Kad god se dogodi neka folklorna sjednica Vlade izvan Banskih dvora, lokalnim vlastima zatitra srce da bi se i Hrvatskoj kad-tad mogla dogoditi ozbiljna fiskalna decentralizacija.
Nalazimo se u skupini visokocentraliziranih zemalja kod kojih se glavnina odluka o trošenju javnog novca donosi na razini države, zbog čega su i Istrani, navode kolege u Glasu Istre, pripremili podugačak set tema s kojima će dočekati prvu povijesnu sjednicu hrvatske Vlade u Istri koja je planirana za 13. rujna.
Brodogradilište Uljanik, dakako, jedna je od tema od koje ne može pobjeći ni Vlada, ali ni IDS. Uljanik je školski primjer da zločesti dečki ne sjede uvijek u Zagrebu. Kad bi se tražio politički krivac, prva adresa na koju bi trebalo pokucati je IDS, jer ta stranka desetljećima vuče sve konce u Istri, pa i one vezane uz brodogradilište Uljanik.
Istra se odavno opredijelila za elitni turizam i, nazovimo to, čiste industrije pa su njezini politički vođe, ali i građani, više puta pokazali da im nije draga Termoelektrana Plomin, tvornica kamene vune, cementara ili vapnenara. Brodogradilište Uljanik javno nikad nije dospjelo na crnu ekološku listu, ipak je ono othranilo na tisuće usta i slovilo kao jedno od najuspješnijih u državi, da bi ga se javno stavilo na odstrel.
Za njegov pad ne može se okriviti ni dogovoreni brak s problematičnim bratom iz Rijeke 3. majem, jer se na kraju pokazalo da je 3. maj više pomogao Uljaniku nego on njemu. Uljanik se, sad se vidi, nije uklapao u Jakovčićevu sliku idilične turističke regije, njegovi su menadžeri ugovarali nove gradnje bez kvalitetne zaštite od mogućih tržišnih rizika, popustila je pažnja Europske komisije, ali i središnje vlasti iz Zagreba koja se posljednjih godina izmjenjivala Banskim dvorima...
Da je htio, IDS je mogao uključiti alarme na vrijeme i zaustaviti pad Uljanika, a na stranci je da objasni zašto to nije učinila. Zato danas mutan posao domaćih političara dovršava europska povjerenica za tržišno natjecanje, a oni svi sretni ponavljaju da bi rado pomogli da smiju.
>> Pogledajte video - Prosvjed radnika Uljanika
Brodogradilišta propadaju jer imaju trećinu radnika u administraciji i upravi. Brodogradilišta propadaju jer je trećina radnika na bolovanjima da bi mogli raditi za kooperante (firme u vlasništvu članova uprave IDS-ovaca). Brodogradilišta propadaju jer se navedenim kooperantima ispalućuje unaprijed bez raspisivanjaa javnog i transparentnog natječaja. Brodogradilišta propadaju jer su te isplate kooperantima čisto pranje i krađa novca po napumpanim cijenama koje nitko ne može izdržati u tržišnom natjecanju. Brodogradilišta propadaju jer su "vrli" stručnjaci (politički odabrani) sklapali štetne ugovore bez mehanizama osiguranja od klizanja tečaja valute ili rasta cijena na svjetskom tržištu. Brodogradilišta propadaju jer se tamo vodila politika samoupravnog socijalizma umjesto da se radilo. Brodogradilišta propadaju jer se puno pametovalo i politiziralo i kralo a malo radilo. Treba ih otjerati u stečaj, uhapsiti cijelu upravu, otpustiti 60-70% administracije i 50% radnika jer je očito da su brodogradilišta postala socijalna ustanova. Kako drugačije objasniti da brodogradilište ima 7 navoza i u 2 godine može izbaciti 7 brodova ali oni uspjevaju u 5 godina izbaciti 2,5 brodova. Je li to ta čuvena istarska poslovnost i radišnost. Meni se čini da su oni vrijedni i radišni samo u svojim privatnim hotelima i pansionima gdje im rade radnici iz BiH i unutrašnjosti Hrvatske koje nerjetko zlostavljaju, šikaniraju i ne plaćaju. Lako je tako zarađivati na pljačci tuđeg rada.