U mnogočemu sustav u Hrvatskoj ne funkcionira, društvo je u shizofrenoj situaciji, urušeno, narušenih vrijednosti... Ali ništa od toga nikad ne smije biti razlog ni izgovor da itko uzima pravdu i oružje u svoje ruke u ruke te likvidira metkom bilo koga tko mu smeta ili mu je prema njegovu shvaćanju za nešto kriv. Koliko god to bilo ili bi trebalo biti civilizacijsko dostignuće, mučno je čitati komentare ljudi koji mladog ubojicu iz Splita slave kao heroja, i dopisuju da je trebao još više njih likvidirati, da tako treba i druge riješiti, da treba političarima ispaliti metak u glavu... I to su uz to komentari ljudi koji se na društvenim mrežama uopće ne skrivaju, kojima je većinom identitet vidljiv... Sumrak zdrave pameti! Kad je ijedna nasilna smrt bila rješenje bilo kojeg problema?
Kad do toga dođe, onda smo doista kao društvo krajnje bolesni. Sud će na kraju svega dati pravorijek, što se to točno dogodilo s mladićem da je krenuo u ubilački pohod po središtu Splita, ima li olakotnih okolnosti, što je bilo u pozadini, što su sve radili ti ljudi koje je ubio, što je s njegovim bratom, zašto je postao ovisnik, kako su prijetili njegovoj obitelji, zašto nije sve prijavio policiji, odakle mu uopće kalašnjikov... Puno je tu pitanja i trebat će mnogo vremena za prave odgovore. Jedno je, međutim, sigurno, da nikad ni u jednom slučaju rješenje problema nije u oduzimanju nečijeg života, u uzimanju pravde u vlastite ruke. U sudskom sustavu nemamo smrtnu kaznu, oduzimanje života usto je posve antikršćanski!
Nasuprot nizu komentara koji hvale ubojicu jer je on trostruki ubojica, prenosim trezveni komentar koji je na društvenim mrežama ostavila moja Koprivničanka Dragica Ružić, jer sam i sam rodom iz tog grada: “Ovim činom mladić se svrstao u ubojice i kriminalce kakvi su i oni na koje je potegnuo oružje. Podrškom ubojici dajete podršku kriminalu, a to znači da sutra nitko od nas neće biti siguran u svojoj sredini, jer nemojte zaboraviti da kraj onih koje iz nekog razloga nije stigla ruka pravde, u ovakvim slučajevima vrlo često stradavaju nedužni. Jeste li sigurni da želite dati podršku kriminalu i bezvlađu? Ako želimo promjene na bolje, za to postoje izbori, a ako nam se izbori čine daleko, sasvim je legitimno organizirati prosvjede. Ne u jednom gradu, nego u svim gradovima istodobno. Ovako, jedan se mladić svojom voljom svrstao u višestrukog ubojicu, a vi ga u tome ‘hrabro’ podržavate iz svojih toplih domova, samo iz razloga jer ste (kao i ja) nezadovoljni stanjem u društvu. On je upropastio svoj život nizašto, jer ovo višestruko ubojstvo neće riješiti probleme. Dapače... svako nasilje rađa novo nasilje.”
I ovakve bi komentare trebalo stavljati u prvi plan, a ne ljude koji traže još više krvi i kaosa! Zar smo do toga došli da ćemo za svaki naš problem, za svako nezadovoljstvo bilo privatnim životom bilo stanjem u društvu uzimati oružje u ruke i rješavati problem ubijanjem? Kako bolestan mora biti mozak koji uopće tako nešto zagovara? To je za psihijatriju. Svi smo godinama svjesni svih slabosti našeg političkog sustava, naših političara, sustava koji je na mnogim primjerima zakazao, i policija i tužiteljstvo i sudstvo... No rješenje problema je u unapređenju sustava, u dizanju kvalitete pravosuđa, rada policije, u sustavnom preventivnom radu u borbi protiv ovisnosti... To se radi građanskim inicijativama, akcijama, ako treba i prosvjedima, štrajkovima, političkim angažmanom koji nije samo izlazak na izbore niti puko aktiviranje u nekoj stranci. Politički angažman uključuje svakodnevno djelovanje na mnogim platformama. Ključno je da se trebamo osvijestiti i aktivirati, a ne gledati sve iz udobnog naslonjača i grintati, kukati.
I sustav se treba hitno trgnuti! Koliko je trom, najbolje je pokazao glavni državni odvjetnik Jelenić u zagrebačkom HNK, na koncertu u povodu početka hrvatskog predsjedanja Vijećem EU. Vladin protokol posjeo ga je odmah uz Bandića, optuženika USKOK-a. Jelenić je trebao odmah reagirati i iz protesta tražiti drugo mjesto ili otići iz HNK. A ne mirno sjediti i tek drugi dan, nakon upita novinara, slati Vladi protestno pismo. U pitanju je vjerodostojnost DORH-a, pa i u takvoj situaciji. Ili, zašto glavni državni odvjetnici nisu dali ostavke kad se godinama žale na manjak ljudi i sredstava za svoj rad? To bi bio čin odgovornosti! I tako na mnogim razinama u nas nedostaje odgovornosti, i sustav često reagira tek naknadno.
VIDEO Trostruko ubojstvo u Splitu
Ako te država nije u stanju zaštititi, što ti preostaje, da čekaš smrt? Koji je smisao takve države? Ispada da je nesretnik sam kriv što nije pobjegao odavde. Mogao se odseliti u Irsku ili Švedsku, kao i stotine tisuća građana i sad ne bi bio u kavezu. Pogni glavu i pusti da te gaze je poruka? Ljudski je da u jednom trenutku pukneš. Ispada da više ne smijemo biti ni ljudi.