Ni za hrvatske političare ni za državne institucije ne može se reći da su na dobrom glasu, bilo da ih se ocjenjuje prema subjektivnim dojmovima građana ili rezultatima međunarodno usporedivih istraživanja koja mjere razinu korupcije.
Papirnato, institucije su dobro posložene jer su prekopirane iz država s duljom demokratskom tradicijom, no u životu one uglavnom funkcioniraju po principu socijalnog biciklizma, dodvoravaju se moćnima, a principijelnost bruse na slabijima od sebe. Do imenovanja na funkciju s koje sada odlazi široj javnosti nepoznata zagrebačka odvjetnica Dalija Orešković u pet je godina, koliko je bila na čelu Povjerenstva za sukob interesa, pokazala da institucije i državni regulatori ne moraju biti ukras demokracije, već graditelj demokratskih standarda.
Nagledali smo se političara uhvaćenih s prstima u pekmezu i s debelim bankovnim računima, no rijetki će se sjetiti imena moćnika koji su odgovarali za krađu javnog novca. Sitne novčane kazne koje izriče Povjerenstvo za sukob interesa nisu neka pravda za državu u kojoj su u četvrt stoljeća zamračene silne milijarde. No i tako male, popraćene jasnim objašnjenjem što je u ponašanju bilo krivo, predstavljale su satisfakciju ljudima razočaranima u vlastite institucije, sustav i političare.
Dalija Orešković završava mandat kao moralna i svaka druga pobjednica, s izvrsnom reputacijom koja joj otvara prostor za daljnje javno djelovanje.
Ugodno je otkriće na javnoj sceni i za očekivati je da će se idućih godina pojavljivati u još važnijim ulogama. Ljudi su ti koji čine razliku, a Orešković je pokazala da se i u zemlji s nakaradnim shvaćanjem demokracije i funkcije javnih institucija može djelovati u općem interesu.
HDZ se riješio principijelne šefice Povjerenstva, no stožerna stranka iz ove priče izlazi kao gubitnik. Ne čini je gubitnikom što nije osigurala većinu pri glasanju pa će ga morati ponoviti, nego što nastupa kao uskogrudna stranka koja nije u stanju tolerirati ikoga izvan svog jata tko odskoči u pozitivnom smislu.
Drugarica Dalia je "uspješno" dokazala sukob interesa Karamarku koji je iznosio politički stav o tvrtki pod nazivom INA, jer je postojala situacija da je tvrtka u vlasništvu njegove nevjenčane supruge bila u poslovnim odnosima s tvrtkom njegovog prijatelja, a da je ta tvrtka u vlasništvu njegovog prijatelja bila u neovisnom poslovnom odnosu s MOL-om koji je suvlasnik INA-e, i to prije nego što je Karamarko stupio na dužnost. Po istoj logici apsulutno je svatko tko ima prijatelja koji je ikada kupio mirišljavi borić na benzinskoj postaji INA-e u sukobu interesa i ne bi smio ništa odlučivati u svezi INA-e. Obzirom da je na taj način drugarica Dalia direktno sudjelovala u političkoj likvidaciji Karamarka, koji je jedini bio u pravu u svezi arbitraže INA-MOL, drugarica Dalia je direktno odgovorna za štetu od 200 milijuna kuna nastalu gubitkom arbitraže i solidarno je, skupa s Božom Petrovom i ostalim upetljanima koji su radili u korist MOL-a, dužna platiti štetu koju je počinila Hrvatskoj u državni proračun.