Prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić nedavno je slavodobitno i nadahnuto javno izjavila kako je ovo “najuspješnija Vlada koju je Hrvatska dosad imala“! Svi bi mogli na tu njezinu izjavu odmah pljeskati i klicati, kad bi bilo tako, kad bi svi mi osjetili da se nešto u ovoj državi pomaknulo na bolje. Ali nije. Ona i njezina stranačka svita iz HNS-a natječu se u izjavama tko će više okititi svoju i stranačku ulogu, gotovo kao da su oni spasitelji Hrvatske. Celofan bez sadržaja!
Koliko je pak ova Vlada “najuspješnija koju je Hrvatska dosad imala“, može se vidjeti na primjeru njezine stranačke kolegice i prijateljice, ministrice kulture Andreje Zlatar Violić. Prošle je godine, u travnju, Vlada osnovala Povjerenstvo za koordinaciju obilježavanja stogodišnjice Prvoga svjetskog rata i na njegovo čelo imenovala spomenutu ministricu. Što je dosad to Povjerenstvo učinilo? Ništa! Sramotno je da se prvi i jedini put sastalo u listopadu prošle godine, što znači da se već pola godine ništa na toj razini nije dogodilo, sve se svelo na inicijative pojedinaca i pojedinih ustanova. A takav događaj od nacionalnog značenja ne može ostati na entuzijastima, mora imati tijelo koje će sve to koordinirati. Jer obilježavanje stogodišnjice nije i ne smije ostati samo na nekim referatima, predavanjima, nekoj knjizi, izložbi, odavanju pijeteta, suočavanju s prošlošću...
Riječ je o velikom globalnom projektu kojemu se Hrvatska trebala pridružiti još prije nekoliko godina, projektu koji predviđa projiciranje imena poginulih vojnika, a mali broj onih u Hrvatskoj koji se bave istraživanjem Prvoga svjetskog rata morao je priznati da Hrvatska uopće ne zna imena svojih poginulih ni približan broj sudionika u ratu. Štoviše, poražavajuća je činjenica da se to neće brzo promijeniti jer u Hrvatskoj ne postoji znanstveni projekt u sklopu postojećih ustanova ili neka zasebna ustanova koja bi se time bavila. Ali kako istraživati kod kuće kad Hrvatska ne posjeduje adekvatnu arhivsku građu vojne provenijencije iz Prvoga svjetskoga rata? Većina potrebne građe nalazi se u Austrijskom državnoarhivu u Beču dok je manji dio u državnim i vojnim arhivima u Budimpešti. Bez te građe nije moguće pristupiti kvalitetnoj znanstvenoj obradi tema iz hrvatske vojne povijesti. Stručnjaci su već naglasili kako bi prvi zadatak trebao biti izrada digitalnoga registra Hrvatske u Prvome svjetskom ratu, javno dostupnog svim zainteresiranim korisnicima. Taj bi registar činio okosnicu budućih znanstvenih istraživanja, ali bi isto tako hrvatskim građanima omogućio potragu za njihovim precima, sudionicima Prvoga svjetskog rata. I on bi trebao imati sljedeće komponente: registar austrougarskih vojnih postrojbi u Prvome svjetskom ratu, registar okršaja, bojeva i bitaka, registar vojnih gubitaka s područja RH u Prvome svjetskom ratu, registar hrvatskih časnika u Prvom svjetskom ratu te registar arhivskoga gradiva.
Zašto ne može sve ostati na pojedinačnim inicijativama? Primjerice, primarno arhivsko gradivo iz kojega bi nastala digitalna baza podataka nalazi se u Austrijskom državnom arhivu. Gradivo o operativnom djelovanju austrougarskih postrojbi s područja Hrvatske te podaci o poginulima, ranjenima, nestalima i otrovanim vojnicima nalazi se u oko 900 arhivskih kutija! Vlada je već trebala pokrenuti inicijativu o međudržavnom sporazumu s Austrijom kako bi bila omogućena izrada digitalnih kopija toga gradiva koje se odnosi na Hrvatsku, baš kao što je to već puno prije dogovorila Mađarska. Ali od svega toga ništa. Iako u Austriji postoji i te kakva spremnost za to.
U Hrvatskoj politika za tako nešto nema sluha, kao što nema sluha ni za politički pritisak na Srbiju za povratom arhivske građe koja je u Beogradu, posebice kad je u pitanju golema građa NDH! I kome onda prodati floskulu kako je ova Vlada “najuspješnija“? Je li takva izjava za smijanje ili za plakanje?!
ovo je najuspješnija srpska vlada u zagrebu...