Tko bi danas rekao da su još prije godinu dana Davor Ivo Stier i Andrej Plenković bili kao prst i nokat. Prijatelji. A koliko su se svjetlosnih godina udaljili vidi se i po grimasama koje naprave kada im novinari spomenu onog drugog.
Koliko je u tome emotivne hladnoće vidjelo se i nakon iznenađujuće izjave Stiera, a u kojoj je poručio političkim klerikalcima da ne mogu tražiti podršku s oltara, a kad dođu na vlast zaboraviti kršćanske vrijednosti.
Premda se Plenković i dalje ičuđava i pravi da ne razumije na koga je Stier ciljao, sve je jasno. Kao što je jasno da će se uskoro zbiti i sam čin političkog odvajanja Stiera i Plenkovića.
Za pretpostaviti je da će Plenković nakon glasanja u Saboru o IK, a Stier će glasati protiv, maknuti Stiera s funkcije političkog tajnika, time i iz Predsjedništva stranke.
U to ne treba sumnjati, kao ni u to da će pobornici Stiera to jedva dočekati. Time, naime, Stier iste sekunde ulazi u potpunu stranačku opoziciju i najavljuje protukandidaturu Plenkoviću, bilo osobnu ili kao predstavnik frakcijske političke grupe. Neki u HDZ-u pak misle da Stier, ako je principijelan, treba dati ostavku, jer ako se ne slaže s politikom lidera, onda mu i ne može biti politički tajnik. Kako stvari stoje, Stier ima računicu i radije će čekati smjenu.
On u tim stvarima ima iskustva jer je i za Karamarka bio “enfant terrible”, pa ga je on prije četiri godine smijenio s mjesta međunarodnog tajnika. Tadašnja je smjena od Stiera učinila još snažnijeg oporbenjaka Karamarku, a premda se činilo da je završio na političkom groblju slonova, zajedno s Plenkovićem tri godine poslije vratio se slavodobitno u Zagreb i preuzeo HDZ. Zvuči poučno, jer ni ovaj put Stier neće pobjeći u Argentinu. A ta će mu se principijelnost u stranci sigurno isplatiti.
Plenkovićev ugled, za usporedbu, počivao je pak na samo jednoj njegovoj rečenici koju je izrekao na Saboru HDZ-a, onoj da stranka ne može biti talac samo jednog čovjeka (Karamarka). Izrekao ju je u pravi trenutak i malo kasnije je debelo kapitalizirao i postao šef stranke. Stier je o sebi pokazao puno više.
Nije želio podržati koaliciju s HNS-om, odrekao se pozicije potpredsjednika stranke i ministra vanjskih poslova, sada se nije odrekao svog svjetonazora pa će izgubiti funkciju političkog tajnika. I time definitivno postati žrtva. Mnogi već unaprijed žale što on, uza sve to, nema i jačih liderskih osobina. Koliko mu ta principijelnost uopće vrijedi u HDZ-u? Vrijedit će, kažu iskusni, u presudnom trenutku.
Principijelnost je u politici ipak silno važna osobina, koliko god javnost mislila da je kod političara uopće nema, sigurno nije beznačajna kod članstva i birača. Čak ni u situaciji kada Plenković i dalje lojalnost prema sebi mjeri najvećom vrijednosti, a od svojih podčinjenih u vrhu i stranci zahtijeva da krše svoj svjetonazor radi političke pragmatike i lojalnosti. S obzirom na jačinu tog pritiska i ne odobri li glasanje po savjesti, to će već biti “obiteljsko nasilje”. Inače je potpuno nevjerojatno da Plenković, koji ima aureolu istreniranog EU-demokrata, sada tjera svoje ljude da glasaju protiv savjesti i traži partijsku stegu (a na čelo stranke došao je s parolom da će demokratizirati HDZ).
Začuđuje da se on koji je lansirao frazu o uključivosti/inkluzivnosti sada ponaša suprotno. Drugo je tražiti lojalnost u glasanju o budžetu, a ovo je posve drukčija situacija, ovdje se radi o prizivu savjesti.
Priča o Stieru ima, međutim, i drugu stranu medalje jer je upravo on doveo Plenkovića na vlast. I vjerojatno sada misli da mu je to bila strateška pogreška. Izbor Plenkovića dogodio se na prepad, bez protukandidata. Oni koji su ga birali nisu poznavali ni njega ni njegov stranački rad, karakter, svjetonazorska uvjerenja, ciljeve, a treba priznati, bili su i pod dojmom medija koji su ga proglasili spasiteljem HDZ-a.
Sada gotovo tragično zvuči da ga ni onaj tko mu je bio najbliži, dakle Stier, očito nije poznavao i stoga nosi nemali grijeh što je Plenković i bio izabran. Pouka je to koja kaže da je poštovanje stranačke procedure u izboru lidera ipak važno. Budimo realni, bez Stierove potpore Plenković ne bi bio izabran, budući da mu je on davao legitimitet i jamčio da je Plenković i dobar Hrvat i dobar domoljub i demokršćanin.
Premda je Stier po svom habitusu čovjek broj 2 ili 3, neizbježno će biti protukandidat Plenkoviću ako se ne “rodi” neki drugi.
Po komentarima mozemo zakljuciti kako antifa okot voli plenkija vise od bernerdica....i ludom hadeze glasacu dovoljno...