
Globalizacija i internet “smanjili” su svijet. Jedino što nam je preostalo je kreativnost kao najvažnija komponenta u projektiranju rasvjete.
Prije otprilike godinu dana najavili ste još jedan velebni projekt u Hrvatskoj: cijeli grad svjetla s vodopadima, rijekama i mostovima. Možete li otkriti i nešto više?
Sada radimo na tri velika projekta u Hrvatskoj. Vrlo su različiti, ali podjednako izazovni i siguran sam da će uvelike doprinijeti ne samo imidžu gradova u kojima projektiramo, nego i cijeloj Hrvatskoj. Još ne mogu otkriti detalje jer su dijelovi projekta još u fazi koncepta, tako da ni investitori još ne znaju koje smo sve sastojke ubacili u “lonac” u kojem kuhamo naše svjetlosne čarolije.
Pobjednik Dore Roko Blažević
