Mislav Kolakušić jedan je od gubitnika ovih predsjedničkih izbora. Taj neovisni kandidat prije samo mjesec dana bilježio je skok u anketama, koje su mu tada davale čak 12,1 posto. U tom se trenutku činilo da se ove sezone među protestnim biračima “nosi” Mislav Kolakušić i da bi ovaj kandidat mogao pokupiti sve glasove koji su prije pet godina otišli Sinčiću, što je u nebo na dulje vrijeme vinulo njegov Živi zid.
Kolakušić je i početkom službene kampanje stajao dobro, rejting mu je bio nešto viši od osam posto, no u konačnici je na izborima dobio manje od šest posto glasova. Ovaj se kandidat u međuvremenu zakopao izbjegavanjem medijskih nastupa, a zasigurno mu nisu pomogle ni priče o netransparentnom financiranju kampanje, forsiranje tema poput zajedničke europske vojske, kao ni neobična obećanja poput onoga da će kao predsjednik države imati plaću višu od 70.000 kuna.
VIDEO Predsjednički izbori - rezultati
Fokus je potpuno prebacio na EU, zbog čega su mu u samom finalu kampanje leđa javno okrenuli suradnici s europskih izbora optužujući ga da je odustao od nastupa na parlamentarnim izborima, zbog čega je Kolakušić naposljetku djelovao kao netko kome je sasvim dobro u Bruxellesu i zapravo uopće ne želi biti predsjednik države. Pritom vjerojatno bez utjecaja nije bio ni rast Miroslava Škore, koji je Kolakušiću suzio prostor u bazenu protestnih birača.
S druge strane, dobitnikom ovih izbora može se smatrati Dario Juričan. Ovaj je redatelj na antikampanji kojom je “podržavao i promicao” korupciju kao najvažniji dio nacionalnog identiteta došao do podrške od 4,56 posto birača. Došao je, dakle, nadomak izbornog praga za parlamentarne izbore, što je i te kako dobra podloga za ozbiljniju priču, naravno pod uvjetom da je uopće želi i da njegova kampanja nije bila samo art-projekt, odrađen u svrhu snimanja nekog novog dokumentarca.
Još je važnija podrška koju je ovaj kandidat ostvario u Zagrebu, gdje ga je podržalo čak 8,67 posto birača. S takvom podrškom Juričan ima i te kakav argument da još snažnije krene u detronizaciju zagrebačkog gradonačelnika, kojega je i na ovim izborima označio kao glavnu metu premda se Bandić ovoga puta nije kandidirao za “gradonačelnika Hrvatske”. No, njegov uzlet nije završio samo na Zagrebu.
Prepoznale su ga i druge urbane sredine, poput Splita, u kojem je za njega glasalo 7,17 posto onih koji su izišli na izbore. Pa, iako je mnogim biračima vjerojatno izgledao kao puki komičar željan dodatne pozornice za svoje performanse, Juričanov uspjeh otkriva da je gotovo 86.000 ljudi u Hrvatskoj jednako kao i on fokusirano na problem korupcije i da je ona ono što im najviše smeta. Podržavajući njegovo “košenje administrativnih prepreka korupciji” pred HDZ-ovom središnjicom, imenovanje trgova po “žrtvama USKOK-a”, “hrvatskim tajkunima” i obećanja da će kao predsjednik pomilovati Mamića, Gucića, Kutlu i ostale, Juričanovi birači poručili su kako im se gadi vječno paktiranje politike s onima koji spas od optužbi za korupciju traže bježeći u BiH. Hoće li stranke mainstreama shvatiti i prihvatiti ovu poruku, ostaje vidjeti.
Korupciju koju su nam kao nacin zivota i prezivljavanja u gene usadili partijski funkcioneri tokom 45 godina diktature, nikakva demokracija ne moze nazalost iskorijeniti. Jer oni su svi postali jako veliki “demokrati”.