Iz Crne Gore ovih dana stiže još jedan akt dobre volje nekadašnjeg agresora na Hrvatsku koji se može protumačiti kao zalog u bolju zajedničku dobrosusjedsku budućnost. Tamošnji sudovi, naime, naložili su isplatu odštete u visini od 1,43 milijuna eura u korist dvjestotinjak zatočenika koji su početkom Domovinskog rata zlostavljani u logoru Morinj u Boki kotorskoj. I to je tek početak.
Nakon isplate odšteta za mučenje hrvatski logoraši najavljuju nove tužbe, ovoga puta zbog umanjenja poslovne sposobnosti i životnih aktivnosti. Pravni temelji postoje, motivirani tamošnji pravni zastupnik postoji, a postoji, nedvojbeno, i politička volja da se šteta nanesena našim braniteljima i civilima sanira, pa bilo to i 27 godina poslije.
Posljednjih godina, kada je riječ o odnosima s Hrvatskom, u službenoj Podgorici pušu neki novi vjetrovi, sasvim različiti od onih sramotnih s početka 90-ih. Bio je to važan preduvjet za kontinuiranu podršku Hrvatske, kao i transfer iskustva i znanja u procesu pristupanja Crne Gore NATO savezu, uspješno okončanom u lipnju prošle godine, kao i pregovorima s Europskom unijom koji su u tijeku.
Crna Gora i Hrvatska imaju snažnu partnersku suradnju u području obrane: časnici i dočasnici crnogorske vojske školuju se na Hrvatskom vojnom učilištu, a kada je riječ o NATO-ovoj misiji u Afganistanu, pripadnici vojske Crne Gore ondje borave upravo u hrvatskom kontingentu, pod hrvatskim zapovijedanjem.
Kruna dobrih odnosa dviju država bio je i dolazak vojnog izaslanika Crne Gore u Hrvatskoj pukovnika Ivana Mašulovića na proslavu Dana pobjede u Kninu, koji je dočekan na nož u srbijanskoj javnosti, a potom i promptno odbijen efektnom izjavom Podgorice kako Crna Gora “ne želi nikad više biti tuđe bitke”.
Nakon, vjerujemo što skorijeg, povratka školskog broda Jadran, posljednjeg otvorenog pitanja na relaciji Zagreb - Podgorica, odnosi dviju država danas mogu predstavljati primjer posvećenosti regionalnoj stabilnosti, primjer koji bi mogla i trebala slijediti i Vučićeva Srbija.
U Crnoj Gori sada pobjedjuju Zelenasi koji su se i 90-tih protivili napadu na Hrvatsku. Pameti su se dozvali i neki Crnogorci koki su tada podrzavali Bjelase-srpske nacisoviniste. Milo Djukanovic je jedan od tih. On se iskreno dozvao pameti, za razliku od huskaca i zlocinackog segrta Vucica, i svoju malu drzavu vodi u mirnu luku. Mi osim tog broda, sto je samo simbolika(u biti nevazno) trebamo s njima rijesiti pitanje Bokeljske mornarice i konacni Sporazum o Prevlaci (akvatoriju). Vjerujem da tu nema sustinskih problema, ali to su jos otvorena pitanja, brod je sporedan.