Naslovnica Premium

Tomislav Karamarko nema suparnika, a Andrej Plenković razumno je postupio kad se nije kandidirao za predsjednika HDZ-a

Potpredsjednik HDZ-a i šef izbornog stožera Tomislava Karmarka govori zašto ne očekuje masovnu izlaznost na unutarstranačkim izborima, o nezadovoljstvu dijela članova stranke, kompromisima i ustupcima u izboru ministara
22. ožujka 2016. u 06:52 0 komentara 5601 prikaza
18.03.2016., Zagreb - Podpredsjednik HDZ-a Damir Jelic.  Photo: Robert Anic/PIXSELL
Foto: Robert Anić/Pixsell

S Damirom Jelićem, šefom izbornog stožera Tomislava Karamarka, i potpredsjednikom HDZ-a razgovarali smo uoči predaje Karamarkovih potpisa za kandidaturu za predsjednika HDZ-a. Jelić je tom funkcijom prometnut u jednog od najbližih suradnika T. Karamarka, a iako zasad ne otkriva svoje ambicije, moguće je da će nakon izbora, kandidira li se na tu funkciju, biti zamjenik predsjednika HDZ-a.

U ponedjeljak predajete potpise za kandidaturu Tomislava Karamarka, koliko ih je dosad prikupljeno?

Oko 25.000 zasad, vjerujem da ćemo ih do ponedjeljka imati blizu 30.000.

Hoće li broj prikupljenih potpisa premašiti broj članova koji će izaći na izbore za predsjednika HDZ-a s obzirom na to da je Karamarko jedini kandidat, a da članovi sad prvi put biraju po principu jedan član – jedan glas?

Zasad ispada da će biti jedan kandidat, izgleda da dvojac koji je najavio svoje kandidature nije prikupio potpise, gospodin Jurjević na terenu nije uspio prikupiti 5000 potpisa, a gospodin Vukadin, osim na mrežama i u medijima, nije prisutan na terenu. Ostalih kandidata nema. Ova brojka od 25.000 potpisa sigurno je velika. Recimo, u Splitu će biti tri biračka mjesta na kojima će se glasati za predsjednika stranke, u Rijeci će biti jedno, u Zagrebu 5-6 pa je teško očekivati da će na izbore izaći više od 25.000 članova. No svakako ćemo nastojati animirati članstvo da izađe u što većem broju.

Dakle, računate s 20-ak tisuća stranačkih birača?

Ako bude toliko, bit će dobro. No ponavljam, ljudi stvarno nemaju motiv. Netko će morati i 20-ak kilometara otići do biračkog mjesta, a samo je jedan kandidat koji je bio i ostao predsjednik.

Budući da HDZ ima 214.000 članova, bude li odaziv oko 20.000, to je oko deset posto, što mislite hoće li biti prigovora da je šef HDZ-a izabran uz slabašan legitimitet, odnosno da ga je odabralo samo 10 posto članova?

Da je delegatski sustav, bilo bi prigovora zašto nije jedan član – jedan glas, sad kad je jedan član – jedan glas prigovara se da će birati premalo ljudi. Da izađe dovoljno ljudi, bilo bi prigovora zašto nema protukandidata. Da postoji protukandidat, onda bi bilo pitanje zašto je taj i taj protukandidat.

Što mislite, zašto nema protukandidata? Zašto se Andrej Plenković ipak nije kandidirao, a s druge strane HDZ-ovo članstvo nezadovoljno je podjelom funkcija, sporošću u kadroviranju, funkcioniranjem Vlade. Vjerojatno bi protukandidat, posebno Plenković, prošao s dobrim ili nelošim brojem glasova.

Što se tiče nezadovoljstva u HDZ-u, ono je dvostruko. S jedne je strane subjektivno i plod je toga što netko nije ostvario vlastitu ambiciju. No to nije strukturno nezadovoljstvo. Objektivnije nezadovoljstvo je usmjereno na jedan parametar, a to je vrijeme. Sve ide osjetno sporije nego što se očekivalo. O tome je, uostalom, u više navrata govorio i g. Karamarko u svojim istupima. I očigledno je upravo vrijeme oblik strpljivosti koji sada treba gajiti.

Zašto smatrate da je Tomislav Karamarko najbolji izbor za predsjednika HDZ-a u još jednom mandatu?

U političkom dijelu meni je ključna moralna dimenzija koja se naziva poštenje, nakon toga vjerodostojnost ili držanje riječi s nedvosmislenim nacionalnim temeljem. To je početak, sve je ostalo nadogradnja. Bio sam u stranci i 2011. godine kada je HDZ bio poprilično raštiman i s jako slabim rezultatom na parlamentarnim izborima. Zadnje četiri godine HDZ je u kontinuitetu u usponu, pa i ovu pobjedu, iako nije tako jaka, valja vrednovati. Razgovarao sam s ljudima na terenu, neki možda i ne vide Tomislava Karamarka kao predsjednika, ali im je nezamislivo da se sada događa rekonstrukcija HDZ-a. U konačnici, ako je Karamarko istinski pobijedio svoj ego i nije premijer RH, što bi sad trebalo s njim – da bude običan član stranke? On je napravio veliku žrtvu da bi se Zorana Milanovića izbacilo iz Vlade, a baš kao i svaki čovjek ima svoje mane i vrline.

Slično je i Andrej Plenković u intervjuu Večernjem listu objasnio zašto se nije kandidirao za šefa HDZ-a, tumačeći da treba voditi računa o stabilnosti Vlade, odnosno da, ako je HDZ na vlasti, nastavlja s postojećim vodstvom.

Nisam čitao taj intervju. Ali veseli me da smo slično obrazložili stvari. Andrej je moj dobar prijatelj, znam ga i prije politike. Kao političara ga iznimno cijenim i to je razuman stav u ovom trenutku. Moramo se naviknuti da su politički procesi i cirkularnog tijeka, to je u Njemačkoj normalna stvar. Mi se u HDZ-u zasad time ne možemo baš podičiti, svi prošli šefovi više nisu u stranci. Ponajviše su sami za to krivi, no doći će vrijeme kada će biti normalno da ekipa koja izgubi izbore ostaje integralni dio stranke.

Niste za izbacivanja iz HDZ-a?

To je pitanje i korektnosti odnosa. Moraju se zadržati korektni međuljudski odnosi, a različiti politički pogledi normalni su u jednoj stranci.

Pohvalili ste Plenkovića pa me zanima je li vam on u budućnosti materijal za šefa HDZ-a?

Aludirate da bih mu mogao biti šef stožera? (smijeh)

Kažete da ga cijenite?

Apsolutno. Snaga je HDZ-a što tip političara Tomislava Karamarka nije tip političara Andreja Plenkovića. Zašto bi svi trebali biti isti? Uostalom, zašto bih se ja kao šef stožera Tomislava Karamarka morao slagati u svemu s njim? Ma ne. Ali u normalnom dijalogu i kada se zauzme konsenzualno stajalište – onda smo jedinstveni.

Formiranjem stožera poslala se poruka da Karamarko nakon stranačkih izbora želi pomlađeni HDZ jer su i članovi stožera mladi ljudi. No kada se razgovara s ljudima u HDZ-u, mnogima ta najava pomlađivanja stranke nije baš sjela. Naime, kažu da nije važno je li netko mlad ili star, nego zna li raditi ili ne, ima li uspješne organizacije na terenu i sl. Ne treba li voditi računa o iskusnim i sposobnim članovima, a ne samo o mladim lavovima?

Slažem se. Svaka ozbiljna stranka trebala bi procijeniti koji su ljudi novi/mladi, a koji stari. Koji su duhom mladi, a koji duhom stari. Iskustvo me uči da kod velikih, stabilnih stranaka, pogotovo demokršćanskog utemeljenja kao što je HDZ, ne bi trebalo ići u promjenama preko četvrtine. Osim ako se stranka jako trese, što sada ipak nije slučaj unatoč sporoj Vladi. Poruka o pomlađivanju stranke prirodna je i dobra. Ne bih baš mogao vidjeti u stožeru uspješne župane, gradonačelnike, potpredsjednike stranke koji se bave poslovima upisivanja OIB-a tamo gdje ta brojka fali. Ti ljudi koji su nezadovoljni ne znaju čime su nezadovoljni. Ali poruka o pomlađivanju stranke prvenstveno je poruka onima koji na skupovima ne sjede u prvom redu, onima koje se ne snima i ne fotografira, da i oni mogu dobiti svoju priliku pokazati što mogu i znaju.

Nisu ti nezadovoljni rezignirani jer oni nisu u stožeru, nego zato što su tu poruku shvatili kao znak da se više ne bi trebali kandidirati za funkcije u stranci jer je vrijeme za mlade lavove.

Budite iskreni, da vodimo ovaj intervju prije izbora za Sabor, onda bi bio prigovor zašto nemate još više mladih na listama. Nije se rodio tko bi nama ugodio. I ja sam čuo prigovore na račun pomlađivanja stranke, ali jednako sam čuo i prigovore gdje su nam mladi na listama. Što god napravite, ako netko sam sobom nije zadovoljan, njemu će sve smetati.

Koliko vas je razočaralo što vas premijer nije izabrao za ministra znanosti i obrazovanja? U HDZ-u su mnogi razočarani činjenicom da su na ministarske pozicije došli ljudi koji nemaju podršku članstva.

U svakoj drugoj situaciji bilo bi zbunjujuće, da ne kažem razočaravajuće. Ali ako uzmete ulazne podatke, da je ova situacija neviđena u našoj političkoj povijesti, onda vam ništa nije začuđujuće. Da je HDZ birao, logično je da ne bi ministar bio moj prijatelj Predrag Šustar, nego bih to bio ja. Ovdje je zadnja bila premijerova, on nije političar i nije opterećen pozicijama u HDZ-u. Karamarko nije išao kontra, vetom na premijerov izbor (smijeh), nego je premijer odlučivao. Premijeru je Predrag bio bliži jer on nije čovjek s političkim gardom za razliku od mene koji taj kruh jedem već 10 godina.

Je li vas to u prvom trenutku razočaralo ili ste si mogli odmah to racionalno objasniti?

Mogao sam racionalno obrazložiti, ali sam na emocionalnoj razini o tome razmišljao do drugog jutra. Zašto? Zato što moraš biti spreman prihvatiti služiti domovini, a na kraju ispadne da ne služiš domovini. I nema čovjeka koji se o tome ne bi zamislio.

General Krstičević bio je najpovređeniji što nije postao ministar budući da je četiri godine u HDZ-u za to pripreman, imao je odličan rezultat na izborima... je li on po vama morao biti ministar?

Da je Domoljubna koalicija sastavila Vladu sama ili s manjom pomoći nekog partnera, general Krstičević bi sada možda bio ministar. Ne znam zašto je kod nas uvijek prisutna euforija ili apatija: ja ministar – fantastična Hrvatska, ja nisam ministar – ne valja Hrvatska. Nije tako, niti je Hrvatska fantastična sa mnom niti je istina da ne valja ako mene nema u reprezentativnom dresu. To su pretjerivanja.

Svoje zaposlenike u Gradu Karlovcu iz redova HDZ-a vodite na duhovne obnove, kako to? I koliko vam vjera pomaže u svakodnevnom životu, posebno s obzirom na to da se bavite politikom?

Ušao sam u politiku u trenutku kad je sv. Ivan Pavao II. govorio o grijehu propusta. Potaknuo me na zaključak da sam ja jedan od dvojice staraca iz Muppet showa koji stalno grinta da ništa ne valja. Čak više zamjeraš desnima jer su tvoji, lijevima zamjeraš jer su lijevi. To je postalo besmisleno i u jednom trenutku ti je rečeno: hajde, igraj. A vjera pomaže puno. Vjera je utemeljenje. Ne prođe ni jedan dan mog posla a da ne shvatim da nije samo utemeljenje, nego i nadogradnja. Crpim energiju odatle, a ne iz pozicije hoću li biti ministar ili neću. Da iz ovog potonjeg crpim, to bi me uništilo, učinilo bolesnim. Dubinski osjećaj da možeš služiti naciji, to je nešto što me krijepi i puni energijom. Tako da mi baterije ne mogu iscuriti jer znam gdje sam prikopčan. Ne bih volio da se to shvati kao jedini ispravan put u politici. To je moj put, a proizlazi iz tisućljetnog pradjedovskog zavjeta Hrvata.

Vi ste vjernik od djetinjstva ili ste tijekom života doživjeli obraćenje?

Moja je obitelj, ima jedna dobra definicija, tradicionalna katolička obitelj koja tradicionalno nije išla u crkvu. U susretu s Domovinskim ratom, žrtvom, dogodilo mi se obraćenje. Rat je bio jedan od okidača, obraćenje je proces. No nikada agresivno ne propagiram svoju vjeru. Današnji razgovor nisam započeo s “Hvaljen Isus i Marija”. Iako u sebi uvijek vrtim neke sitne molitve koje su usmjerene i na mene i na druge ljude... Dogodio se klik, povratak matici. Zahvalan sam na tome jer su križevi veliki.

>> 'I ja sam bio s Gotovinom na večeri pa se nisam s njim slikao'

VIP izdvaja za Vas

Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.